Kipar Vojin Bakić rođen je 1915. godine u Bjelovaru. Diplomirao je na Akademiji u Zagrebu, specijalni tečaj pohađao kod Frane Kršinića. Godine 1941. sva četiri Vojinova brata ustaše su odvele u logor Danicu, a zatim u Jadovno na planini Velebit gdje su svi ubijeni. Izbjegao je sudbinu braće zahvaljujući Kršiniću koji je pismeno garantirao za njega i na taj se način sam izložio opasnosti.

Nakon Drugog svjetskog rata Bakić počinje raditi na ‘velikim’ skulpturama i spomenicima. Na 28. Biennalu u Veneciji 1956. u jugoslavenskom je paviljonu, između ostalih, predstavljeno 12 skulptura Vojina Bakića od kojih je posebno mjesto zauzeo monumentalni sedreni Bik. Uskoro slijedi još jedno priznanje – Bakić je pozvan da sudjeluje na dvjema izložbama povodom održavanja prve poslijeratne svjetske izložbe 1958. u Bruxellesu. Bio je to prvi put da je FNRJ sudjelovala na jednoj svjetskoj izložbi s ambicijama da demonstrira svoju otvorenost prema Zapadu i prekid s politikom Istočnog bloka.

Bakićev atelje izgorio je 1965. godine, pri čemu je trajno uništen velik dio njegovih radova. Slična sudbina zadesila je njegov rad za vrijeme posljednjeg rata, tijekom kojeg je uništen velik broj njegovih spomenika. Bakić je preminuo 18. prosinca 1992. dodatno pogođen smrću sina iste godine.