Talijanska desničarka Giorgia Meloni, sudeći prema rezultatima anketa, na nedjeljnim će izborima pobijediti i postati premijerka. nejna bi pobjeda bila povijesna, ne samo zato što je žena, već i zato što vodi stranku koja je desnija od bilo kojeg mainstream političkog pokreta koji je Italija vidjela od bivšeg fašističkog vođe Benita Mussolinija.

Politička platforma Giorgije Meloni poznata je onima koji su posljednjih godina pratili retoriku krajnje desnice – otvoreno dovodi u pitanje LGBTQ+ prava i prava na pobačaj, nastoji obuzdati imigraciju i čini se opsjednuta idejom da su tradicionalne vrijednosti i načini života napadnuti zbog sve od globalizacije do istospolnih brakova, piše CNN.

Nije stoga iznenađujuće saznati da je jedan od njezinih najvećih obožavatelja Steve Bannon, čovjek koji je uvelike stvorio političku ideologiju bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa i zaslužan je za rođenje američkog ‘alt-right’ pokreta.

Trijumf krajnje desnice i drugdje u Europi

Unatoč tome što je Marine Le Pen izgubila na francuskim predsjedničkim izborima od Emmanuela Macrona, njeni pristaše diljem kontinenta bili su oduševljeni udjelom u glasovima javnosti i činjenicom da je politički centar Francuske dramatično pomaknula udesno.

U Švedskoj se očekuje da će protuimigracijski Švedski demokrati igrati glavnu ulogu u novoj vladi nakon što su osvojili drugi najveći udio mjesta na općim izborima ranije ovog mjeseca. Stranka, sada mainstream, u početku je imala korijene u neonacizmu, navodi CNN.

Nakon nekoliko mirnih godina čini se da se europska konzervativna desnica revitalizira. “Nešto se definitivno događa. Od Francuske i Italije, velikih europskih sila, do Švedske… čini se kao da odbacivanje očito propadajuće paneuropske ortodoksije hvata maha među našim građanima”, rekao je Gunnar Beck, član Europski parlament predstavlja Alternativu za Njemačku (AfD).

Alternativa za Njemačku je desna stranka koja je postala prva koju je njemačka vlada stavila pod nadzor, još od ere nacizma. Tada je Središnje vijeće Židova u Njemačkoj pozdravilo odluku poručivši da destruktivna politika AfD-a potkopava njihove demokratske institucije i diskreditira demokraciju među građanima.

AfD je 2017. godine šokirao Europu nakon što je osigurao više od 12 posto glasova na saveznim izborima u Njemačkoj, što ga čini trećom najvećom strankom i službenom oporbom.

Odakle zamah?

“Kriza troškova života potkopava vlade i europske institucije. Naravno da je rat u Ukrajini pogoršao stvari, ali stvari poput Europskog zelenog dogovora i monetarne politike Europske središnje banke gurale su inflaciju i prije rata. Erozija životnog standarda znači da ljudi prirodno postaju nezadovoljni svojim vladama i političkim establišmentom”, dodao je Beck.

Kriza uvijek stvara prilike za oporbene stranke, bez obzira na njihovu političku ideologiju. Ali, politika straha u kontekstu krize sklonija je desničarskim populistima. “U slučaju Meloni i njezine stranke, mogla je kritizirati i figuru establišmenta Marija Draghija, neizabranog tehnokrata postavljenog za premijera, i populiste koji su podupirali njegovu koalicijsku vladu”, naglasila je  Marianna Griffini, predavačica na Odjel za europske i međunarodne studije na King’s Collegeu u Londonu.

Griffini je dodala da su je nedavne nevolje u Italiji učinile posebno podložnom idejama protiv establišmenta. “Kao država smo jako teško patili u pandemiji, posebno vrlo rano. Puno je ljudi umrlo, mnoge tvrtke su zatvorene. Bilo nam je teško dobiti potporu od ostatka EU-a. Od tada, establišment i vlade i Conte i Draghi bili su lake mete za bacanje kamenja”, poručila je.

Alice Stollmeyer, izvršna direktorica Defend Democracy, pokušala je objasniti zašto kriza stvara tako jedinstvenu priliku za desničarske populiste. “Većina istraživanja pokazuje da konzervativni birači imaju veću potrebu za sigurnošću i stabilnošću. Kada se naše društvo mijenja, konzervativci su psihološki podešeni da to vide kao prijetnju. Stoga je daleko lakše ujediniti te ljude protiv stvarnih promjena ili percipiranih prijetnji, poput energetske krize, inflacija, nestašica hrane ili imigranti”, rekla je.

Puno je tema i prijetnju u koje populisti mogu uprijeti prstom. “Rastuće cijene hrane i goriva, pad povjerenja u demokratske institucije, rastuća nejednakost, sve manja klasna mobilnost i zabrinutost oko migracija stvorili su osjećaj očaja koji beskrupulozni vođe mogu lako iskoristiti”, istaknuo je Nic Cheeseman, profesor demokracije na Sveučilištu u Birminghamu.

Vjeruje da je trenutna kombinacija krize ‘savršena oluja za liberalnu demokraciju – i bit će potrebni daleko veći napori od onih koji vjeruju u uključenost, odgovornu vladu i ljudska prava da je prebrode’.

Najnoviji val desničarskog populizma

Činjenica da govorimo o ovom najnovijem valu populizma znači da smo, po definiciji, već vidjeli desničarske populiste koji su došli na vlast i vidjeli ih poražene. Zašto je onda mogućnost novog vala toliko alarmantna za one koji mu se protive? “Paradoks populizma je u tome što često identificira stvarne probleme, ali ih nastoji zamijeniti nečim gorim”, objašnjava Federico Finchelstein, vodeći stručnjak za populizam i autor knjige ‘Od fašizma do populizma u povijesti’.

Dodao je da se neuspjesi političkih elita i institucija nastoje zamijeniti moćnim, kultnim vodstvom. “Trump je bio prirodan u tome i poticao je druge poput Erdogana, Bolsonara pa čak i Orbana da idu još dalje”, rekao je Finchelstein, referirajući se na autoritarnih vođa Turske, Brazila i Mađarske, gdje su demokratske norme ozbiljno potkopane posljednjih godina.

Također ističe da su populisti “vrlo loši u vođenju vlada, kao što smo vidjeli s Trumpom i drugima tijekom pandemije”.

U Italiji Giorgia Meloni je samo posljednja – iako najekstremnija – na dugom popisu uspješnih populističkih političara. Oni koji su prije nje uspjeli i ušli u vladu postali su njezina meta u oporbi.

Tko je Giorgia Meloni?

Meloni, koja je političku karijeru započela u jednoj postfašističkoj omladinskoj organizaciji, a kasnije postala liderica krajnje desničarske populističke stranke Braća Italije, već tri godine radi na tome da izgradi umjereniji imidž. Više ne želi napustiti Europsku uniju i zajedničku valutu, već ju samo preoblikovati, po mjeri Italije.

Za razliku od drugih desničarskih populista u Europi, Meloni osuđuje agresorski rat Rusije protiv Ukrajine, zalaže se za sankcije Rusiji i isporuku oružja Ukrajini. Međutim, ona smatra da je Brexit, izlazak V. Britanije iz EU, ispravan i ima bliske veze s britanskom konzervativnom strankom. Giorgia Meloni je čak i predsjednica Europskih konzervativaca i reformista, europskog saveza desničarskih populističkih stranaka, u čijem sastavu je i poljska vladajuća stranka Pravo i pravda (PiS), piše Deutsche Welle.

Meloni relativno umjerena?

Lutz Klinkhammer, stručnjak za Italiju na Njemačkom povijesnom institutu u Rimu, ne bi Meloni opisao kao postfašisticu. “Njezine pristaše vjerojatno imaju drugačije stavove od nje. Ona je odbacila etiketu fašizma. Ja ne smatram prikladnim da se nju tako okarakterizira. Ali ona je unutarnjopolitički na vrlo konzervativnom kursu i pokušat će zaustaviti imigraciju. Ona je konzervativna političarka s postfašističkom prošlošću”, rekao je.

Tijekom predizborne kampanje ismijavala je strah Europe od vlade predvođene ekstremnim desničarima. U Bruxellesu se, kako je rekla, samo boje da ne izgube povlastice i vlast. Podržava Poljsku i Mađarsku u sporu oko vladavine prava s Europskom komisijom i Europskim sudom pravde.

Profesor politologije Lorenzo di Sio sa Sveučilišta LUISS u Rimu u intervjuu za DW je rekao da bi vlada Giorgie Meloni mogla oštrije zastupati stajališta Italije u Bruxellesu. “U to možete biti sigurni, ali je malo vjerojatno da će se promijeniti glavne koordinate talijanske vanjske politike u odnosu prema Europi”, poručio je.

Ankete predviđaju pobjedu

U ispitivanjima javnog mnijenja Giorgia Meloni je posljednjih tjedana uvijek bila ispred drugoplasiranih socijaldemokrata. Braća Italije bi u nedjelju mogla osvojiti 25 posto glasova, a socijalistička Partito Democratico 22 posto glasova.

S obzirom na to da ultrakonzervativna Giorgia Meloni želi formirati koaliciju s druge dvije desničarsko-populističke stranke Lega i Forza Italia, desničarski savez bi mogao imati sigurnu većinu u oba ravnopravna doma talijanskog parlamenta. Stranka Lega bivšeg ministra unutarnjih poslova Mattea Salvinija prema anketama ima 13 posto glasova, a Forza Italia, na čelu s veteranom Silvijem Berlusconijem, sedam posto. Bloku koji dobije relativnu većinu glasova talijanski izborni zakon omogućava apsolutnu većinu u smanjenom parlamentu.