Krajem prošlog tjedna, uz posredovanje SAD-a, Egipta i Katara, postignut je sporazum o primirju između Izraela i Hamasa koji bi trebao okončati 15-mjesečni rat u Gazi. Sporazumom je dogovoreno da Hamas preda izraelske taoce u zamjenu za palestinske zatvorenike, a prekid vatre trebao bi trajati 60 dana.

Zasluge za taj sporazum, postignut u zadnjim danima Bidenove administracije, prisvaja Donald Trump, koji je i prije ulaska u Bijelu kuću uzbudio duhove među saveznicima. Između ostalog i svojim zahtjevom da sve članice NATO-a ubuduće uplaćuju pet posto BDP-a za obranu, što je znatno više i od američkog prosjeka koji iznosi 3,38 posto. Budući da su neke zemlje, poput Hrvatske, jedva dosegnule dva posto koliko je bio prethodni standard, ta ideja nije baš naišla na odobravanje saveznica, osobito Njemačke. Naime, od 32 članice 24 izdvajaju dva posto, a jedino se Poljska, s više od četiri posto, približila Trumpovu cilju od pet posto. Početkom tjedna glavni tajnik NATO-a Mark Rutte obratio se zastupnicima u Europskom parlamentu i naglasio da EU mora povećati izdvajanja za obranu te dodao: „Ako se to ne promijeni, počnite učiti ruski ili se preselite na Novi Zeland.“

Odluka o povećanju izdvajanja saveznica za obranu donijet će se na Summitu NATO-a u Haagu u lipnju ove godine, a pretpostavlja se da će se inzistirati na 3,6 ili 3,7 posto, kako je u svom obraćanju naznačio Rutte.

S druge strane, Hrvatska je ove godine dosegnula dva posto izdvajanja za obranu, od čega je izdvojila 29 posto za modernizaciju naoružanja na čemu joj je čestitala i američka veleposlanica Nathalie Rayes. A ministar obrane Ivan Anušić već je najavio povećanje na tri posto.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je sa sigurnosnim stručnjakom prof. Vlatkom Cvrtilom, rektorom Sveučilišta Vern u Zagrebu i nekoć savjetnikom za obranu bivšeg predsjednika Republike Stipe Mesića.

NACIONAL: Izrael i Hamas postigli su sporazum o prekidu vatre u Gazi. Hoće li to potrajati i je li to zasluga Bidenove ili nadolazeće Trumpove administracije? 

Treba prije svega reći da se na tom primirju, s elementima koji su sada u sporazumu, radi od kraja svibnja prošle godine. Dakle, administracija predsjednika Bidena, državni tajnik Blinken i cijeli tim ljudi je radio na tome, pokušavajući od jedne i druge strane ishoditi određene koncesije. Od tada do danas bilo je puno pokušaja približavanja dviju strana, ali bezuspješno. A što se tiče uloge predsjednika Trumpa, sjetimo se kako je on rekao da će, ako do sporazuma ne dođe prije njegova ulaska u Bijelu kuću, biti vrlo burno na Bliskom istoku. Naravno da je on spomenuo Hamas, ali je indirektno, između redaka, rekao da odgovornost za nepostizanje primirja leži i na premijeru Netanyahuu i na Izraelu. Trump ima sigurno puno veće sposobnosti i kapacitete utjecati na Izrael. Uostalom, prihvaćanje sporazuma ubrzalo se u trenutku kada je njegov izaslanik došao u Dohu. Time je Trump poslao poruku koliko je to njemu važno. Dakle, nesumnjivo je to zasluga administracije predsjednika Bidena, ali isto tako mislim da je pritisak novoizabranog predsjednika Trumpa bio ključan za završetak.

NACIONAL: I prije nego je ušao u Bijelu kuću, Donald Trump uznemirio je saveznike svojim maksimalističkim zahtjevom za izdvajanjem pet posto BDP-a za obranu, iako je znao da to neće biti prihvaćeno. Zašto on to radi?

On je već i ranije vršio pritisak i izjavljivao da europske države koje ne izdvajaju najmanje dva posto, ne mogu računati na pomoć Amerike, koja nosi veliki teret i odgovornost unutar NATO-a. U kampanji je čak isticao kako je činjenica da je većina članica dosegla tih dva posto, njegov uspjeh. No mi znamo da nije jer je NATO već 2014. donio tu preporuku, a najviše su tome pridonijele ruska agresija na Ukrajinu i spoznaja da europske države nemaju obrambene kapacitete na zadovoljavajućoj razini. On je sad podigao ljestvicu na pet posto, što nije moguće dostići u kratkom roku i ako on ostane pri tome, vjerujem da će početi govoriti o nekom razdoblju, možda od 10 godina. No mislim da se iza tih pet posto skriva želja da europske države ubuduće nabavljaju američko naoružanje, od američkih kompanija.

NACIONAL: S druge strane, Mark Rutte, novi glavni tajnik NATO-a, bio je brutalno iskren u svom obraćanju eurozastupnicima, poručivši da ako se ne povećaju izdvajanja za obranu, građani mogu početi učiti ruski ili se preseliti na Novi Zeland. Zar je situacija doista toliko dramatična?

Mislim da je on namjerno dramatizirao. Rutte ima višegodišnje iskustvo kao premijer u vlastitoj državi. On jako dobro poznaje situaciju u EU-u, ali i zna kako funkcionira NATO. Naglašeno je dramatizirao kako bi upozorio europske države koje vrlo sporo prihvaćaju novu realnost. Neke to čine brže – one koje su bliže Rusiji, poput baltičkih država, te Finske, Švedske i Poljske. One koje su udaljenije, ne idu tom brzinom razvijanja strategija za jačanje obrambenih sposobnosti na nacionalnoj, a osobito ne na europskoj razini. Mislim da će biti još takvih dramatičnih upozorenja da se nalazimo u neizvjesnoj situaciji, osobito zato što još uvijek nije jasno kakva će biti politika Trumpove administracije prema saveznicima. Najave u posljednjih nekoliko mjeseci nisu bile baš ohrabrujuće u smislu da se saveznici mogu i dalje oslanjati na pomoć SAD-a u obrani Europe. Mislim da se mi u EU-u moramo osvijestiti i puno više investirati u obranu nego što smo to činili ranije.

‘Primirje Izraela i Hamasa zasluga je administracije predsjednika Bidena, ali isto tako mislim da je pritisak novoizabranog predsjednika Trumpa bio ključan za završetak pregovora’, kaže Cvrtila. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Što to znači za Hrvatsku, koja je jedva dosegnula dva posto, prošle godine puno smo uložili u novo naoružanje, no što nam najviše treba?

Tu brojku ostvarili smo nekom vrstom računovodstvenog kreativnog rješenja. Mi već nekoliko godina u obrambeni proračun uračunavamo i mirovinski braniteljski kapacitet pa smo, uvjetno rečeno, „umjetno“ podigli izdvajanja na dva posto. Nije to ništa neobično jer i u drugim državama NATO-a vojne mirovine su dio obrambenog proračuna, ali mi uračunavamo branitelje jer smo pretrpjeli agresiju i puno je ljudi sudjelovalo u obrani. NATO priznaje takav obračun. No najviše smo ga podigli tako što smo išli u nabavu vojnih zrakoplova Rafale, nešto smo kupili helikoptera, uložili smo u obnovu Bradleyja… Sve to bilo je povećavanje bez neke jasne dugoročne strategije obrane. Mi nemamo jasnu sliku o tome što zapravo želimo, kao što nemamo ni strateških dokumenata koji bi odredili što mi u sljedećih deset godina trebamo nabaviti kako bismo znali što trebamo svake godine kupiti i za koji novac. Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga prestao je važiti 2024. godine i ne vidim da postoji neka želja da se krene u pisanje novog. Ako nemate plana, onda nabavljate stihijski i nema jačanja obrambenih sposobnosti u kontinuitetu i u skladu sa strategijom. Mislim da je u svim tim modernizacijama i vojnim nabavama najlošije prošla Ratna mornarica, i to iako je prošlog tjedna izvršena primopredaja novog ophodnog broda, na što se dugo čekalo, i tu bi ubuduće trebalo biti puno više ulaganja, kao i u kopnene snage i protuzračnu obranu.

NACIONAL: Najavljivalo se i uvođenje obveznog vojnog roka od 1. siječnja 2025, a onda se odustalo zbog izbora i sada je novi datum 1. srpnja, kada bi trebalo početi dvomjesečno obučavanje rezervista. Je li Hrvatska na to spremna i može li se s time započeti bez suglasnosti predsjednika Republike? 

Evo, to je, recimo, strateško pitanje, do kojeg se došlo iz nekih dnevnopolitičkih prijepora i onda smo počeli razgovarati o raznim modelima. Mislim da obavezni vojni rok, ili već kako bi se to nazivalo, od dva mjeseca, apsolutno nema smisla. Mi bismo prije svega trebali procijeniti strateške uvjete, opasnosti, rizike i slično. Ako nakon toga odlučimo uvesti obvezno služenje vojnog roka, onda treba procijeniti koliko mladom čovjeku treba vremena da ovlada određenim sredstvima za obrambene potrebe. A prvenstveno on treba znati sebe zaštiti ako bi se jednog dana našao u borbenim uvjetima. Za samo dva mjeseca to ćete jako teško postići. Drugi problem je ustavna kategorija prigovora savjesti. Dakle, tu ima dosta posla. Nije to tako jednostavno i o tome bi trebalo ozbiljno porazgovarati na strateškoj razini – što nama treba i kako možemo ojačati svoje obrambene sposobnosti u smislu ljudskog faktora u sljedećih deset godina. Je li to obvezni vojni rok, pričuva ili privlačenje ljudi u sustav Oružanih snaga povećanjem plaća i boljim uvjetima. Model obveznog služenja vojnog roka ne rješava sve ono što bi jedna država trebala imati za sadašnje i buduće izazove.

NACIONAL: Premijer Plenković na odustaje od donošenja novog zakona o obrani i zakona o oružanim snagama, kojima bi se smanjile ovlasti predsjednika Republike kao vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga. Je li to protuustavno i može li im to proći?

Trebamo prvo vidjeti kakav će biti prijedlog. Nitko ga nije vidio, samo su se u javnosti spominjale neke stvari u kontekstu velikih tenzija između predsjednika države i Vlade, a onda i ministra obrane. U tom smislu u predizbornoj kampanji spominjalo se da bi se tim zakonom smanjile ovlasti predsjednika kao vrhovnog zapovjednika, no treba vidjeti kakav će biti prijedlog. Ako u prijedlogu neće biti smanjivanja ovlasti, već samo promjena nekih procedura, to ima smisla. No svako smanjivanje ovlasti smanjit će mogućnost zajedničkog djelovanja prema Ustavu, u obrambenoj politici, a naravno onda i sigurnosnoj vanjskoj politici između predsjednika države i Vlade, što svakako nije dobro. Mi imamo problem u funkcioniranju cijelog sustava jer se tijela koja bi trebala biti u koordinaciji između onih koji po Ustavu imaju podijeljene ovlasti na području sigurnosne, vanjske politike i obrambene politike, ne sastaju. Dobar dio tenzija je i nastao zato što se predsjednika Republike isključivalo iz nekih procesa, odnosno, uskraćivane su mu informacije. Naravno, znamo kakve su bile njegove reakcije što je pak izazivalo nove otpore suradnji. Nositelji državne vlasti trebali bi shvatiti da žive u jednoj državi, da živimo u vrlo opasnom okruženju u vrlo izazovnim vremenima i oni moraju preuzeti odgovornost kako bi sustav funkcionirao. Promjene Zakona o obrani i Zakona o službi u OSRH s pokušajem smanjivanja ovlasti predsjednika Republike, napravit će samo još veći kaos i izazvati daljnju blokadu upravljanja vanjskom, sigurnosnom i obrambenom politikom.

NACIONAL: Predsjednik Milanović pružio je ruku pomirenja i ponovo pozvao premijera da sazovu Vijeće za nacionalnu sigurnost, što je premijer unaprijed odbio. Vijeće za nacionalnu sigurnost nije se sastalo godinama – ako tako nastave, što će to značiti za obrambenu sposobnost Republike Hrvatske? 

U svakoj državi Vijeće za nacionalnu sigurnost je središnje tijelo na kojem se dogovaraju sadržaji sigurnosne politike koja se onda provodi instrumentima vanjske i obrambene politike. Primjerice, Vijeće ima konkretnu ovlast da jednom godišnje donosi smjernice za rad sigurnosno-obavještajnog sustava. Ako je točno što je rekao predsjednik u predizbornoj kampanji, da se Vijeće nije sastalo tri godine, znači da ono ne izvršava svoju obvezu. Postavlja se pitanje na temelju čega sigurnosno-obavještajni sustav RH radi ako nema godišnje smjernice. Što su prioriteti, tko ih je odredio, kako se odnose prema njima? To je samo jedan dokaz da sustav ne funkcionira u vrlo bitnom području sigurnosno-obavještajnog djelovanja. A tako je i s drugim tijelima. Jedno od njih je Vijeće za obranu koje bi trebalo koordinirati određene aktivnosti i, primjerice, dogovarati u koje ćemo operacije NATO-a slati svoje vojnike. Sigurno bi bilo manje nesporazuma i tenzija da se spomenuta tijela redovito sastaju.

NACIONAL: U tako ozbiljnoj geopolitičkoj situaciji Donald Trump želi nametnuti TV voditelja s Fox Newsa Petea Hegsetha, optuženog za seksualno zlostavljanje i alkoholizam, za budućeg američkog ministra obrane. Kakva je to poruka saveznicima? 

Mislim da je Trump prije svega razmišljao o tome da dovede osobu koja mu je lojalna. On je prvi mandat započeo sa stručnim ljudima jer nije imao takvu bazu kakvu ima danas. Sada prvenstveno želi ljude koji su mu lojalni i neće mu oponirati u nekim njegovim idejama i planovima. Naravno, to otvara pitanje kako će to sve skupa funkcionirati. To nije toliko poruka saveznicima koliko je poruka i republikancima i demokratima, ali i javnosti u SAD-u. Trump je time jasno dao do znanja da želi ljude koji neće pružati otpor politikama koje on želi provoditi. U prvom mandatu su mu neki njegovi savjetnici i ministri oponirali i zaustavljali ga u nekim naglim odlukama, što se pokazalo dobrim. Vidjet ćemo hoće li to biti moguće u ovom mandatu.

NACIONAL: Navodno će mirovni sporazum za Ukrajinu biti potpisan do ožujka, a prije toga Trump najavljuje sastanak s Putinom. Hoće li Zelenskog Trump išta pitati ili će se ovaj morati odreći dijela teritorija?

To ćemo još vidjeti. Trumpu je jasno da do postizanja primirja u Ukrajini može doći jedino tako da on izravno razgovara s Putinom. To ne znači da će se isključiti Zelenskog ili ostale europske saveznike. Ne treba očekivati da će Trump zbog tog odnosa između velikih sila prodati Ukrajinu. Tu će biti jako puno pregovora, a Trump ima jake argumente u svojim rukama. Prije svega, dosta dugačku batinu kojom može dalje ugroziti rusku ekonomiju. A ako se primirje neće moći postići u kratkom roku ili ako dođe do zastoja u pregovorima, Trump može vrlo lako donijeti odluku da dodatno naoruža Ukrajinu, puno više no što je to dosad učinio Biden. Trumpu je jako važno da prvo postigne primirje i da može reći – evo, ja sam obećao, primirje je tu. Naravno, rješenje tog sukoba nakon primirja bit će jako komplicirano i tu će biti još dosta napetosti i tenzija. No Trumpu je zaustavljanje tog sukoba jako bitno za neke njegove druge politike, prije svega prema Kini, ali i za politike prema saveznicima.