Hrvoje i Tanja Brala, vlasnici najstarijeg antikvarijata u Hrvatskoj, govore o tome kako su se, pomažući svom ocu, zaljubili u stare knjige

Miris stare knjige jedan je od najljepših. Za ljubitelje knjiga vjerojatno je „u rangu“ najskupljih parfema i najmirisnijih cvjetova. Tim mirisom su Hrvoje i Tanja većinu svog života okruženi. Njihov otac Šime Brala, porijeklom iz Dalmacije i riječki srednjoškolac, došao je kao student u Zagreb i uspješno završio studij rusistike. Potom je radio u knjižarama, a 1989. započeo je samostalni rad i u Mihanovićevoj ulici otvorio Antikvarijat Brala.

Danas je to najstariji antikvarijat u Hrvatskoj koji kontinuirano radi. Jedino se promijenila lokacija. Hrvoje i Tanja 2009. otvorili su antikvarijat na novoj lokaciji u Dežmanovoj ulici koji i danas posluje, a Šime je 2011. otišao u mirovinu i zatvorio onaj u Mihanovićevoj. Sve je to zapravo „klasična obiteljska priča“.

„Kao djeca smo stalno dolazili u antikvarijat. Prvo je sestra završila fakultet i zaposlila se pa sam i ja nju u tome slijedio. I ona i ja smo od srednjoškolskih dana u ovom poslu. U početku smo samo pomagali, pripazili i ponekad počistili, ali polako smo se i sestra i ja zarazili s knjigama, polako se sve to prenosilo na nas. Tanja je završila komparativnu književnost i kroatistiku, a ja sam profesor geografije po struci. Geografija mi je bila školska ljubav i zbog toga sam je i studirao“, ispričao je Hrvoje Brala koji je oduvijek volio prirodu i u slobodno vrijeme planinari.

U prostoru od 20 metara kvadratnih pohranjeno je 10.00 knjiga. Hrvoju to nije dosta, on bi najradije „još više knjiga stavio u ovaj prostor“ koji ih zapravo jako ograničava. Male su šanse da ga promjene jer su cijene najma prostora za njih prevelike. Mnogo im je pomogao program za poticanje poduzetništva u kulturnim djelatnostima jer su dobili sredstva za najamninu. Hrvoje kaže da je taj program pomogao i brojnim drugim poduzetnicima koji se bave sličnim djelatnostima, ali sve je to zanemarivo zbog pandemije. Puno toga je promijenila, a od pomoći nije bila.

„Dosta toga sad se obavlja preko telefona i e-maila. Ljudi manje dolaze u antikvarijat. Puno više se naručuje. Sada je na to još dodatno utjecala i pandemija. Mi internetsku trgovinu imamo već deset godina. Mijenjali smo je par puta i normalno smo uspijevali poslovati s njom, reklo bi se – išlo je. Primijetilo se, kada su započela zatvaranja, da su se ljudi uvelike prebacili na online kupovinu. Bez toga u današnje vrijeme ne možete, pogotovo ako želite biti u koraku s vremenom. Nekada su ljudi neprestano dolazili u antikvarijat, družilo se više. Naša prošla lokacija u Mihanovićevoj ulici bila je mjesto susreta. Dolazili su različiti slojevi ljudi, od intelektualaca do najobičnijih građana. Ipak, pogotovo u zadnje vrijeme, ljudi su se počeli vraćati u antikvarijat, ali i dalje to nije ona razina prije korone“, naglasio je Hrvoje Brala ističući poznate osobe hrvatske književnosti poput Ranka Marinkovića, Dragutina Tadijanovića, Marka Grčića i Nikole Miličevića kao stalne goste antikvarijata.

Rad u antikvarijatu uključuje „od čistačice pa nadalje“. Uglavnom se otkupljuju razne knjige – one se kupe, počiste, urede i prodaju. Tanja i Hrvoje čak uvezuju i lijepe knjige kako bi kupac, ako su oštećene, mogao normalno koristiti knjigu. U svemu tome im i dalje pomaže otac, s kojim imaju odličan odnos. Daje im savjete, a njegova velika podrška im je najvažnija. Jedna od ključnih djelatnosti antikvarijata je otkup knjiga. Ponude primaju u antikvarijatu, ali i telefonski ili e-mailom. Ako im je zanimljiva, otkupit će je. Dogodi se i da je ponuđene građe previše pa tada oni odlaze na teren kako bi je pregledati.

„Dođemo do ljudi i izaberemo ono što nam je interesantno. U djetinjstvu sam s ocem obilazio ta mjesta, da mu fizički pomognem nositi svu tu građu. Idete po prašnjavim tavanima i hladnim podrumima i svugdje nađete neke interesantne predmete. To su posebna sjećanja iz djetinjstva koja imam zbog ovog posla“, prisjetio se Hrvoje.

Zanimljivih sjećanja iz djetinjstva Hrvoje i Tanja imaju „jako puno“. Vrlo su sretni kada pronađu knjige kakve su oni imali u svom djetinjstvu ili kada pročitaju smiješnu posvetu u nekoj knjizi. Često pronađu u otkupljenim knjigama i stari novac ili stare papire koje su ljudi koristili kao straničnike. Od mnogih kulturnih dragocjenosti, najvrjedniji primjerak koji posjeduju je jedan od 125 tiskanih primjeraka specijalnog prvog izdanja zbirke pjesama „Ex Ponto“ Ive Andrića, s piščevom posvetom tajanstvenoj i do danas neidentificiranoj gospođi Jelačić.