“Nikad ne reci nikad”, odgovorio je to na pitanje bi li se ikad vratio u Hrvatsku doktor Antonio Klasan, jedan od najuspješnijih hrvatskih liječnika u Austriji, subspecijalist za kirurgiju koljena koji je sa samo 36 godina postao voditelj Odjela za kirurgiju koljena u Bolnici za traumatologiju i ortopediju u Grazu, a ujedno je i docent znanosti na Sveučilištu Johannes Kepler u Linzu. Prije Austrije, Klasan je karijeru gradio u Australiji i na Novom Zelandu, gdje je obavio gotovo tisuću operativnih zahvata.

“Imao sam par kontakata u Hrvatskoj i s javnim i s privatnim bolnicama. Objavio sam puno stručnih članaka, doktor sam znanosti i imam docenturu stečenu u inozemstvu, sa samo 36 godina sam kao stranac voditelj čitavog jednog Odjela u drugom najvećem gradu u Austriji. I kad mi netko u Hrvatskoj ponudi da postanem odjelni liječnik i mjesto asistenta na fakultetu, a već sam docent iz inozemstva i imam više objavljenih publikacija nego neke od tih klinika koje su mi se javile, onda im se moram samo pristojno zahvaliti na ponudi. To je neozbiljno. U takvoj situaciji i ne moram razgovarati o financijama jer vidim da im zapravo nisam potreban”, rekao je Klasan na pitanje bi li se vratio.

Klasan je u intervjuu za Nacional naglasio da njegov primarni razlog odlaska iz Hrvatske nije bio novac, a objasnio je i kolika je plaća liječnika specijalista u Austriji i na koji način liječnici s poslodavcem pregovaraju o svom statusu i plaći.

“Plaća i uvjeti ovise o radnom mjestu i količini posla. Specijalist ili nadslužba će imati osnovnu neto plaću oko četiri do pet tisuća eura, bez dežurstva i bez dodataka za privatno osigurane pacijente. Slična je situacija i u Njemačkoj. Kao što kolege u Hrvatskoj imaju kompleksne platne liste, tako ih imaju i doktori u Austriji i  Njemačkoj. Kod drugih struka je komparativno plaću jednostavnije izračunati, no kod nas to ovisi o nizu faktora, primjerice koliko i što radite u koji sat. Direktno pregovaranje s poslodavcem o plaći je s jedne strane ograničeno jer isto imamo kolektivni ugovor, imaju ga i Njemačka i Novi Zeland. No tu imate hrpu dodataka i zato je pitanje o neto plaći kompleksno. Radim u bolnici koja je primarno otvorena za ozljede na radu, međutim mi radimo sve ozljede i radimo kompletnu ortopediju. Ako radite kompleksnije zahvate, imate dodatak; ako ste voditelj, imate dodatak; ako radite sa studentima, imate dodatak. Znači, na sve dodatne stvari koje vam primarno nisu u opisu posla postoje dodaci o kojima se pregovara direktno s poslodavcem. Startna plaća vam je primarno definirana kolektivnim ugovorom, a o dodacima se pregovara. Ako imate veću specijalizaciju u nekom području, u mom slučaju kompletnu kirurgiju koljena, imate veće mogućnosti jer nudite nešto što drugi ne mogu ponuditi. Intenzivno operiram koljena zadnjih pet godina i radim zahvate koje ne radi puno liječnika. I to mijenja stvari jer zbrinjavate pacijente koje bolnica do sada nije obrađivala. I ti vam se mehanizmi reflektiraju na platnoj listi. Taj dio posebno dogovarate, odnosno direktno dogovarate s poslodavcem”, pojasnio je Klasan.

Cijeli intervju pročitajte u novom broju Nacionala