Dok rat u Ukrajini ne jenjava, a Vladimir Putin godišnjicu pripajanja okupiranih ukrajinskih regija proglasio je nacionalnim praznikom, raste otpor među zapadnim saveznicima o daljnjoj vojnoj pomoći Ukrajini.

U međuvremenu, prošlog vikenda dogodio se najveći napad Hamasa na Izrael u nekoliko desetljeća, prvo iz pojasa Gaze, a zatim i Hezbolaha iz Libanona. Poginule su stotine i ranjene tisuće civila s obje strane i krenula je oštra izraelska odmazda. Analitičari smatraju da iza svega stoji Iran koji ovime želi ugroziti napore za postizanjem mirovnog sporazuma koji je bio u tijeku.

Nakon više desetljeća, Hrvatska jača svoju zračnu obranu pa je prošloga tjedna u Francuskoj održana svečana ceremonija primopredaje prvog od 12 naručenih višenamjenskih borbenih aviona Rafalea između Francuske i Hrvatske. Svečanosti su nazočili ministar obrane Mario Banožić i ministar branitelja Tomo Medved, šef kabineta predsjednika Vlade Zvonimir Frka Petešić i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Robert Hranj. I dok predsjednik Republike Zoran Milanović ne skriva skepsu oko svrsishodnosti i isplativosti kupnje aviona starih preko 10 godina, opozicija kritizira Vladu zbog nedovoljnog ulaganja u protuzračnu obranu, odnosno u sustave kontrole zračnog prostora.

I u regiji situacija vrije. Posljednjih je tjedana na granici Srbije i Kosova bilo više nego napeto. U sukobima skupine naoružanih Srba i kosovske policije u Selu Banjska 24. rujna poginuo je jedan kosovski policajac i trojica napadača, dok je odgovornost za cijeli slučaj preuzeo Milan Radoičić, potpredsjednik Srpske liste, vodeće partije Srba na Kosovu koji je bio uhićen pa pušten za 48 sati.

Iako je Aleksandar Vučić od svega oprao ruke, kosovski ministar unutarnjih poslova Dželjalj Svečlja izjavio da je cilj napada u Banjskoj bio aneksija sjevera Kosova. Prema njegovim riječima, pripreme za napad su obavljene u središnjoj Srbiji, što se vidi s dronova zaplijenjenih od grupe. Svečlja tvrdi da se na snimkama koje posjeduju ne vide samo napad u Banjskoj već i pripreme grupe u trening-centrima u Srbiji na Kopaoniku, na imanju Milana Radojčića, a na njima su sudjelovali predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ministar obrane Miloš Vučević i načelnik zapovjedništva Kopnene vojske Milan Mojsilović.

U međuvremenu su u Slovačkoj održani parlamentarni izbori, a pobijedila je stranka Smer Roberta Fica koja se protivi daljnjem slanju oružja Ukrajini, čime se pridružuje Orbanu i njegovoj politici. Očito je da ukrajinsko pitanje sve više dijeli Europu i da će to biti jedna od teških tema na sljedećim europskim izborima.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s profesorom Vlatkom Cvrtilom, doktorom znanosti na području nacionalne sigurnosti, stručnjakom za geopolitiku i rektorom Sveučilišta Vern. Cvrtila je bio dugogodišnji profesor i dekan Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, autor je brojnih znanstvenih radova i bivši savjetnik za obranu predsjednika Republike Stipe Mesića.

NACIONAL: Nakon iznenadnog napada Hamasa iz pojasa Gaze na civilne ciljeve u Izraelu,, raste broj poginulih s obje strane. Država Izrael proglasila je ratno stanje. Premijer Netanyahu optužuje Iran da stoji iza svega. Kako komentirate ovaj iznenadni napad, koristi li on Rusiji i kako je moguće da ga izraelske službe nisu predvidjele i preduhitrile?

Napad Hamasa na Izrael jedan je od najvećih u posljednjih pedeset godina od Yom Kipurskog rata 1973. godine kad je nekoliko okolnih država također iznenada napalo Izrael i to u vrijeme jednog od najvećih vjerskih židovskih blagdana. Način napada je također iznenađenje jer se procjenjivalo kako Hamas nema kapaciteta za tako masovnu vojnu akciju koja je kombinacija ispaljivanja više tisuća raketa i proboj boraca na izraelski teritorij. Izjava izraelskog premijera da je Država Izrael u ratu upućuje na ozbiljnost situacije, ali i najavljuje da će odgovor biti vrlo žestok. Postavlja se pitanje zašto sada i kome odgovara ova eskalacija s obzirom na to da je jasno kako Hamas ne može ostvariti ciljeve koje je najavio njihov vođa. Ovaj sukob zasigurno će poremetiti procese koji su započeli Abrahamskim sporazumima kojima su uspostavljeni diplomatskih odnosi Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kraljevine Bahrein s Izraelom, što je bio prijelomni trenutak za Bliski istok jer se smatralo da su sve arapske države na strani Palestinaca. U tijeku su diplomatski pregovori o uspostavi diplomatskih odnosa sa Saudijskom Arabijom koja bi zauzvrat dobila pristup razvoju civilnog nuklearnog programa od SAD-a. Ovakav razvoj događaja nikako ne odgovara Iranu jer se time mijenja gravitacija moći na Bliskom istoku. Ovaj sukob odgovara i Rusiji jer njihova agresija na Ukrajinu pada u drugi plan, što je dio njihove strategije „umaranja Zapada“ kako bi se smanjila potpora i pomoć Ukrajini. Postavlja se i pitanje zašto izraelske tajne službe nisu predvidjele ovakav napad? Odgovori se nalaze u trenutnoj unutarnjoj političkoj situaciji u Izraelu i posljedica su jako izražene namjere premijera Netanyahua da stavi pod kontrolu pravosuđe i druga državna tijela kako bi se spasio od mogućih kaznenih progona. Ta njegova namjera koju su podržali koalicijski partneri stvorila je jaki društveni i politički otpor, što je dovelo do velikih rascjepa u društvu te se značajno smanjilo povjerenje u institucije. U takvim uvjetima bilo kojem dijelu državnog sustava nije lako raditi, a posebno tajnim službama jer je političko vodstvo zanemarilo njihov rad.

NACIONAL: Kako komentirate primopredaju prvog Rafalea, je li kupnja rabljenih francuskih borbenih aviona bila najpametnija odluka? Čuli smo skeptične primjedbe predsjednika Milanovića kojeg i nisu previše tome konzultirali.

Svakako je dobra vijest da je Hrvatska ušla u posao nabave borbenih zrakoplova, s obzirom na to da je još 2006., kada je napravljen prvi Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga predviđena modernizacija Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. Naime, već tada je bilo jasno, a osobito sada je jasno da Republika Hrvatska s MiG-ovima nema više kapaciteta za zaštitu svog zračnog prostora. U međuvremenu je došla ekonomska kriza, pa je onda bio i prvi pokušaj dogovora o kupnji izraelskih F-16 koji je propao i sada kada se napokon krenulo u nabavu novih borbenih zrakoplova, možemo reći da je to dobra odluka što se tiče modernizacije naših zračnih snaga. Ta će odluka u svakom slučaju pridonijeti razvoju onih kapaciteta koje jedna država mora imati radi kontrole i zaštite svog zračnog prostora. Točno je da Hrvatska u međuvremenu nije učinila ništa što se tiče modernizacije zračnih snaga, a nije učinila ništa niti što se tiče stupnjevanja obuke, tako da naši piloti sada praktički s Pilatusa direktno skaču u moderne i komplicirane borbene zrakoplove četvrte generacije. To je jedan ogroman skok, kao da ste iz Fiće starog 30 godina uletjeli u najmoderniji Mercedes i to je za državu zahtjevno. I to ne samo u smislu obuke pilota, već i zemaljskog osoblja koje će morati održavati takve zrakoplove. To je vrlo skup proces i pitanje je hoće li država u nekom trenutku za to imati dovoljno kapaciteta. Vrlo vjerojatno neće, a osobito neće tako skoro, tako da će se održavanje obavljati u Francuskoj, što će povećavati troškove korištenja tih zrakoplova.

NACIONAL: Zašto se Vlada odlučila za rabljene Rafalee? Ima li to neke veze s političkim dogovorom Plenkovića i Macrona, možda zbog Schengena?

Teško da ćemo ikad saznati pravu istinu jer je cijeli proces patio od manjka transparentnosti, što onda izaziva svakakve pretpostavke. Primjerice, mi još uvijek ne znamo koliko taj cijeli projekt košta. Predsjednik Milanović spominje svotu od milijardu i pol eura s PDV-om, dok iz Ministarstva obrane tvrde da će to biti oko milijardu i 200 milijuna. To je primjer loše prakse kako se rade velike vojne nabave u Hrvatskoj i to nije prvi put da nema transparentnosti u cijelom tom procesu. Naravno da zbog toga ostaje sumnja da je možda bilo nekog pogodovanja francuskom proizvođaču u odnosu na druge koji su također sudjelovali u natječaju. Dakako da se vjerojatno neće saznati je li bilo nekih političkih dogovora ili političke trgovine s Macronom, ne zbog Schengena, ali možda zbog nekih drugih stvari u okviru Europske unije. Možemo samo nagađati i pretpostavljati, ali teško da ćemo ikada saznati pravu istinu. Francuska se nije protivila Schengenu, bile su to neke druge države, među njima je bila i Austrija, ali to je riješeno na političkom planu, bez neke kupovine vojne opreme.

NACIONAL: Znamo da su Amerikanci nudili novije avione, a Šveđani potpuno nove, uz obuku i održavanje, uz puno bolje uvjete. Zašto se Vlada nije odlučila za njih?

Točno, ponuđači su bili i Švedska i SAD, naravno s drugačijim tipovima aviona i drugačijim karakteristikama. Švedski zrakoplovi nemaju takve karakteristike kao američki ili francuski i imaju drugačiju namjenu. Ali moram ponovo napomenuti da osim cijene zrakoplova treba uzeti u obzir i ono drugo što se nudi, a to je obuka zemaljskog osoblja i pilota, održavanje i vijek trajanja zrakoplova, ulaganje u domaću industriju, istraživanja, razvoj i slično. I naravno, cijena sata leta kada zrakoplov bude u svom punom korištenju. Tu su naravno i ostali elementi kao što su naoružanje, radari i ostala tehnologija koja je neophodna za funkcioniranje takvog zrakoplova. Budući da je proces bio netransparentan, javnost nikada nije saznala kakve su bile američka i švedska ponuda, kako bismo mogli uspoređivati sve ponuđače. Mi samo imamo informaciju Vlade da je ovo bila najbolja ponuda. Ono što mogu reći o primjerima nekih drugih država koje su prolazile kroz slične netransparentne postupke nabave jest to da se na kraju pokazalo da to i nije bila najbolja odluka. Naravno, kada se zbrojilo sve komponente koje su uključene u cijenu. Odnosno kada se radilo o najbolje iskorištenoj namjeni određenih vojnih sredstava. Tako da se bojim da bi se nešto slično moglo dogoditi i nama za desetak godina.

‘Nije uopće nevjerojatan scenarij da potpora europskih i zapadnih država, a osobito SAD-a obrani Ukrajine okopni. jedna od najvažnijih varijabli su predsjednički izbori u SAD-u’, kaže Vlatko Cvrtila. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Koliko je problematična činjenica da su ti avioni stari 10 godina i da su već potrošili oko 50% resursa predviđenih sati letenja?

Mislim da nije problematično jer se takvi avioni rade zato da budu u operativnoj uporabi barem 30 godina, ovisno o tome koliko imaju naleta. U tom smislu ne smatram to posebno spornim. Osim ponude švedskih aviona koji su bili potpuno novi, bile su i ponude američkih zrakoplova koji bi potencijalno išli u modernizaciju, a već imaju iskorištenost od oko 10 godina. Tako da to nije neki preveliki problem što se tiče zračnih snaga. Pa i MiG-ovima koji su trenutačno u uporabi produljivali su se resursi i vijek trajanja, čak i nakon onog roka za koji je proizvođač ustvrdio da je optimalan.

NACIONAL: A neki su MiG-ovi su i padali.

Jesu, ali to ne treba čuditi jer se radi o zrakoplovima proizvedenim 60-ih godina prošlog stoljeća. Naravno da je u onom trenutku kada se raspao SSSR nastao veliki problem nabave rezervnih dijelova i održavanja tih zrakoplova. Znamo da smo u Hrvatskoj imali određene koruptivne radnje vezane uz to, kao i uz modernizaciju helikoptera istočne proizvodnje. To su bili problemi koji su doveli do nesretnih posljedica, ne samo u Hrvatskoj, već i u nekim drugim zemljama koje su imale MiG-ove.

NACIONAL: Ne samo predsjednik Republike, već i opozicija pitaju se što je s protuzračnom obranom? Ne bi li to Hrvatskoj trebao biti prioritet?

Da, mislim da je to trebao biti prioritet i da se Hrvatska trebala pobrinuti za to prije nabave novih borbenih zrakoplova. Protuzračna obrana ne sastoji se samo od komponente zrakoplova koji kontroliraju zračni prostor, već i komponente zaštite zračnog prostora od djelovanja onih zrakoplova koji bi eventualno ušli u zračni prostor Hrvatske bez odobrenja i s neprijateljskim namjerama. Sustavi protuzračne obrane značajno su jeftiniji, ali nema cjelovite obrane i kontrole zračnog prostora bez zrakoplova. O tome je Hrvatska trebala razmišljati još prije petnaestak godina, a tada su, koliko je meni poznato, postojale ponude država koje imaju iskustvo s visokom tehnologijom protuzračne obrane i to su tada bile ponude koje su bile vrlo isplative, osobito ako ih uspoređujemo s današnjim cijenama. Naravno da su u međuvremenu cijene značajno skočile, osobito od početka ruske agresije na Ukrajinu. Nema više puno takvih sustava na raspolaganju, nije ih puno proizvedeno i to smo mogli riješiti još prije desetak, petnaestak godina za puno manje novca. Na žalost, upravljanje obrambenim sustavom u Hrvatskoj uvijek je patilo od manjka dugoročnog planiranja i kontinuiranih potrebitih vojnih nabava. Takve se odluke ne mogu donijeti od danas do sutra, one se realiziraju u nekoliko godina, odnosno u nekoliko mandata različitih vlada. Zato mora postojati jasan koncept o tome što država želi i na koji način to može postići.

NACIONAL: Naime, ne treba zaboraviti da je dron, ne zna se čiji, preletio preko dvije zemlje članice NATO-a, Rumunjske i Mađarske, i cijeli hrvatski zračni prostor i onda se zabio pokraj studentskog kampusa kraj Jaruna, a da ga nitko nije primijetio. Što to govori o NATO-vom sustavu dojavljivanja i kontrole zračnog prostora. Zar nas to ne bi trebalo zabrinuti?

Apsolutno da. NATO sustav je integriran na europskoj razini, a zapovjedništvo NATO-a za kontrolu zračnog prostora je u Španjolskoj. Kao što znamo, premijer je posjetio to zapovjedništvo i vjerojatno tamo razgovarao o tom problemu, no ne znam je li dobio odgovor na pitanje zašto se nije reagiralo ranije. Naime, zna se da je dron bio 8 minuta u zračnom prostoru Rumunjske, nekih 40-ak minuta u zračnom prostoru Mađarske, gdje se sigurno moglo reagirati. Jer da bi protuzračni sustavi počeli funkcionirati i digli zrakoplov koji bi provjerio to što se vidi na radaru, treba vam nekih 7 minuta. Mađarska je sigurno mogla reagirati. Hrvatska nije jer nema sredstva kojima bi reagirala, dok je u rumunjskom zračnom prostoru bio prekratko. Ono što zabrinjava jest činjenica da mi do danas nismo dobili potpuno nedvojbeni odgovor na pitanje čiji je to bio dron, kako to da je dron prošao kroz dvije države članice NATO-a i ušao u zračni prostor Hrvatske, je li taj dron imao na sebi bombu ili eksploziv i o kakvom se tipu drona radi. Istraga u Hrvatskoj još uvijek traje.

‘Hrvatska nije učinila ništa što se tiče modernizacije zračnih snaga, tako da naši piloti sada praktički s Pilatusa direktno skaču u komplicirane borbene zrakoplove

NACIONAL: Hrvatska ima problema i s Ratnom mornaricom, čak se jedno vrijeme spekuliralo da je ne trebamo.

Na žalost, imamo i primjer loše prakse modernizacije naše Ratne mornarice, za koju smo proizvodnju prije nekih desetak godina prepustili domaćim brodogradilištima, pa još uvijek nemamo brodove koji bi bili na raspolaganju i u upotrebi. A ja mislim da bi nam mornarica morala biti prioritet, s obzirom na činjenicu da uz Italiju Hrvatska ima najveću duljinu morske granice na Jadranu. Mi smo i kao članica EU-a, ali i NATO-a odgovorni za kontrolu pomorskog prostora Jadranskog mora.

NACIONAL: Poljska, Mađarska, a ubuduće i Slovačka u kojoj je pobijedio proruski orijentiran Robert Fico su zemlje članice EU-a koje se protive slanju vojne pomoći Ukrajini. Oko toga je podijeljen i američki Kongres i ako pobijedi Donald Trump, i stav SAD-a će se promijeniti. Govori se o „zamoru“ tim ratom. Koliko je to opasno i koliko to koristi Rusiji?

Da, to nije uopće nevjerojatan scenarij da potpora europskih i zapadnih država, a osobito SAD-a obrani Ukrajine okopni i da se zbog toga počne vršiti pritisak na Ukrajinu da prihvati neki kompromis koji bi odgovarao Rusiji, što je najgori mogući scenarij. Mislim da su jedan krak strategije, nakon što su slomili zube u prvim danima agresije na Ukrajinu, kada se vidjelo da je ne mogu u potpunosti okupirati i ostvariti svoje ciljeve, Rusi preokrenuli u drugi oblik strategije, a to je da naprave „nered“ u postojećem međunarodnom poretku i izazovu svaki mogući razdor između zapadnih partnera. Prije svega između SAD-a i EU-a, a onda i Ukrajine. Rusija ima vremena, oni mogu čekati. Sljedeće godine su izbori i na razini EU-a, kao i u nekim članicama EU-a gdje također jačaju neki radikalne snage koje se protive daljnjoj pomoći Ukrajini. Kao će se umnožavati broj vlada koje su nesklone nastavku pomoći, odnosno smanjivanju, tako će rasti i pritisak u javnostima drugih država što bi moglo dovesti do kritične mase koja može utjecati na promjene politika EU-a prema Ukrajini.

NACIONAL: Problem je i raspoloženje u SAD-u.

Naravno, jedna od najvažnijih varijabli su predsjednički izbori u SAD-u, gdje ako pogledamo rezultate istraživanja javnog mnijenja, možemo biti dosta zabrinuti, jer postoje ozbiljne šanse da Trump opet pobijedi. No čak ako i on ne osvoji nominaciju Republikanske stranke, dvojica drugih kandidata koja imaju najveću podršku, DeSantis i Ramaswamy, također se zalažu za reviziju podrške Ukrajini. Ne samo da je to njihova predizborna retorika, već i u Kongresu, gdje republikanci imaju tanku većinu, vidimo velike podjele upravo oko tog pitanja. To će biti tema američkih predsjedničkih izbora. Nedavno je ruski ministar obrane Sergej Šojgu izjavio: „Da, rat će završiti 2025.“ Budući da Ukrajina ne bi mogla preživjeti bez zapadne pomoći, Rusi očekuju da će ta podrška naprosto pasti i da zapadne javnosti neće više na isti način podržavati ukrajinske obrambene snage, kao i da će u politički prostor, pa i u vladajuće koalicije, ući političke stranke koje će podržavati drugačiju politiku prema Ukrajini. To je nešto što svakako Kremlj očekuje.

NACIONAL: Nije li nevjerojatno da se pomoći Ukrajini najviše protive države koje su bile pod čizmom SSSR-a i koje su smatrale Rusiju svojim najvećim neprijateljem?

Jest, a slične proruske snage jačaju i u bivšem DDR-u, odnosno Istočnoj Njemačkoj. Znamo da AFD tamo jača na politikama koje u svakom slučaju više služe Kremlju nego zapadnim interesima. To me uopće ne čudi. I naravno da je u matrici hibridnog ratovanja Rusija odavno jasno detektirala koje europske političke stranke treba podržavati i gdje, ne samo na izborima, već i financijski i kroz svoje hibridno djelovanje, što se sada najbolje vidjelo u Slovačkoj.

NACIONAL: Treba li strahovati od novog ratnog sukoba na granici Srbije i Kosova? Vjerujete li da Vučić doista nije imao ništa sa sukobom u selu Banjska, već da je sve organizirao kontroverzni tajkun Radojčić?

Ne vjerujem da nije imao jer on kontrolira sve u Srbiji i to što on uporno pokušava proturiti tezu kako je za taj incident odgovoran netko sa strane je apsurdno. Možda on nije bio upoznat sa svim detaljima, ali prema izjavama posljednjih dana lako se može vidjeti do koje mjere je on bio uključen u cijelu priču. Je li tu bio umiješan još netko izvan Srbije? Na to možemo odgovoriti pitanjem kome bi novo žarište najviše odgovaralo u ovom trenutku? Ono što je veliki izazov jest da se kroz hibridno djelovanje u kojem sudjeluje Rusija stvori kaos u tom dijelu regije, što izravno ide njoj u korist. Ovaj slučaj samo je jedan u nizu koji dokazuje da je vjerojatnost ruskog miješanja u regionalne prilike sve veća.

NACIONAL: Načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga Robertu Hranju, kojeg je premijer želio umiroviti i ranije, uskoro istječe mandat. Vjerujete li da će dogovor između premijera i predsjednika Republike oko njegova nasljednika biti dramatičan kao oko ravnatelja VSOA-e?

Poznavajući našu unutarnju političku dinamiku ne treba isključiti mogućnost da neko vrijeme budemo bez čelne osobe Oružanih snaga. Ipak vjerujem da su ključni akteri sage o imenovanju ravnatelja VSOA-e nešto naučili i da neće više biti drame oko novih imenovanja čelnih ljudi u sustavu nacionalne sigurnosti.

NACIONAL: Mislite li na rukovanje predsjednik Republike i ministra obrane na Danu oružanih snaga?

To rukovanje je vjerojatno bio nužni potez tog trenutka. Ali ta tvrda kohabitacija između premijera i predsjednika Republike kojoj smo svjedočili do sada pokazala je da svašta još možemo očekivati. Zapravo, bio bih doista pozitivno iznenađen da se brzo dogovore oko toga tko će biti nasljednik Roberta Hranja. U svakom slučaju mislim da nije razumno i da nije dobro da Oružane snage nemaju čelnu osobu. Iako strukture funkcioniraju i bez načelnika, u svakom slučaju tamo mora postojati čelna osoba koja mora biti imenovana kroz redovitu proceduru u zakonskim rokovima.

NACIONAL: Je li predsjednik Republike u pravu kada tvrdi da Banožić nije dorastao funkciji ministra obrane i drži li ga, usprkos svim njegovim aferama na toj funkciji, premijer baš u inat predsjedniku?

Nije nepoznata činjenica da je ministar obrane u svom mandatu imao situacija koje nisu izravno vezane uz upravljanje obrambenim sustavom, već s nekim etičkim i moralnim izazovima, što može biti razlog za preispitivanje, prije svega političke odgovornosti. A kao što znamo, nije i jedini ministar s takvim „opterećenjima“. Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje jer se radi o političkoj logici koja uvijek ne slijedi racionalni pristup, već neki drugi pristup koji je ponekad teže razumjeti.