Američka novinarka i DJ-ica Andi Harriman istražuje gothic i postpunk supkulturu ’80-ih godina, o čemu je i napisala knjigu. U potrazi za takvom glazbom koja se izvodila u bivšoj državi, Andi Harriman posjetila je Zagreb i Ljubljanu, gdje je otkrila Paraf, Borghesiu, Mizar i Laibach
Andi Harriman nije imala puno doticaja s urbanom kulturom 80-ih godina jer je rođena 1985. godine u malom američkom gradiću Pulaski, u američkoj saveznoj državi Virginiji. Tijekom odrastanja i pohađanja Savannah College Of Art And Design upoznala se sa supkulturom 80-ih i trajno se zaljubila u gothic i postpunk supkulturu, otkrivajući glazbu koja žanrovski prati to razdoblje. Nakon što se preselila u New York, počela je raditi na knjizi „Some Wear Leather, Some Wear Lace: The Worldwide Compendium of Postpunk and Goth in the 1980s“ koja je nakon skoro tri godine rada objavljena u kolovozu 2014. godine. Knjiga je u SAD-u dobila iznimno pozitivne kritike, a Andi Harriman time je potvrdila svoju odluku da djeluje na američkoj glazbenoj sceni. Osim što piše za brojne američke magazine i portale radi i kao DJ-ica u njujorškom klubu Bossa Nova Civic i održava večer posvećenu gothic i industrial glazbi pod nazivom „Sythicide“ te vodi radijski show „Blackdoor“ na njujorškom radiju Newton. Krajem prošle godine boravila je u Zagrebu i Ljubljani kako bi se upoznala s gothic i postpunk supkulturom bivše Jugoslavije.
NACIONAL: Nedavno ste boravili u Hrvatskoj i Sloveniji povodom teksta koji pišete o postpunk kulturi 80-ih u bivšoj Jugoslaviji. Što vas je privuklo toj sceni?
Privukle su me države bivše Jugoslavije jer o njima nisam znala ništa. Činile su se jako „drugačije“ u usporedbi sa SAD-om i zapadnom Europom. Moj interes pojačao se kada sam upoznala Miljenka Rajakovića koji je kao DJ Mary 2016. nastupao na festivalu Wave-Gothic-Treffen. Nikada dotad nisam upoznala nikoga iz istočne Europe i odmah sam se zainteresirala za njegov rad…
Komentari