“Zadovoljan sam”, kazao je Vojko Obersnel Nacionalu u četvrtak, 10. lipnja, tri dana nakon što je okončao svoj 21-godišnji mandat gradonačelnika Rijeke. Pa opet, priznaje, “malo je čudno”. “S jedne strane, osjećam olakšanje, sad kad sam oslobođen dnevnog ritma. Ali ima i sjete, jer nije baš lako prekinuti ono s čim si živio više od dva desetljeća. Dogodi mi se da krenem prema gradonačelničkom uredu… Ima i dobrih stvari: ljudi me na Korzu zaustave pa počnu govoriti što bi trebalo obaviti, a ja ih uputim: Adresa Korzo 16, tajnica gradonačelnika Filipovića.”

Razgovarali smo na istoj toj adresi, gdje dojučerašnji suradnici i dalje rado dočekuju donedavnog “šefa”. Isto je i s građanima Rijeke: u onih nekoliko minuta što smo ih zajedno proboravili na Korzu, Vojka Obersnela nekoliko je Riječana pozdravilo s naklonošću. “Mnogo je učinjeno u ovu 21 godinu”, tvrdi donedavni gradonačelnik. “Rijeka se bitno promijenila, u mnogim segmentima. Najviše se prigovara nedostatak industrije u gradu, ali mislim da smo grad uspjeli transformirati. Danas u Rijeci postoje neke druge djelatnosti: mnogo je manjih, ali vrlo uspješnih i produktivnih tvrtki, naročito u segmentu projektiranja, dizajna… A ostala je i industrija: preživio je Treći maj, Jadran Galenski laboratorij, koji je u Rijeci praktično krenuo ni iz čega, danas je jedna od vodećih farmaceutskih tvrtki u Hrvatskoj, došao je i Lürssen i u Rijeci otvorio centar za projektiranje… I turistički je Rijeka jako uznapredovala. Posebno sam zadovoljan time što smo omogućili izgradnju novog sveučilišnog kampusa. Tom smo logikom nastavili i dalje pa sada završavamo investicijski ciklus u kulturi. Rijeka je na dobrom putu.”

NACIONAL: Jesu li ta postignuća plod jasne strategije?

Kampus, investicije u kulturi kroz Europsku prijestolnicu kulture, ogromne investicije u infrastrukturu – sve je to, u svakom slučaju, rezultat vizije i strategije. Neke su se stvari, istina, dogodile izvan moći lokalne samouprave: 1990. smo se suočili i s Domovinskim ratom i s užasno lošim, rekao bih, kriminalnim modelom privatizacije koji je opustošio cijelu Hrvatsku, pa tako i Rijeku. Rijeku, dapače, pogotovo, jer je bila jedno od najjačih industrijskih središta u Hrvatskoj. Ta kombinacija lošeg modela privatizacije, s problemima koje je donio Domovinski rat, ali i hrvatska politika koja je do 2000. zemlju vodila u samoizolaciju, ostavili su traga na gospodarstvu. Naravno, poduzetnici su – što sami, što uz našu pomoć – našli nove niše, ali dojam deindustrijalizacije ostaje, kao i žal za velikim industrijama kojih je nekada bilo jako mnogo. No danas, ponavljam, postoji mnogo manjih tvrtki koje izuzetno uspješno rade: danas imamo sedam, osam tvrtki koje zapošljavaju gotovo tisuću inženjera, uglavnom strojogradnje i brodogradnje, koji rade za cijeli svijet projektirajući brodove, platforme, naftovode, plinovode… Imamo i male tvrtke o kojima se malo zna, sa stotinjak, 150 zaposlenih, koje se bave obradom metala, što je Rijeci od starih giganata ostala „tiha patnja“. Te tvrtke 99 posto proizvoda plasiraju na Zapad. Sve je to sjajan trend. Struktura gospodarstva, dakle, promijenila se, ali je Rijeka i u tom segmentu ostala u hrvatskom vrhu.

NACIONAL: Marko Filipović široj je javnosti relativno nepoznat. Izbori su bili neizvjesni. Opišite Filipovića svojim riječima. U blogovima ste napisali da je mirniji i manje temperamentan od vas; može se čak steći dojam da mu to možda malo i zamjerate.

Ne možete čovjeku zamjeriti karakter. Marko i ja smo uistinu različitog karaktera. Ali on živi socijaldemokraciju, čovjek je istinskih vrijednosti solidarnosti. Osam godina bio mi je zamjenik, dobro je upoznao funkcioniranje grada. Istina je, nema moju eksplozivnost, ali to mu u sadašnjim okolnostima može biti i prednost. Mislim da je to u ovim izborima dobro i pokazao. Kažete da je relativno nepoznat: možda je to dijelom i moja krivica. Ali kad 21 godinu vodite grad, teško je ne nametnuti se. S druge strane, i ljudi su takvi: kad na neki događaj pošaljete zamjenika, svi su nezadovoljni jer je došao zamjenik, a ne gradonačelnik. Uostalom, i sam sam prošao tu priču: nakon odlaska Slavka Linića 2000. u vladu, za mene gotovo nitko nije znao i svi su bili vrlo sumnjičavi kako će to funkcionirati. A evo, funkcioniralo je 21 godinu. Ljudima treba dati priliku. Vjerujem da će je Marko znati iskoristiti.

NACIONAL: Je li hrvatski sustav lokalne samouprave dobro postavljen?

Nije. Dapače, postavljen je potpuno pogrešno. Previše je gradova i općina. Ni danas, trideset godina nakon uspostave ovog sustava, lokalna samouprava nema mogućnost baviti se djelatnostima koje su joj dodijeljene zakonom o lokalnoj samoupravi, pa čak i Ustavom. Na primjer: prema zakonu, zadaća je lokalne samouprave voditi brigu o primarnoj zdravstvenoj zaštiti. S druge strane, po zakonu o zdravstvenoj zaštiti, zdravstvenu ustanovu može osnovati svatko osim lokalne samouprave – država, županija, privatnik – samo grad ne može. Drugi je problem u tome što se prihodi lokalne samouprave neprestano smanjuju – i to čine sve vlade pa je činila, nažalost, i SDP-ova. Sve porezne reforme uvijek su išle na štetu lokalne samouprave: smanjivala su se sredstva, a povećavale obveze. Oko toga je bilo mnogo rasprave. Veliki sam zagovornik danskog modela lokalne samouprave. Imali su sličnu situaciju kao i mi u Hrvatskoj. Reforma im je trajala pet, šest godina i postigli su konsenzus parlamenta, lokalnih i regionalnih vlasti i akademske zajednice. Reorganizirali su državu na pet ili šest regija i nešto više od stotinjak jedinica lokalne samouprave. Mislim da je to rješenje kojemu bi trebala težiti Hrvatska.

NACIONAL: U aktualnim političkim okolnostima nema nikakvih uvjeta da se u Hrvatskoj o tome postigne konsenzus.

Teško, da. Uz ovakav odnos vlasti i opozicije, gdje se a priori uzajamno kritizira, to je, naravno, nemoguće. Uspjeh danske reforme leži u političkom konsenzusu. Kod nas je on misaona imenica.

NACIONAL: Biste li se složili s dojmom da Plenković, za razliku od svojih prethodnika u HDZ-u, ipak počinje pokazivati kakvu-takvu spremnost da uvaži prijedloge opozicije u parlamentu? Takav je slučaj bio, na primjer, Zakon o obnovi Zagreba.

Čini mi se da je to samo vaš dojam. Zakon o obnovi bio je specifičan zakon koji se donosio nakon elementarne nepogode i o kojemu opozicija – ako je i imala, a imala je primjedaba – nije mogla glasati protiv. Plenković je u premijerski mandat krenuo dobro i od njega sam puno očekivao, baš zbog njegove proeuropske orijentacije. Ali, ne znam, pogubio se putem. Postao je nervozan, čudno i neprimjereno reagira na sve što mu nije niz dlaku. S druge strane, strašno favorizira županije, što je vjerojatno rezultat činjenice da HDZ u županijama dominira. Stalno se održavaju sastanci sa županima i, kako on kaže, predsjednicima Udruge gradova. Pa predsjednik Udruge gradova samo je jedan od gradonačelnika. Meni je jasno da se ne može imati sastanak sa 120 gradonačelnika i 300 načelnika općina, ali taj sastav ipak je trebao proširiti, minimalno na sjedišta županija, koja su istodobno i veći hrvatski gradovi. Ovako se stječe dojam da županije imaju neke ingerencije nad lokalnom samoupravom, što nije točno. Naravno, svi bi župani htjeli biti gubernatori, ali im zakon to ne omogućuje.

NACIONAL: S kojim ste premijerom najbolje surađivali? Nemojte, molim vas, odgovoriti s Račanom ili Milanovićem.

Pa dobro, ako izuzmemo njih dvojicu, s kojima sam imao relativno dobar odnos, mogu reći da je suradnja sa Sanaderom, unatoč svemu, bila korektna. Ostavimo po strani njegove kriminalne radnje, ali s njim se moglo razgovarati.

NACIONAL: Više nego s Plenkovićem?

Više, da.

NACIONAL: Što još zamjerate Plenkoviću?

Krenuo je europski, što mi se jako svidjelo, a na kraju je završio kao klasični predsjednik HDZ-a. Danas nastupa više kao predsjednik HDZ-a nego kao premijer.

NACIONAL: Mislite li da se nakon ovih izbora, s obzirom na nervozu koju su mu izazvali rezultati, više neće moći vratiti na ono kako je počeo?

Mislim da neće, da. Tko zna, možda je ovo njegov pravi karakter. Možda je ono bio privid.

NACIONAL: Samo što se ja bojim da je vama teže govoriti o SDP-u, vlastitoj stranci, nego o HDZ-u. U SDP-u ste, ako mogu tako reći, crna ovca.

Ako nešto već moram biti, volio bih biti crvena, a ne crna ovca. Nikad nisam imao problema govoriti o bilo kojoj temi. Javno sam kritizirao svakoga kad sam mislio da treba – i predsjednike vlada i predsjednike stranaka. Sve što se događalo, naročito u zadnje vrijeme, pokazalo je da su bile opravdane moje kritike Bernardiću i njegovoj ekipi. SDP je na najnižim granama, a nije tako trebalo biti. Nije to samo pitanje trenutnog rejtinga, nego je SDP – prije svega mislim na Bernardića i njegovu ekipu – svojom neaktivnošću i nepromišljenošću omogućio stvaranje novih političkih opcija koje su zauzele prirodnu nišu SDP-a i to će biti jako teško vratiti.

NACIONAL: Da se našalim: prelazite u Možemo!?

Ne. Ostajem u SDP-u i nastojat ću upotrijebiti sve svoje znanje i političko iskustvo da se stranka vrati na razinu na kojoj treba biti. Hrvatskoj treba dobra socijaldemokratska stranka. A kolegama i kolegicama iz Možemo! želim puno uspjeha. Oni su za sada postigli izvrstan rezultat u Zagrebu. Za njih, međutim, priča tek počinje. Povjerenje treba opravdati, a neće im biti lako: očekivanja su velika, problemi su veliki, a ljudi su, po mom iskustvu, nestrpljivi. Ali, ponavljam, želim im uspjeh: to što mislim da se SDP treba vratiti na poziciju koja mu pripada, ne znači da platformi Možemo! želim neuspjeh, jer to za građane ne bi bilo dobro.

NACIONAL: Kako se ubuduće vidite u stranačkoj politici?

Ostat ću aktivan u Rijeci i u županiji, a kad dođe vrijeme za stranačke izbore na nacionalnoj razini, ne isključujem mogućnost da se i na njima pojavim.

NACIONAL: Kakvo je vaše mišljenje o Zoranu Milanoviću kao političaru i kao predsjedniku Republike?

Teško mi je govoriti o Zoranu. Vežu nas dugi odnosi, koji su varirali od iznimno dobrih do manje dobrih. Generalno, Zoran je na hrvatskoj političkoj sceni sigurno najobrazovaniji i ima najširi spektar znanja potrebnih za politiku. Nažalost, nepromišljenim izjavama često kvari taj talent.

NACIONAL: Drukčije je politički govorio dok je bio premijer. Je li vas iznenadio njegov politički govor u predsjedničkom mandatu, to obračunavanje s ljudima?

Pomalo jest, da. Mnogo toga što Zoran danas kao predsjednik kaže, ja bih potpisao. Ne sviđa mi se kad osobno diskreditira nekoga zbog njegovih ranijih stavova. No neke stvari koje otvara dobre su i potrebne.

NACIONAL: Sasvim konkretno – kako komentirate Milanovićevu poziciju i namjere u izboru predsjednika Vrhovnog suda?

Smatram ih pozitivnima. O tome što jest ili što nije zakonito možemo raspravljati. Ne vidim problem u tome da predsjednik predloži kandidatkinju. Možda je to mogao napraviti i drukčije. Ali, naravno, više od Milanovićeva načina mene brine Plenkovićev stav da “HDZ nikada neće podržati Zlatu Đurđević”. S takvim stavom Plenković pokazuje da nije spreman ni na kakav razgovor, jer se postavlja pitanje – što će nam, u tom slučaju, uopće parlament? Zašto predsjednici stranaka ne bi odlučivali u ime parlamentarne većine ako se unaprijed zna da će svih 76 zastupnika parlamentarne većine glasati kako je šef rekao? Koja je svrha Sabora ako predsjednik jedne stranke unaprijed zna kako će većina glasati?

NACIONAL: U srijedu su uhićena trojica sudaca i to je uistinu, kako je rekao odvjetnik Nobilo, pravosudna bomba. Očigledno je, dakle, da pravosuđe ne stoji dobro. Mislite li da ima mogućnosti da Plenković nakon toga ipak promijeni mišljenje i prihvati Zlatu Đurđević?

Teško. Bilo bi dobro, ali teško mi je to zamisliti. Stanje u pravosuđu nije nikakva tajna. To gledamo iz godine u godinu. Ovo je sada kulminacija.

NACIONAL: Kako komentirate vraćanje odlikovanja Glavašu?

Ako bismo gledali isključivo zakonske pretpostavke, da je Glavaš u ovom trenutku oslobođen optužbi, to bi bilo u redu. Ali ja to ne mogu prihvatiti i mislim da je to bila pogreška.

NACIONAL: Biste li vi to napravili?

Nikada. Zakonski je to možda u redu, ali apsolutno nemoralno.

NACIONAL: U kakvoj je situaciji Peđa Grbin?

Poprilično teškoj. Preuzeo je SDP u vrlo teškom trenutku, nakon debakla na parlamentarnim izborima. Debakl je nastao kao rezultat podjele u stranci i potpuno autističnog vođenja stranke Bernardića i ekipe oko njega. Najveći problem s kojim će se Peđa susretati jest taj da Bernardićeva ekipa ne misli da je poražena. Oni će učiniti sve da opstruiraju Grbina. U sadašnjim okolnostima, ovi su izbori prošli relativno dobro. Moglo je to biti puno bolje, ali ipak je SDP, manje-više, zadržao mandate koje je imao. Za Zagreb, nažalost, ne možemo reći da smo ga izgubili, jer ga nismo ni imali. To je velika boljka SDP-a jer zagrebačka organizacija ne funkcionira od odlaska Milana Bandića. To ne znači da je prije funkcionirala – funkcionirala je kako ju je ustrojio Bandić, ali veliki dio te organizacije nastavio je tako funkcionirati. Tu, naravno, predstoji duga katarza.

NACIONAL: Mogu li se u tom procesu dogoditi ozbiljni lomovi: podjela stranke, raspad… ? Bernardićeva struja sada Grbina krivi za poraz.

Eh, da – a ta struja, koja Grbina krivi za poraz, može se pohvaliti velikim pobjedama i rezultatima, naročito u Zagrebu… To je uobičajeno. Poslije izbora uvijek se traži krivac. Često citiram onu da pobjeda ima tisuću očeva, a poraz samo jednog. Mislim da SDP mora proći katarzu u cijeloj Hrvatskoj, naročito u Zagrebu i mislim da je Peđa povukao dobar potez: Joško Klisović bio je izvrstan kandidat, bez obzira na svoj rezultat. Jer bilo je malo vremena, četiri godine su propuštene. U tom razdoblju stasali su Tomašević i Možemo!, na čemu im čestitam. Oni pokazuju kako se može: prije četiri godine dobili su, ako se dobro sjećam, četiri posto, a danas su pomeli cijelu konkurenciju, uključujući i SDP. To je samo dokaz da u politici treba raditi. Rad u politici podrazumijeva komuniciranje s javnošću, ali i dokazivanje da to što govoriš nisu prazne riječi.

NACIONAL: Možda je baš u tome najveći problem SDP-a. Nije li stranka postala skup uredskih činovnika, da tako kažem? Za razliku od Možemo! koji su došli „s ulice“ i građani to znaju. Kako da SDP vrati povjerenje?

Prije svega, treba se okrenuti temeljnim vrijednostima: socijalna pravda, pravednost, otvorenost. To treba predstaviti aktivnošću i ne smije biti samo parola. Ako nisi na vlasti pa to ne možeš dokazati mjerama, tada moraš onim čime možeš: predlaganjem odluka u skupštinama i vijećima i zakona u Saboru. To je jedini put.

NACIONAL: Dojam je da SDP nema ideja. Možemo! je dobno, ali i politički nova generacija; zelene politike, novi pristup političkom djelovanju, pa čak i dolazak biciklom ili pješke na posao, znakovi su novog odnosa prema politici.

Cijela europska socijaldemokracija ima problema, a to se preslikalo i na SDP, premda mislim da SDP u Hrvatskoj ima više prostora nego socijaldemokracija, primjerice, u Njemačkoj ili u Francuskoj. Rekao bih da je socijaldemokracija u problemima zato što su klasične europske stranke, ne računamo li krajnju desnicu, jasno prigrlile i ostvarile temeljne socijaldemokratske vrijednosti: danas i Njemačka s CDU-om ima dobar socijalni i zdravstveni program, a postignut je i zadovoljavajući životni standard. Sve je to ostvareno pa su socijaldemokrati ostali bez izvornog političkog cilja. No mnogo je drugih, novih izazova, od kojih su klimatske promjene vjerojatno samo najveći.

NACIONAL: U tom smislu vašoj stranci predstoji golemi posao učenja i pronalaženja rješenja za probleme koje spominjete.

Predstoji, da. Ali i on će biti moguć tek nakon što završi unutarstranačka katarza. Znate, ne bi bilo prvi put da SDP krene od nule i gradi stranku s ljudima koji istinski žive za tu ideju. Imam mnogo godina pa se jako dobro sjećam devedesetih, kada su iz ondašnjeg Saveza komunista – u kojemu sam također bio crna ili ne znam kakva već ovca jer sam uvijek govorio što mislim – ljudi ili pretrčali u HDZ, ili su postali nezavisni intelektualci, ili su se počeli baviti regionalnim strankama jer tada nije bilo baš oportuno biti u SDP-u. Tada je SDP krenuo s troje saborskih zastupnika, a 2000. smo, zahvaljujući Račanu, stigli do premijera. Dakle, može se ako posjedujete viziju i ako se radi. To nije lako.

NACIONAL: Što vas ljuti?

Apsolutno mi je neshvatljivo da Vlada ili tolerira ili žmiri na revizionizam i da ne možemo konačno jasno definirati što s ustaškim pozdravom. Bježeći od toga, stalno otvaramo mogućnost da se dižu snage koje nanose sramotu Hrvatskoj. Postojanje NDH najveća je sramota u povijesti Hrvatske i nije mi jasno zašto preko toga olako prelazimo. Koliko god je to sramota Hrvatske, toliko je, po meni, na ponos Hrvatske i ondašnje Jugoslavije to što je bila na strani sila koje su porazile nacizam, i to vrlo aktivno, s velikim žrtvama. Da je u socijalizmu bilo grešaka i lutanja, bilo je, ali to su povijesne činjenice i besmisleno je tu pobjedu u Drugom svjetskom ratu dovoditi u pitanje nekakvim kasnijim greškama.

NACIONAL: Kako komentirate inicijativu Židovske općine Zagreb, koja je pokrenula parlamentarni razgovor o izmjeni Kaznenog zakona i zabrani ustaškog pozdrava i isticanja nacističkih simbola?

To je već odavno trebalo učiniti.

NACIONAL: Hoće li proći u Saboru? Hoće li HDZ glasati za taj prijedlog?

Vrlo jednostavno: to ovisi o Plenkoviću. Ako svi u HDZ-u i parlamentarnoj većini poslušaju Plenkovića kad kaže da Zlata Đurđević ne može biti predsjednica Vrhovnog suda, to znači i da Plenković može reći da taj zakon treba proći pa će zakon i proći. I dopustite da dodam nešto što je vezano uz tu temu: strašno me ljuti rast populizma. Rekao bih da je to posljedica lošeg sustava obrazovanja, koji je zapušten trideset godina. Zbog takvog obrazovanja danas mladi misle da je NDH bila dobra tvorevina, a da je taj nesretni pozdrav nešto simpatično. Populizam raste zato što nema obrazovanja o demokraciji, o vrijednostima solidarnosti, tolerancije, suživota… U riječke škole uveli smo građanski odgoj. Na to sam jako ponosan i bit ću nesretan sve dok ne zaživi u svim hrvatskim školama. Duboko vjerujem da samo tako možemo napraviti pomake k boljem društvu. To je proces na dugi rok, ali treba početi. Znamo staru kinesku: i najduži put počinje prvim korakom.