U posljednjih nekoliko mjeseci niz vrhunskih nogometaša doživjelo je puknuće prednjih križnih ligamenata, a o uzrocima i načinu oporavka za Tempo govori specijalist ortoped dr. Goran Vrgoč

Početak nogometne sezone više od svega obilježile su ozljede, i to one koje spadaju u najteže – ozljede prednjih križnih ligamenata. U kratkom periodu od početka priprema niz igrača, redom iz najjačih europskih klubova, ujedno članova svojih reprezentacija, doživjelo je tu ozljedu: Thibaut Courtois i Eder Militao iz Real Madrida, Emiliano Buendia i Tyrone Mings iz Aston Ville, Jurrien Timber iz Arsenala, Wesley Fofana iz Chelseaja, igrač Monaca Breel Embolo, David Silva iz Real Sociedada… svi su oni u periodu od oko mjesec dana ovoga ljeta doživjeli puknuće prednjih križnih ligamenata koljena, dok je napadač Chelseaja Christopher Nkunku također doživio ozljedu koljena koja nije precizirana, ali je iz kluba objavljeno da će izvan terena biti do kraja godine. I među hrvatskim igračima zabilježen je značajan broj ozljeda, Jakov-Anton Vasilj, Lukas Kačavenda i Luka Stojković, trojica igrača koja su nedavno prešla iz Lokomotive u Dinamo, pretrpjeli su tu ozljedu.

Na temu ozljeda u sportu, konkretno, ozljeda prednjih križnih ligamenata, razgovarali smo s doc. dr. sc. Goranom Vrgočem, specijalistom ortopedom na Zavodu za ortopediju i traumatologiju KB-a Sveti Duh u Zagrebu, koji iza sebe ima bogato iskustvo u operacijama prednjih križnih ligamenata i rada u sportu. Trenutno je liječnik Hrvatskog judo saveza i Hrvatskog gimnastičkog saveza i član je Zdravstvene komisije Europske gimnastičke federacije, dok je ranije, u periodu od 2014. do 2020., bio liječnik GNK-a Dinamo, između ostalog radio je i u NK Gorici, Hrvatskom boksačkom savezu, mladim nogometnim reprezentacijama…

Prošloga tjedna, nedugo nakon što je potpisao za Dinamo, Luka Stojković ozlijedio se na zagrijavanju, puknuo mu je prednji križni ligament. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

TEMPO: Postoji li neko objašnjenje za tako veliki broj istih ozljeda, i to pred početak ili na samom početku nogometne sezone?

U pravu ste, u svijetu nogometa zadnjih godina je primijećen značajan porast ozljeda, a posebno se ističe porast ozljeda koje uklanjaju sportaše s nogometnih terena na dulje vrijeme. Zasigurno, najčešća i najozbiljnija ozljeda je ozljeda prednjih križnih ligamenata. To predstavlja veliki problem za klubove i igrače, ali i značajno financijsko opterećenje za obje strane. Posljedice te ozljede mogu značajno utjecati na razvoj karijere sportaša što možemo vidjeti kod nekih naših nogometaša kojima se predviđala blistava karijera, ali zbog ozljede prednjih križnih ligamenata nisu dosegli tu razinu. Ozljede prednjih križnih ligamenta detaljno su praćene zadnjih desetak godina u svim vodećim ligama. Da ne navodim podatke posebno za svaku ligu, zaključno podaci pokazuju da se ozljede prednjih križnih ligamenta javljaju 20 puta češće za vrijeme utakmice nego na treninzima. To je logično jer se na treninzima ne ide punim intenzitetom, manje je kontakt-igre i igrači se nastoje pripaziti koliko je to moguće. Kada analiziramo pojedine lige tada se vidi da imamo veći broj ozljeda kod visokorangiranih ekipa. Što je veća razina natjecanja to je veći broj ozljeda. Najčešće, ozljede se događaju u predsezoni, a razlog je taj što se na pripremama rade treninzi visokog intenziteta, trenira se dva puta dnevno pa igrači budu jako iscrpljeni po završetku priprema. Nakon priprema igrači odmah ulaze u natjecateljski ritam utakmica. Još je prisutan umor od priprema, uz psihološki moment ozbiljnijeg pristupa utakmicama u kojima igrači igraju na maksimumu svojih sposobnosti. U tim prvim utakmicama nakon priprema se događa najveći broj ozljeda zbog generiranog umora i sporije reakcije mišićnog sustava na podražaj.

‘Godišnje se primjećuje porast od šest posto ozljeda prednjih križnih ligamenata u sportaša, a razlog tome je sve veći broj utakmica i natjecanja’

TEMPO: Zašto je se sada toliko puno ozljeda prednjih križnih ligamenata u odnosu na klasične ozljede koje dolaze zbog prenaprezanja, poput ozljeda prepona ili stražnje lože? Doduše, bilo je i takvih ozljeda, ali puno manje, npr. Kevin De Bruyne je tijekom utakmice prvog kola nove sezone doživio ozljedu zadnje lože koja će ga, nakon operacije, na četiri mjeseca maknuti od terena.

Vidimo da ozljede prednjih križnih ligamenta eksponencijalno rastu unatoč velikom broju noviteta u pripremi, prevenciji i oporavku od ozljeda. Godišnje se primjećuje porast od šest posto ozljeda prednjih križnih ligamenata u sportaša, a razlog tome je sve veći broj utakmica i natjecanja. Čitamo da se treneri Klopp i Guardiola žale i sve su glasniji zbog pregustog rasporeda natjecanja. Oni su svjesni da im se ekipe jako umaraju zbog nametnutog ritma natjecanja te dolazi do sve većeg broja ozljeda, a posljedično moraju imati puno veći izbor igrača na raspolaganju. No ako im se ozljede vodeći igraći, kao u primjeru De Bruynea, oni su teško zamjenjivi i to se lako može vidjeti na rezultatima.

TEMPO: Mislite li da barem dio tog problema leži u činjenici da veliki europski klubovi, umjesto klasičnih priprema, u periodu pred početak sezone odlaze na dobro plaćene turnire i utakmice u SAD i Aziju, gdje na ionako velik broj utakmica tijekom sezone, dodaju još utakmica i dalekih i dugih putovanja i pritom vjerojatno remete klasičan trening?

To zasigurno predstavlja veliki problem trenerima i klubovima. Takvi turniri ozbiljno remete pripremne periode i stvaraju dodatne napore na igrače u smislu povećanog umora, promjene ritma spavanja i otežane prilagodbe što sve povećava rizik od dodatnih ozljeda. U tim situacijama u klubovima važnu ulogu igra timski rad kondicijskih trenera, medicinske službe i nutricionista koji moraju osmisliti djelotvoran plan intenziteta treninga, metoda regeneracije i postupaka što boljeg i bržeg oporavka igrača da sezona prođe s minimalnim ozljedama i što manjom akumulacijom umora u igrača.

Doktor Goran Vrgoč operirao je Mislava Oršića, kojem je po dolasku u Trabzonspor stradao prednji križni ligament, i najavio da će se nekadašnji nogometaš Dinama vratiti na staru razinu. FOTO: Privatni album

TEMPO: Kako objašnjavate značajan porast istih ozljeda i u HNL-u, i to redom kod mladih i vrlo talentiranih igrača?

Da, trojica igrača koja su upravo stigla iz Lokomotive u Dinamo su ozlijedila prednje križne ligamente, spomenut ćemo i mladog Elvisa Letaja koji je iz Hajduka otišao na posudbu u Radomlje. Dobro sam upoznat sa situacijom u HNL-u i mogu reći da je vrlo često problem dodatni kondicijski rad koji prakticiraju mnogi igrači. To čak ne bi bio problem kada bi individualni treneri bili u komunikaciji s trenerima u klubovima i usklađivali klupski i individualni rad. Ovako, na zadanu periodizaciju treninga i sve klupske napore igrači dodatno rade i ulaze u preveliki zamor što vrlo često, iako neću reći da je to baš uvijek razlog, dovodi do ozljeda. To je nešto na čemu klubovi u svojoj organizaciji moraju više raditi da se zaštite igrači. Jer ako se ozlijede igrači, posebno mladi i perspektivni, zbog nepostojanja organizacijskog sustava klub gubi velika financijska sredstva. To je ono što vodeći ljudi u klubovima moraju shvatiti, da moraju bolje zaštiti svoje igrače jer žive od njih.

TEMPO: Imaju li temelja nagađanja da je za dobar dio tih ozljeda odgovorna obuća, odnosno, moderne kopačke?

Otvoreno ću reći, to je glupost. Kopačke mogu biti problem samo u dva slučaja, eventualno kod nogometaša sa značajno promijenjenom anatomijom stopala, i drugo, kod lošeg odabira tipa kopački u odnosu na uvjete na terenu odnosno podlogu, na primjer ako na težak, natopljen travnjak izađete u neadekvatnim kopačkama.

‘Čak 97 posto igrača vratilo se na nogometne terene nakon ozljede prednjih križnih ligamenata, ali se vrijeme do povratka razlikuje’

TEMPO: Prati li Hrvatska svjetske trendove u liječenju ozljede prednjih križnih ligamenata?

Da, hrvatska medicina prati svjetske trendove samo što je mali broj ljudi ozbiljno involviran u taj segment, ali dobro, mi smo i mala zemlja. Ako želite biti dobri, morate puno raditi, učiti i stalno se usavršavati što u prijevodu znači da nemate previše slobodnog vremena. Za ta odricanja rijetko tko je spreman, svi žele rezultat preko noći, a to baš i ne ide tako.

TEMPO: Koliki postotak igrača se vratio na nogometne terene nakon ozljede prednjih križnih ligamenata?

Ukupno, čak 97 posto igrača se vratilo na nogometne terene nakon ozljede prednjih križnih ligamenata, ali se po ligama značajno razlikuje vrijeme do povratka. Ako govorimo o profesionalnim nogometašima u ozbiljnim ligama, povratak na isti nivo sportske aktivnosti je 83 posto, no ako gledamo širu sliku i uključimo i niže lige, tada se taj postotak smanjuje na 64 posto povratka na isti nivo sportske aktivnosti. U francuskoj ligi je zabilježen najbrži povratak na teren, 193 dana, dok je u engleskoj ligi zabilježen najdulji period do povratka na teren, 321 dan. Prosječno u svim ligama vrijeme do povratka je 248 dana. Ove podatke treba oprezno analizirati jer znamo da je u Francuskoj najveći broj igrača porijeklom iz Afrike i njihove fizičke predispozicije su značajno veće nego kod Europljana iste dobi. Nema značajnih razlika u ozljedama po pozicijama, osim što je u svim ligama najmanji postotak ozlijeđenih golmana.

Golman Reala Thibaut Curtois propustit će ovu sezonu, tešku ozljedu doživio je na treningu. FOTO: AP Photo/Peter de Jong/GuliverImages

TEMPO: Kako se kirurški liječe prednji križni ligamenti?

Mogu reći da je veliki napredak napravljen u zadnjih sedam-osam godina, tu se moramo zahvaliti francuskoj školi ortopedije. Oni su razvili i usavršili jednu staru kiruršku tehniku koja je postala zlatni standard u svijetu rekonstrukcije prednjih križnih ligamenata. Kod te tehnike se uz rekonstrukciju prednjih križnih ligamenata radi i rekonstrukcija anterolateralnog ligamenta što rezultira stabilnošću koljena u rotacijama. Ta tehnika se nadograđuje čuvanjem starog prednjeg križnog ligamenta kroz koji se provlači novi ligament. To doprinosi boljoj propriocepciji i vaskularizaciji novog ligamenta što je od iznimne važnosti u periodu rehabilitacije. Moramo znati da u 90 posto ozljeda prednjeg križnog ligamenta, što su mnoge studije dokazale, dolazi do ozljeda anterolateralnog kompleksa koljena, a to uzrokuje nestabilnost ozlijeđenog koljena i nakon rekonstrukcije prednjih križnih ligamenta. S navedenom tehnikom postoji tri puta manji postotak reruptura prednjih križnih ligamenata u usporedbi sa standardnom tehnikom rekonstrukcije prednjih križnih ligamenata. Inače, postotak ponovnog puknuća prednjih križnih ligamenata napravljenih standardnom metodom rekonstrukcije je 18 do 28 posto u sportaša, što je ogroman postotak, skoro pa svaki četvrti operirani pacijent mogao bi doživjeti istu ozljedu. Možemo reći da je ova tehnika trenutno zlatni standard i najbolje rješenje za profesionalne nogometaše. Studija koja je usporedila novu tehniku rekonstrukcije prednjih križnih ligamenata sa standardnom tehnikom kod vrhunskih skijaša je pokazala još značajnije rezultate. Stopa ponovnog puknuća prednjih križnih ligamenata je 34 % vs 6.5 % u korist nove tehnike. Nedostatak ove tehnike je da trebate jako iskusne, vrhunske ortopede u artroskopskoj kirurgiji da bi mogli izvesti ovu tehniku koja je jako komplicirana i teška. Zato je u Hrvatskoj mali broj ortopeda koji mogu to izvesti.

Dr. Goran Vrgoč tvrdi da je funkcioniranje zdravstvenih službi u hrvatskim klubovima na jako niskoj razini. FOTO: Privatna arhiva

TEMPO: U koliko centara u Hrvatskoj se može ova tehnika napraviti?

Od svih privatnih i državnih ustanova u Hrvatskoj, ova izvorna tehnika provodi se samo u jednoj državnoj ustanovi koja je centar za artroskopsku kirurgiju u ovoj regiji, unatoč reklamama raznih ustanova.

TEMPO: Kako hrvatski klubovi rješavaju ozljede prednjih križnih ligamenata i općenito sportske ozljede.

Ako govorimo o ozbiljnijim sportskim ozljedama, to se najčešće rješava outsourcingom. Klubovi po naputku raznih strana, roditelja, agenata, raznih savjetnika, čije je medicinsko znanje jako upitno, šalju igrače na razne strane Hrvatske i inozemstva na liječenje. To u većini slučajeva rezultira izgubljenim vremenom i financijskim sredstvima, a što je najgore, nitko u klubovima ne odgovara za to niti preuzima odgovornost. To je obrazac koji se stalno ponavlja. To me možda najviše frustriralo dok sam bio uključen u rad takvih sustava.

‘U francuskoj ligi zabilježen je najbrži povratak na teren, 193 dana nakon operacije, jer je u Francuskoj najveći broj igrača porijeklom iz Afrike’

TEMPO: Kako su organizirane medicinske službe u hrvatskim klubovima?

Jako dobro sam upoznat sa situacijom u HNL-u. Nažalost, općenito su organizacija i funkcioniranje zdravstvenih službi u našim klubovima na niskoj razini. Da bi ustrojili funkcionalan sustav medicinske službe, treba uložiti financijska sredstva koja nisu značajna, ali ih ipak treba uložiti. Malo koji klub želi uložiti financijska sredstva u medicinsku službu jer to smatraju „nužnim zlom“. Čelnici nogometnih klubova ne mogu razumjeti da bolja organizacija i bolja medicinska služba rezultiraju bržim povratkom igrača na teren nakon ozljede i manjim gubitkom financijski sredstava kluba lutajući od raznih dijagnoza do raznih metoda liječenja. Rezultat kvalitetno ustrojene medicinske službe u klubu posljedično dovodi do boljih rezultata u natjecanjima i značajnu uštedu financijskih sredstava jer važni igrači ne izbivaju dugo sa sportskih terena. To sve o čemu govorim detaljno je analizirano u američkim profesionalnim sportovima, samo treba pročitati financijske analize ozljeda sportaša.

Chelsea je prošle godine platio 70 milijuna funti odštete kako bi doveo Francuza Wesleyja Fofanu kojem su u srpnju stradali prednji križni ligamenti. FOTO: AP Photo/Rui Viera/GuliverImages