Zukan Helez, ministar obrane u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, predložio je uvođenje vojne obuke u škole. On je samo posljednji u nizu regionalnih političara koji bi htjeli vratiti neku vrstu Obrane i zaštite u školske programe. Stručnjaci iz Hrvatske, BiH, Srbije i Slovenije za nacional.hr komentiraju što se želi postići takvim idejama i kamo vodi opća militarizacija europskih društava

Početkom mjeseca, Ministarstvo obrane potvrdilo je za nacional.hr da je to bila inicijativa ministra Heleza, ali ne i inicijativa koju će uputiti osobno.

Posrednici će biti boračka udruženja u Zeničko-dobojskom kantonu.

‘Dnevnopolitički performans’

“Ako ista bude usvojena, nadležno ministarstvo bilo bi odgovorno za daljnje planove i projekcije”, kaže ministarstvo u odgovoru na pitanje postoji li već ministrov plan za silabus predmeta.

Dr. sc. Nerma Halilović Kibrić, docentica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, ocjenjuje inicijativu kao dnevnopolitički performans.

“Prijedlozi koji dolaze od službenih politika uglavnom imaju za cilj raspirivati duhove prošlosti i nisu utemeljeni na znanstvenim saznanjima i iskustvima modernih europskih i svjetskih država. Smatram da bi za postkonfliktno bosanskohercegovačko društvo, koje se suočava s nizom sigurnosnih izazova koji nisu samo vojne prirode, bilo mnogo učinkovitije raditi na podizanju sigurnosne kulture građana. Smatra se poželjnim u sve segmente bosanskohercegovačkog društva inkorporirati obvezu podizanja sigurnosne kulture”, kaže Halilović Kibrić.

U škole treba uvesti novi predmet – Sigurnosnu kulturu

Djecu bi trebala, u skladu s njihovim godinama, već od osnovne škole, pripremati za život u svijetu unutar kojeg iza svakog ugla vrebaju određene prijetnje, smatra naša sugovornica.

“U suštini, djecu treba naučiti da prepoznaju moguću opasnost, da znaju kome se trebaju obratiti i kako se u krajnjem slučaju ponašati kako ne bi pogoršali nastalu situaciju. Mislim da naše škole ne trebaju biti objekti sigurnosti, već subjekti sigurnosti koji će revidirati unutarnje mehanizme zaštite u školama te permanentno educirati učenike, roditelje i nastavnike o svim potencijalnim opasnostima i izvorima ugroženosti. Tu zapravo govorimo o sigurnosnoj kulturi, koja gotovo da i ne postoji u našem društvu. Možda bi jedna od mjera koje bi dugoročno dale dobre rezultate bila i uvođenje nastavnog predmeta Sigurnosna kultura u sve osnovne i srednje škole. Nažalost, na ovakve i slične prijedloge vlast se oglušila”, kaže Halilović Kibrić.

Tradicionalno poimanje sigurnosti, koje primat stavlja samo na vojna pitanja, previše se ustoličilo i usidrilo u umovima državnih dužnosnika, političara i stratega, ocjenjuje naša sugovornica.

“Zaštita društva i države koja se promatra kroz prizmu upotrebe vojske za obranu i napad, u modernom vremenu sve više i više postaje arhaično i neefikasno. Ono što se ne može postići masovnom invazijom i tenkovskim divizijama, postiže se osvajanjem srca i umova ljudi, indoktrinacijom koja se događa kroz obrazovni sistem, posredstvom modernih tehnologija, upotrebom čak i nekih tradicionalnih metoda subverzije. Naime, tijekom razvoja ljudske zajednice dolazilo je do pojave uspostavljanja određenih zaštitnih mehanizama i standarda koji bi u određenim kriznim događajima zaštitili ljudski život i kolektivitete u kojima se on razvija”, kaže Halilović Kibrić.

Izgradnja zaštitnih mehanizama doprinijela je razvoju ljudske svijesti u smislu koncipiranja okvira u kojima bi se ti mehanizmi, standardi ili kriteriji zaštite izgrađivali, pojašnjava naša sugovornica.

“Takav okvir nazvan je sigurnosnom kulturom. Danas sigurnosna kultura predstavlja moderni okvir sigurnosne svijesti, ali i dio opće kulture svakog pojedinca, određene sredine ili društva koji se odnosi na skup saznanja iz oblasti sigurnosti koja čine pojedince, sredine i društvo sposobnim raspoznati metode, oblike i radnje ugrožavanja, kao i nositelje tih djelatnosti, bez obzira na to gdje se i kako ispoljavaju. Podizanje sigurnosne kulture postiže se obogaćivanjem saznanja pojedinca, sredina i najširih slojeva društva o oblicima, metodama i nositeljima ugrožavajuće djelatnosti te uspostavljanjem neformalnih – sigurnosno prihvatljivih normi”, zaključuje Halilović Kibrić.

‘HV se pretvorila u socijalni sustav za isplatu plaća onih koji se nisu imali gdje vratiti’

Da bi izgradnja sigurnosne kulture morala biti prioritet, smatra i dr.sc. Pavle Kalinić, publicist i predavač u znanstvenom polju sigurnosti. Preduvjet za to je, ocjenjuje, efikasan koncept upravljanja integritetom nacionalne studije sigurnosti. To je preduvjet i za učinkovitu obranu.

“Hrvatska vojska je 1995. godine bila na vrhuncu svoje moći, a onda je krenula nizbrdo, posebno od 2000. godine nadalje, pretvorila se u socijalni sustav za isplatu plaća onih koji se nisu imali gdje vratiti jer je industrija nestala u privatizaciji, tj. u pljački. Kao što znamo, zbog dezerterstva, a i ratnog profiterstva, nitko nije odgovarao. Da bi se ustrojila respektabilna vojska u skladu s prvom polovicom 21. stoljeća, treba krenuti ispočetka. Hrvatska vojska bi trebala biti samo dio nacionalne strategije sigurnosti koja bi se trebala odnositi na idućih pedeset ili sto godina”, kaže Kalinić.

‘Hrvatsko društvo kapilarno korumpirano, treba ga moralo pročistiti’

Taj početak je daleko ispred nas, ako ga ikad bude, vjeruje naš sugovornik.

“Garniture koje su na vlasti ne mogu to osmisliti ni moralno ni intelektualno. Prvo bi trebalo presložiti strukturu. Nažalost, hrvatsko društvo je kapilarno korumpirano. Ne mislite valjda da će netko dati svoje dijete da ide u vojsku ginuti za ovo što je garnitura na vlasti i oko vlasti napljačkala u posljednjih trideset godina. Da bi se situacija preokrenula, hrvatsko društvo bi trebalo moralno pročistiti. Tek tada bi se mogla napraviti projekcija za ostatak 21. stoljeća – što i kako. Jedan od preduvjeta bio bi da hrvatsko pravosuđe profunkcionira, što je naravno nemoguće. Da bismo bili na razini 21. stoljeća, bar dva-tri sveučilišta bi trebala biti na razini 21. stoljeća, a ne 19. stoljeća”, kaže Kalinić.

‘Hrvatsko društvo moralno i intelektualno devastirano’

Nacije koje gube stanovništvo bi tada trebale uvesti obvezni vojni rok i za žene i za muškarce, s tim da se na vojni rok ne može gledati kao na potrošnju, nego kao na investiranje u obrazovanje za obranu, samoobranu i raznorazne informatičke discipline, smatra naš sugovornik. Tek na osnovi toga može se odrediti kakav će biti vojni rok, na osnovi prije toga usvojene strategije nacionalne sigurnosti, dodaje.

“Ekipa koja je na vlasti ili u opoziciji to nije u stanju napraviti ni sa svojim priljepcima s takozvanih sveučilišta koja su impregnirana uglavnom HDZ-ovim kadrovima, od kojih većina nije dorasla poslu. Ponavljam, ključno je uraditi strategiju nacionalne sigurnosti koja neće biti mrtvo slovo na papiru. Od nje sve kreće dalje. Nekoliko ozbiljnih ljudi koji će napisati strategiju mora sjesti, a ne da se za to skupljaju moralno i politički podobni iz podobnih stranaka i udruga. Osobno smatram da Hrvatska u ovom trenutku nije u stanju to napraviti. Mi smo nekad imali četiri sveučilišta, sada ih je 13, a većina “velikih profesora” su do toga došla zahvaljujući moralnoj i političkoj podobnosti – od doktorata do izbora u zvanje. Hrvatsko društvo je, nažalost, u ovih zadnjih trideset godina moralno i intelektualno devastirano”, zaključuje Kalinić.

‘Pripremamo se za rat ogromnih razmjera’

Ratibor Trivunac, predstavnik Komiteta protiv rata i imperijalizma iz Srbije, vjeruje da je pitanje vojnih obuka u školama, kao i pitanje služenja vojnog roka, priprema za scenarij koji vlasti anticipiraju.

“Plašim se da su te inicijative, koje su prisutne ne samo u regiji, već i širom kontinenta, jasan signal da ubrzano ulazimo u pripreme za rat neslućenih razmjera. Naša regija je, nažalost, u svojoj skorijoj povijesti svjedočila krvoproliću i najširi slojevi stanovništva još uvijek pamte na što je sličila ta tragedija. Stoga, očekujem jasno protivljenje populacije takvim namjerama vlastodržaca. S druge strane, vjerujem da su i mlade generacije u ostatku Europe svjesne implikacija takvih postupaka država i da neće dopustiti da bez otpora postanu topovsko meso u borbi za podebljanje novčanika onih na vlasti”, kaže Trivunac.

‘U tijeku militarizacija društva’

Kako u regiji, tako i globalno, u tijeku je proces militarizacije društva, ocjenjuje naš sugovornik.

No, namjere vlasti da uvedu vojne obuke i služenje vojnog roka ne treba uspoređivati s praksama prethodnog društvenopolitičkog sustava.

“Općenarodna obrana i društvena samozaštita su možda mogle imati smisla u kontekstu socijalističkih sustava, stvorenih na tradiciji narodnooslobodilačke borbe i baziranih na ideji vladavine naroda, bez ulaženja u pitanje jesu li ti ideali zapravo ostvareni u praksi. Međutim, povratkom na otvoreno kapitalističke sustave, čija je uloga bez sumnje isključivo bogaćenje onih na vrhu i daljnje osiromašivanje onih koji se nalaze ispod njih, i naoružavanje i obuka za rat imaju isključivo ulogu održavanja takvog nakaradnog sistema. Tome se svi progresivni, slobodnomisleći ljudi, željni mira i društvene solidarnosti, moraju suprotstaviti”, zaključuje Trivunac.

‘Vojna propaganda sve vidljivija’

Arne Zupančič, aktivist iz Slovenije, kaže da propaganda vojske postaje sve vidljivija. Inicijative za vojnim obukama su ispod radara, ali vidljiva je pobuna protiv pokušaja militarizacije.

“Vidi se da stalno i sve više i više postoji inicijativa od strane vojske da se u škole uvedu programi i prezentacije, da đaci odlaze u vojne prostorije gdje bi imali prezentacije. Toga je sve više i više. Sad kad samo imali edukacije u školama, vidjeli smo koliko je tog oglašavanja, tih reklama – upiši se u vojsku, sve ćemo ti platiti. Rade se kampovi za maloljetne, tjedni ljetni kampovi u kojima ove godine sudjeluje 700 đaka“, kaže Zupančić.

Slovenija je u NATO-u već 20 godina i sada je postalo očigledno da je riječ o ofenzivnoj armiji, ocjenjuje naš sugovornik.

RAFALEI TEK DIO PRIČE Svijet se ubrzano naoružava, regija ‘kuha’, a Hrvatska želi biti regionalna sila

“Slovenija je sad kupila dva aviona Hercules koji mogu letjeti do 6000 km. To nema veze s obranom zemlje, već s ekspedicijskim snagama. Čini mi se da taj stav da moraš iskazati ljubav prema domovini tako da ratuješ negdje vani – u Afganistanu, primjerice. Vidjeli smo promjene i velike prosvjede u svibnju protiv militarizacije društva i koncepta nove ’teritorijalne obrane’. Mislim da se militarizacija nastavlja drugim sredstvima, ali svakako škola ne treba sudjelovati u tome. Bilo da je riječ o ’teritorijalnoj obrani’ ili ’ekspedicijskim snagama’, propagandi za to ne treba biti mjesto u školama. Učenje o miru, nenasilju, mirnoj egzistenciji – to su vrijednosti koje moraju zadržati škole kao odgojno-obrazovne ustanove“, zaključuje Zupančič.