Nacional je tijekom agresivne kampanje s ciljem da se Vlatka Vukelić imenuje dekanicom Hrvatskih studija u više navrata ekstenzivno pisao o razlozima zašto bi to bilo sporno.

To bi trebalo biti neprihvatljivo i zato što se radi o povijesnoj revizionistici i negatorici zločinačkog karaktera ustaškog režima NDH. Oko Vlatke Vukelić, izvanredne profesorice povijesti na Hrvatskim studijima i koordinatorice doktorskih studija povijesti na tom fakultetu, već se vodila burna rasprava u hrvatskoj javnosti kao pokretačice i nositeljice predmeta „Povijest Nezavisne Države Hrvatske“ kroz koji promiče i svoje revizionističke stavove.

Prema ocjeni Ive Goldsteina, profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, izbor Vlatke Vukelić za dekanicu Hrvatskih studija bio bi štetan ne samo za hrvatsku akademsku zajednicu, nego i za hrvatsku državu.

„Kad je riječ o djelovanju profesorice Vukelić, već sam pisao da se hrvatska politika ne želi jasno odrediti prema revizionističkim, neoustaškim sadržajima i činjenicama“, upozorio je prošle godine za Nacional Goldstein.

Tko je Vlatka Vukelić zorno svjedoči i jedna od karakterističnih objava na njenom Facebooku, koju je 2020. povodom komemoracije zločina u ustaškom logoru u Jasenovcu, u kojem su stradalnici bili i Židovi, naslovila „Pohod na Jasenovac i tradicionalni karneval zombija“. Bila je promotorica knjige Igora Vukića koji je objavio da u Jasenovcu u vrijeme NDH nije bio koncentracijski logor nego radni logor, negirajući tako i zločine ustaškog režima.

Sudjelovala je u suradnji s Katoličkom Crkvom i u produkciji dokumentarnog filma „Dječje prihvatilište Sisak“ na Laudato TV-u. U tom filmskom dokumentarnom uratku rađenom i pod pokroviteljstvom Sisačke biskupije negirala je zločine u ustaškom logoru za djecu u Sisku. Uz Vlatku Vukelić, u produkciji tog filma surađivali su Vukić, ali i Roman Leljak, poznati povijesni revizionist iz susjedne Slovenije.

Vlatka Vukelić je 2018. sudjelovala na Znanstvenom skupu „Zbrinjavanje kozaračke djece i dječje prihvatilište u Sisku 1942-43“ u organizaciji Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta i Odjela za povijest Hrvatskih studija, a pod pokroviteljstvom Sisačke biskupije. Taj skup u medijima je bio ocijenjen skandaloznom revizijom povijesti, a Hrvoje Klasić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta zaključio je da se i „Katolička Crkva aktivno bavi povijesnim revizionizmom“.

O radu Vlatke Vukelić i njezinoj stručnosti govori i izjava Nataše Mataušić koja je na toj temi doktorirala i objavila knjigu “Diana Budisavljević: Prešućena heroina Drugog svjetskog rata”. Na tu je temu i redateljica Dana Budisavljević snimila dokumentarni film cijenjen na mnogim filmskim festivalima u svijetu.

„Vlatka Vukelić doktorirala je na temi iz područja arheologije i bolje bi joj bilo da se nastavila baviti onim temama za koje vjerojatno ima određeno znanje. Izreći tvrdnju da je u Sisku bilo prihvatilište, a ne logor upućuje na totalno nepoznavanje činjenica o okolnostima osnivanja logora, njegova djelovanja, smrtnosti djece, broju djece koja su prošla kroz logor, ljudima koji su tamo radili i brinuli se, odnosno nisu se brinuli o zatočenoj djeci. Ne znam otkuda ona crpi svoja saznanja, ali to zasigurno nije izvorno arhivsko gradivo. Njene slične izjave možete vidjeti i na opskurnoj TV postaji Velebit i u Glasu Koncila”, rekla je Nataša Mataušić, kustosica Hrvatskog povijesnog muzeja i dugogodišnja nekadašnja predsjednica Upravnog vijeća Spomen područja Jasenovac.

O problematičnim stavovima Vlatke Vukelić govorila je i Sanja Tabaković, predstavnica židovske manjine u Zagrebu i voditeljica Šoa akademije, projekta cjelovitog obrazovanja o Holokaustu. Sanja Tabaković je rekla da joj je „teško vjerovati da profesorica Vukelić ne zna opće poznate činjenice o sudbini Židova iz ne tako davne prošlosti, a također bi mi bilo teško vjerovati da bi netko njezina obrazovanja, bez ikakve provjere, tako olako baratao tvrdnjama, pa makar i u sklopu predavanja koje nije bilo namijenjeno akademskoj publici. Ne bih ulazila u njezine pobude, niti o tome spekulirala, ali smatram da profesorica čija bi tema bila NDH mora znati činjenice i objektivno ih sagledavati bez obzira na svoja politička uvjerenja“.

Vlatka Vukelić već se godinama uporno zalaže i za ukidanje Dana antifašističke borbe 22. lipnja. Smatra da je formiranje prvog partizanskog odreda u šumi Brezovici kod Siska povijesna krivotvorina, a na tome se temelji ustavna definicija Hrvatske kao antifašističke države. Primjerice, na konferenciji za medije 2017. kod spomen-obilježja „Križ istine“, u Selu Palanječkom, na rubu šume Brezovice, tvrdila je da se 22. lipnja 1941. ondje „nije baš ništa dogodilo, već je grupa sisačkih komunista, u strahu zbog raskidanja pakta između Njemačke i Rusije o nenapadanju, pobjegla u šumu kod sela Žabno“. Tvrdila je da se ništa drugo nije moglo ni očekivati od komunista koji su se zatekli u okruženju koje je od prijateljskog iznenada postalo neprijateljsko. Pritom je zanemarila povijesnu činjenicu da su organiziranje osamdesetak partizana i njihove akcije koji su ubrzo uslijedile, ustaške vlasti u Zagrebu smatrale vrlo ozbiljnim neprijateljskim djelovanjem.