Nacional je od izvora bliskih vrhu HDZ-a i Ministarstvu obrane doznao da za osnivanje Vojnog sveučilišta, o čemu se raspravljalo prošlog petka na posljednjoj sjednici prije raspuštanja Sabora i što je izazvalo žestoke kritike oporbe, postoji snažna potpora američkih saveznika, kojima je jako bitno da Hrvatska kao članica NATO saveza unaprijedi postojeći sustav obrazovanja visokih časnika po uzoru ne samo na SAD nego i na druge NATO članice poput Njemačke i Češke. Osnivanje Vojnog sveučilišta prema tim tumačenjima dodatno bi unaprijedilo status Hrvatske u NATO savezu te odnose s SAD-om. Sveučilište bi se trebalo osnovati po uzoru na National Defence University u SAD-u ili pak biti kakva su Vojno sveučilište Helmut Schmidt u Hamburgu, Vojno sveučilište Universität der Bundeswehr München i Vojno sveučilište u Češkoj. Nacionalov izvor tvrdi:

„Američki saveznici smatraju da će Hrvatska, kao najvažnija točka NATO-a u jugoistočnoj Europi, na ovaj način dobiti priliku surađivati s NATO-om i SAD-om i u znanstveno-istraživačkom smislu, odnosno kroz suradnju s europskim i američkim vrhunskim vojnim sveučilištima, što do sada zbog drugačijeg ustroja vojnog obrazovanja u Hrvatskoj nije bilo na isti način moguće. Naime, Sveučilište bi pokrivalo ne samo vojni već i civilni segment i imalo širok spektar studijskih programa koji uključuju i informatičku i kibernetičku sigurnost, robotiku i različite druge programe, bez kojih je suvremeni koncept sigurnosti danas nezamisliv. U SAD-u i u svijetu vojna sveučilišta ne služe samo za obrazovanje časnika već i civila koji rade u sustavu domovinske sigurnosti jer vojska više nije konvencionalna. Jedan od čelnih ljudi NATO-a, admiral Manfred Nielsen iz Njemačkih oružanih snaga, zamjenik Glavnog zapovjednika NATO-a, rekao je nedavno na jednom skupu da je najveći izazov za NATO trenutno nabaviti mlade educirane kadrove koji mogu parirati informatičkim stručnjacima koji rade u informatičkim divovima poput Googlea, Amazona ili Microsofta. U tom smislu i naše Vojno sveučilište mora biti okrenuto suvremenim prijetnjama i rizicima jer se danas 65 posto ratovanja odvija u cyber-svijetu. Ako budemo okrenuti samo minobacačima i tenkovima, nećemo biti u stanju odgovoriti na suvremene prijetnje, ugroze i rizike. Već sada sustav domovinske sigurnosti obuhvaća i kritičnu infrastrukturu države kao što su elektrane, vodovodi i zračne luke. Vi morate imati stručnjake koji će znati odgovoriti ako, na primjer, netko hakira zračnu luku. Takve stručnjake mogla bi školovati Hrvatska kroz Vojno sveučilište čija bi primarna misija bila snažna međunarodna suradnja za koju bi jedini i glavni uvjet bila kvaliteta. Znači, kvaliteta tog studija mora biti na prvom mjestu jer bez kvalitete neće biti ni međunarodne suradnje, koja je opet uvjet kvalitete.“

Vojni izvori tvrde da su protiv Sveučilišta fakulteti koji misle da će im ono biti konkurencija, a kritičari tvrde da nije riječ o strahu od konkurencije, već o nejednakim kriterijima poslovanja

Zakon je u Saboru predstavila i branila HDZ-ova zastupnica Irena Petrijevčanin Vuksanović, predsjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, koja je prošle godine bila u hrvatskoj delegaciji koja je posjetila Zapovjedništvo NATO-a u Norfolku, a ondje su između ostalog imali sastanak i sa stručnjacima s prestižnog National Defence Universityja, po uzoru na koji bi se trebalo formirati i hrvatsko Sveučilište obrane i sigurnosti. No iako ideju o osnivanju Sveučilišta načelno podržava i oporba, oni su imali žestoke kritike zbog modela koji, po njihovu mišljenju, nije dobro razrađen. Neki su zato Prijedlog zakona o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti nazvali i „Krstičevićevim zakonom“, no više izvora bliskih Ministarstvu obrane tvrdi da je sada već bivši ministar obrane Damir Krstičević podržavao ideju Vojnog sveučilišta, ali da to nikako nije bila njegova ekskluzivna ideja, nego je on samo shvatio da je taj zakon bitan. U završnoj fazi, tvrde, više je u tehničkom smislu sa zakonom imala veze ministrica obrazovanja Blaženka Divjak nego Krstičević. Jedan od sugovornika Nacionala iz vojnih krugova tvrdi: „Osim toga, ideja o osnivanju Vojnog sveučilišta traje više od šest godina, a uvrštena je u planove 2014., kad je u Strateškom razvoju Oružanih snaga navedeno da će doći do transformacije Hrvatskog vojnog učilišta u Sveučilište. Tada je ministar obrane bio Ante Kotromanović. To je naprosto ideja koju svi vide kao dobru, i Kotromanović i Krstičević i Milanović, jer svi znaju kako se to radi u svijetu. Ako može Češka imati takvo sveučilište, zašto mi ne bismo mogli? Što se tiče same izrade zakona, najviše je tu doprinio general Mate Padjen, dekan HVU-a koji je završio prestižni američki vojni koledž i bio je njihov stipendist.“

Najviše primjedbi u javnoj raspravi imali su, međutim, Fakultet političkih znanosti i Sveučilište u Zagrebu. Irena Petrijevčanin Vuksanović u saborskoj je raspravi, ali i u intervjuu Večernjem listu od ponedjeljka, izjavila da su kritike možda motivirane bojazni ili svojevrsnim strahom od konkurencije. Nacionalovi izvori tvrde da nije neobično što je najviše primjedbi imao upravo Fakultet političkih znanosti jer se sada velik dio programa na vojnom veleučilištu izvodi upravo u suradnji s tim fakultetom.

„Politologija ove godine ima tri tisuće norma-sati na Hrvatskom vojnom učilištu, to je osam predmeta, osam studijskih programa koji se izvode prema Sporazumu sa Sveučilištem u Zagrebu. Sporazum su potpisali dekan politologije i rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras. Ali sad se oni boje jer u slučaju da HVU postane sveučilište morat će se raditi novi sporazum, koji nije predmet ovog zakona. Iako će trebati najmanje 10 godina da se Vojno sveučilište etablira i iako će morati proći fazu mentoriranja, oni se boje jer bi prvo njihovi profesori mogli ostati bez tog dijela posla, a drugo, osnivaju se novi studijski programi koji nisu namijenjeni samo za vojne već i za civilne polaznike, kao što je svugdje u svijetu, a u tom smislu to njima predstavlja konkurenciju. Pa sam Joško Klisović, koji je by the way dekan privatne Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld, rekao je da se ovime zabija nož u leđa i javnim i privatnim veleučilištima. Međutim, najviše primjedbi došlo je od politologije i ljudi koji se bave društveno-humanističkim znanostima. Kako to da Fakultet elektrotehnike i računarstva, koji isto ima sporazum s HVU-om, nije imao primjedbi jer znaju da taj profil stručnjaka proizvode samo oni, dok vi danas recimo imate nekoliko različitih manjih studija sigurnosti koji se boje da će osnivanjem Vojnog sveučilišta oni postati irelevantni jer će i civilni polaznici htjeti studirati na prestižnom Vojnom sveučilištu pa će oni imati manje studenata?“ kaže izvor blizak Ministarstvu obrane i vrhu HDZ-a.

Međutim, primjedbe oporbe pa i Fakulteta političkih znanosti nisu usmjerene na zdravu konkurenciju, nego na činjenicu da se postojećim rješenjem, kako oni smatraju, stvara nezdrava konkurencija budući da bi Vojno sveučilište djelovalo po drugačijim pravilima od drugih sveučilišta, čime bi se narušila njihova jednakost. Kritičari tvrde da upravni nadzor nad tim sveučilištem ne bi vršilo Ministarstvo znanosti, nego Ministarstvo obrane – čime bi se izbjeglo da nadzor nad kvalitetom i inicijalnu ocjenu kvalitete, to jest akreditaciju, provodi Agencija za visoko obrazovanje. Međutim, Nacionalovi izvori tvrde da to uopće nije točno i da to uostalom ne bi dopustila ni ministrica obrazovanja Blaženka Divjak, koja je, usputno rečeno, iz kvote HNS-a.

Kritike Fakulteta političkih znanosti najviše su usmjerene i na to što je zakonom predviđeno da dosadašnji studijski programi sveučilišta u Zagrebu i Splitu jednostavno budu pripojeni Vojnom sveučilištu iako su u pitanju programi na koje oni polažu autorska i sva druga prava. Međutim, Nacionalovi sugovornici tvrde da ni to nije točno i da neće biti preuzimanja programa automatizmom.

Primjedbe su bile i zašto novo Sveučilište ne mora proći inicijalnu akreditaciju kod osnivanja, ali i da neće morati slijediti Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kao ni Zakon o kvaliteti u visokom obrazovanju.