Objavljeno u Nacionalu br. 736, 2009-12-22

KREŠIMIR MIŠAK svojom je TV emisijom ‘Na rubu znanosti’ pokazao da u Hrvatskoj vlada izniman interes za alternativnu znanost i povijest te stekao veliku popularnost

Kad se 2002. na HTV-u počela prikazivati emisija “Na rubu znanosti” voditelja Krešimira Mišaka, malo je tko očekivao da će dogurati do osme sezone. No razgovori o neobjašnjivim i paranormalnim fenomenima i misterijima toliko su privukli gledatelje da se emisija, koja se isprva prikazivala jednom mjesečno, počela prikazivati dva puta mjesečno, a sad svakog tjedna. Tako je Mišak, diplomirani novinar i rock glazbenik koji je svirao u Fantomima, postao jedan od najzanimljivijih TV voditelja HTV-a. Gledanost njegove emisije posebno raste u posljednje vrijeme kad se bavi aktualnim temama poput Europske unije, svinjske gripe, genetički modificirane hrane itd., a Mišak objašnjava da se radi o realnim opasnostima, a ne teorijama urote. Mišak odnedavno u zagrebačkoj nakladničkoj kući AGM uređuje i niz knjiga o rubnim područjima znanosti, a ponovno ima i bend: s novinarom Arsenom Oremovićem, redateljem Ognjenom Sviličićem i piscem Borivojem Radakovićem osnovao je Zvučni zid u kojem je basist i glavni vokal, a prvi im je singl pjesma “Osmijeh” Drage Mlinarca”.

NACIONAL: Kako objašnjavate uspjeh emisije “Na rubu znanosti” koja nije ni komercijalna ni namijenjena širokoj publici?

– HRT ima programe koji nisu komercijalni, kao što je znanstveni program, u koji spada i moja emisija. Ona ne treba donositi prihod, to je ono što gledatelji dobivaju u cijeni pretplate. Za mene je ta emisija na početku bila izlet. Radio sam na Hrvatskom radiju kad su me Domagoj Burić i Jasna Ulaga pitali bih li radio na televiziji, u emisiji “Na rubu znanosti”, jednom mjesečno. Nisam znao ništa o televiziji i smatrao sam da je to izlet. Dio tema za tu emisiju bio mi je dosta dobro poznat, svaku emisiju sam napravio tako da sam se bavio jednom velikom temom kao što je bila Atlantida, zatim kriptozoologija, te sam napravio deset emisija u jednoj godini i smatrao da više nema tema. A onda su mi ponudili i drugu sezonu, s tim da bi se emisija prikazivala dvaput mjesečno. Prihvatio sam, iako sam mislio da je nemoguće raditi emisiju svaka dva tjedna. A onda se emisija počela prikazivati jednom tjedno, iako sam mislio da će i to biti nemoguće. Naravno, ja sam s vremenom promijenio kut gledanja na emisiju pa sam počeo ubacivati teme iz futurizma i kreacionizma, u Hrvatskoj su se počele održavati razne konferencije i događaji iz kojih sam saznavao nove teme, pa sam neke teme, koje su u prvoj sezoni bile samo natuknute, poslije produbio. Neke su bile predstavljene kao nekakva fantastična zabava, a ispostavilo se da se u njima krije ozbiljna znanost. Tražio sam sve one teme koje se u američkom SF-u zovu “sense of wonder”, “osjećaj začudnosti”.

NACIONAL: Pogoduje li sadašnja ekonomska kriza vašim emisijama, jer ljudi, kad upadnu u krizu, često traže izlaz vjerujući u neke stvari u koje inače ne bi vjerovali? Kad se David Icke prvi put pojavio u javnosti, bio je ismijan, a nedavno su mnogi ljudi gledali njegovo gostovanje u vašoj emisiji u kojoj je govorio o Europskoj uniji i razlozima svjetske ekonomske krize.

– Nisu te teme kontroverzne nego je stvarnost kontroverzna. David Icke, Jane Burgermeister, Daniel Estulin i Jeff Smith istraživali područja kao što su nafta, GMO, svinjska gripa, a te teme ljude zanimaju jer je istina ono što oni govore. Potpuno je nebitno hoće li netko za mene reći da sam freak zato što u to vjerujem. Ako netko misli da je EU obećana zemlja, ja ga u tom razmišljanju ne želim i ne mogu spriječiti, kao ni onoga tko se želi cijepiti protiv svinjske gripe.

NACIONAL: Teme koje ste spomenuli komercijalnije su za široku publiku od onih kojima ste se bavili prije šest ili sedam godina. Je li to vaša intencija ili je stvarnost takva?

– Teme su same došle. U ona vremena bilo je jako popularnih emisija, kao što je bila ona o vodi. Sve što sam tada skupio o vodi bilo je novo. Danas ništa od toga nije novo. Nije bitno jesu li moje sadašnje teme privlačnije ili nisu, jednostavno, za njih je sazrelo vrijeme. Da tadašnju emisiju o vodi sada emitiramo, izgledala bi zastarjelo. Danas primjećujem evoluciju, ne mislim darvinističku, u koju uopće ne vjerujem, nego evoluciju u spoznaji, što nije slučajno. Prije nego što sam prvi put emitirao emisiju u kojoj sam objavio intervju s Davidom Ickeom, pročitao sam njegovu knjigu i jedan intervju te sam rekao samom sebi: “Pa tu sve štima, osim čudnog dijela s gmazovima.” To s gmazovima je nebitno, ključno pitanje na koje se ljudi trebaju usredotočiti jest što je to svijest. Tu je uzrok, posljedica i rješenje, a ne postoji znanstveni model koji bi obuhvatio svijest. Nakon što je emitirana prva emisija u kojoj je gostovao Icke, u Jutarnjem listu je objavljena top lista najgledanijih emisija tog tjedna i vidim da je emisija s Ickeom bila najgledanija iza Dnevnika. S vremenom sam zaključio, mistično rečeno, da duša prepoznaje istinu. Postoje ljudi, akademski obrazovani, David Icke ih naziva “left brain prisoners”, odnosno “zatvorenici lijeve strane mozga”, koji za teorije urote kažu da su zanimljiv fenomen, ali bi trebalo istražiti zašto ljudi vjeruju u teorije urote. Meni te izjave nisu jasne, pa valjda treba prvo istražiti jesu li točni podaci koje te navodne teorije nude. Jesu li točni navodi o događajima od 11. rujna? Ako su točni, onda maknite riječ teorija iz pojma “teorija urote”. Zašto ljudi misle da je ovo prava stvarnost, a da je sve drugo teorija urote? Zato što teorija urote i služi tome, to je jedan žig. Kao što su se neki ljudi smijali onome što je David Icke pričao tako se i ja smijem onome što čitam u novinama. Ja sam se smijao naslovu “Konačno!” na temu o dolasku cjepiva protiv svinjske gripe. Ipak, pridržavam se toga da svatko misli što hoće dokle god to silom ne nameće drugima.

NACIONAL: Vi ste na blogu na internetskim stranicama Večernjeg lista naveli da je cjepivo urota farmaceutskih kompanija. Izazvali ste stotine reakcija.

– Čitatelji su reagirali zato što se radi o netestiranom cjepivu koje netko silom želi proglasiti obaveznim za bolest koja ima tako slabe simptome. To smrdi na kilometre. Ponavljam, nisu kontroverzne teme, nego je kontroverzna stvarnost. Nedavno smo imali emisiju u kojoj je gostovala Lidija Gajski, liječnica koja je objavila knjigu “Lijekovi ili priča o obmani”. Sve takve knjige završavaju s mukom i tišinom, tek poneki u novinama izjave da je knjiga dobra, ali kontroverzna. Pa nije knjiga kontroverzna, nego su kontroverzne izmišljene bolesti. Nitko ne može ništa reći protiv te knjige jer je ona savršeno argumentirana.

NACIONAL: Temeljite li svoja razmišljanja na razgovorima sa svojim poznatim sugovornicima ili ste otprije bili skeptik prema onome što se javno pokušava nametnuti kao jedina istina?

– Mnogo sam čitao o tim specifičnim temama. Knjiga Jeffa Smitha “Sjeme obmane” ne spada u žanr teorija urote, ali priča o tome što rade kompanije koje plasiraju GMO, zašto to rade i koji im je cilj. A kad se ta knjiga spoji s knjigom “Sjeme uništenja” autora F. Williama Engdahla, gdje je on objasnio GMO kao strategiju, dobiva se drukčija slika. A kada to spojiš s aditivima u hrani, kakvih ima puno, pa dodaš da mi je akter priče od prije 10 godina o GMO krumpirima, Arpad Pusztai, škotski liječnik mađarskog podrijetla, rekao da je Tony Blair zvao njegova šefa, a Blaira je zvao Bill Clinton, zapitaš se zašto Clinton zove Blaira. Zbog jednog istraživanja o krumpirima? To nadilazi priče o tome kako se radi o interesu krupnog kapitala. Drugim riječima, imao sam ogromnu količinu podataka. Zatim su tu knjige Davida Ickea, one su poprilično dobro dokumentirane, većina njegovih knjiga nije fantastična. Nikad nisam vidio znanost koja nema svoje duhove u boci. Ako placebo djeluje kao lijek, što će ti lijek?

NACIONAL: Čini se da imate dovoljno tema za još godine i godine emisije “Na rubu znanosti”.

– Uvijek sam mislio da će mi ponestati tema, te sam se jednog dana odlučio pustiti, a teme su počele same dolaziti. Imao sam na polici knjigu Jeremyja Narbyja “Kozmička zmija, DNK i Podrijetlo Znanja” koja govori o povezanosti šamanističkih iluzija i nisam je dugo pročitao. Kad sam je pročitao, shvatio sam da je to jedna od najboljih knjiga koje sam ikad pročitao. Pomislio sam, pa Narby živi u Švicarskoj, nije to tako daleko. Nekoliko dana kasnije nazove me jedan dečko i kaže mi: “Ja sam prevoditelj jedne Narbyjeve knjige, on dolazi u Hrvatsku, bi li bio zainteresiran za intervju?” Puno puta sam poželio neku temu, a sutradan me netko nazove i ponudi mi tu temu. Zato sam u jednoj fazi počeo zamišljati teme i čekati da tema dođe ili ne dođe. Evo, sad sam u emisiji kao gošću imao Jane Burgermeister, austrijsku novinarku koja je tužila Baxter zbog svinjske gripe, a do nje sam došao tako što mi je redatelj emisije rekao da poznaje novinarku koja je u Austriji napravila prilog o njoj, dao mi je njezin broj, ona me povezala s Jane Burgermeister i došlo je do emisije.

NACIONAL: U prve dvije godine govorili ste da vas politika ne zanima. Jeste li promijenili odnos spram politike ili ste neizbježno uvučeni u politiku preko tih tema?

– Mene ni tada, kao ni sada, nije zanimala politika na razini toga tko je što rekao u Saboru. Ove teme nadilaze politiku. Nekim zaobilaznim putem, kroz svijet čuda, na stražnja sam vrata došao u vezu s politikom. Ipak, danas ne možeš otvoriti novine a da ne vidiš nasmiješeno lice Baracka Obame kojeg svi smatraju simpatičnim dečkom.

NACIONAL: Znači li to da vama nije simpatičan?

– Nedavno sam čitao jednu knjigu iz 1938. u kojoj je autor napisao da je Hitler simpatičan. Nije bitno je li netko simpatičan ili ne, nego što on predstavlja. O Baracku Obami nemam nikakvo mišljenje, on je samo pijun koji je dobio mandat na sastanku Bilderberške skupine sa zadatkom da ga obavlja. Nitko ne mora u to vjerovati, samo pročitajte njegova predizborna obećanja i pogledajte današnje posljedice pa ćete vidjeti da je sve laž. Nemoguće je da američki predsjednik bude slučajno izabran. Svijet se danas centralizira, ali problem je to što ljudi ne znaju većinu podataka. Uzmite za primjer Europsku uniju.

NACIONAL: Što zamjerate Europskoj uniji?

– Često pitam ljude: “Znaš li koje su ovlasti Europskog parlamenta?” Nitko ne zna. “Znaš li nekog člana Europske komisije?” Nitko ne zna. Ljudi su neinformirani i ne znaju da je Europska komisija bezlična birokracija koja apsolutistički i diktatorski vlada Europom. Nije bitno vjeruju li ljudi u to ili ne vjeruju, jer se ni tada ništa neće promijeniti. Problem je neinformiranost.

NACIONAL: Znači li to da na referendumu nećete glasovati za ulazak Hrvatske u EU?

– To je jedini referendum na koji ću izići i neću glasovati za ulazak u EU. Međutim, došlo je do ustavnih promjena uz pomoć kojih će, prema onome što sam ja čitao, biti dovoljno da 51 posto ukupnog broja glasača iziđe na referendum te da 26 posto glasa “za” pa da uđemo u EU.

NACIONAL: Bavljenje glazbom ste zapustili, ali ne izdavanje knjiga. Je li vam pisanje knjiga privlačnije?

– Nemam vremena za pisanje knjiga. Dosad sam objavio zbirku SF priča “Zvjezdani riffovi” koju sam pisao jako dugo, a onda sam objavio knjigu “Telepatija i telekineza”, a sljedeća knjiga bi trebala biti o NLO-ima, Predao sam je izdavaču još prije četiri godine. Te sam knjige uglavnom pisao ljeti, jer knjige ne možeš pisati ako nisi udubljen u materiju. Preko ljeta se discipliniram i pišem dva sata dnevno. Već duže vrijeme svakog ljeta dovršavam knjigu o putovanju kroz vrijeme. Uvijek mi se čini da mi treba još malo, ali kada uđeš u to, shvatiš da to nije još malo. U posljednje vrijeme biram knjige iz biblioteke “Obelisk” izdavačke kuće AGM. To su upravo knjige u kojima znanstvenici opisuju granična područja ljudskog znanja. To je znanstvena literatura koja nije na rubu znanosti nego na rubu paradigme.