Stručni izvori upozoravaju da je Ina koncesije za eksploataciju nafte dobila na temelju rudarskih projekata u kojima je stajala klauzula o obvezi prerade nafte isključivo u Rafineriji nafte Sisak – što bi značilo da je obrada nafte bilo gdje drugdje protivna koncesiji

Protekloga tjedna, preciznije od ponedjeljka pa do četvrtka, sa željezničkog kolodvora Caprag u predgrađu Siska prema Mađarskoj upućene su tri željezničke kompozicije s ukupno 3500 tona domaće sirove nafte (svaka kompozicija nosila je oko 1200 tona nafte) koja će se preraditi u mađarskoj rafineriji nafte Százhalombatta kraj Budimpešte. Potvrđuje to ekskluzivna fotografija jedne od željezničkih kompozicija dostavljena Nacionalu od izvora koji su upućeni u ta zbivanja, ali i službeni odgovor kojim su se oko toga očitovali iz Ine. U njemu stoji: “Kao što smo 8. svibnja iz Rafinerije nafte Sisak prevezli dvije kilotone domaće sirove nafte u Rafineriju nafte Rijeka, tijekom lipnja prevezli smo željeznicom otprilike istu količinu u Rafineriju nafte Danube u Százhalombatti. Radi se o okvirno 0,5 posto od ukupne godišnje količine domaće sirove nafte. Riječ je o testnom prijevozu kojim se, osim provjere mogućnosti takvog prijevoza, žele ispitati njegovi tehnički, logistički i komercijalni aspekti.”

Drugim riječima, kako god to u Ini prezentirali, započela je inicijalna faza realizacije plana o transportu hrvatske nafte na preradu u Mađarsku. Radi se o odluci koja je donesena u Budimpešti.

NA TAJ MOL-OV PLAN NACIONAL JE SKRENUO PAŽNJU JAVNOSTI još krajem svibnja, upozorivši time Vladu da mađarski suvlasnik sprema novi scenarij u rastakanju Ine.

Međutim, hrvatska vlada nije poduzela nikakve vidljive poteze kako bi spriječila MOL-ov plan i šutke je dopustila da domaća nafta na preradu bude prevezena u Mađarsku. Štoviše, ne samo da nije poduzela nikakve poteze, nego resorni ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić odbija odgovoriti na pitanja Nacionala povezana s tom temom.

ĆORIĆ JE ODLUČIO OSTATI NEDOSTUPAN I IZBJEGAO ODGOVORITI NA PITANJA kako nadležno Ministarstvo zaštite okoliša i energetike komentira transport domaće nafte na preradu u Mađarsku, je li Ina tražila dozvolu za transport, kao i na temelju kojeg zakona ili propisa Ina može transportirati naftu na preradu u drugu državu. Izbjegao je odgovoriti i na pitanje kako Ministarstvo uopće može kontrolirati koje količine sirove nafte odlaze iz zemlje i što se događa s derivatima nakon prerade, odnosno je li ih Ina dužna vratiti u Hrvatsku ili ih može prodati na tržištu derivata po vlastitom nahođenju.

Jednako ignorantski Ćorić se ponio kad mu je postavljeno pitanje kako će, nakon što se stvore tehnički preduvjeti za omogućavanje dvosmjernog protoka nafte kroz JANAF-ov naftovod, Ministarstvo kontrolirati koje količine domaće nafte Ina šalje u Mađarsku na preradu.

Nacional je još početkom ove godine upozoravao da je pravni temelj za odlazak domaće nafte iz zemlje stvoren još u lipnju prošle godine, potpisivanjem Memoranduma o razumijevanju između Ministarstva zaštite okoliša, Ine i JANAF-a do kojega je došlo upravo na pritisak MOL-a, a kojim su se trebali stvoriti i tehnički uvjeti za dvosmjerni transport nafte JANAF-ovim naftovodom. Tehničke preinake na naftovodu koje JANAF upravo vrši omogućit će upumpavanje sirove nafte iz rafinerijskih rezervoara u JANAF-ov naftovod, što do sada nije bilo moguće jer je sve do nedavno bio moguć isključivo protok nafte iz naftovoda u rafinerijske rezervoare, ne i obrnuto. Spomenuti Memorandum tako je stvorio uvjete da domaća nafta, koja se donedavno prerađivala u sisačkoj rafineriji, nakon zatvaranja sisačkog FCC postrojenja može krenuti na preradu u Rijeku, ali i u Mađarsku.

U INI KAŽU DA JE RIJEČ O TESTNOM PRIJEVOZU, a i preinake na naftovodu koje JANAF upravo vrši omogućit će upumpavanje sirove nafte iz rafinerijskih rezervoara u JANAF-ov naftovod – u smjeru Mađarske

NACIONAL JE VEZANO UZ TU TEMU POSTAVIO VIŠE PITANJA čelnom čovjeku JANAF-a Draganu Kovačeviću, političaru koji je na tu funkciju dospio zahvaljujući HNS-u. Ako je suditi prema onome kako se prema njima postavila koordinatorica JANAF-ovih korporativnih komunikacija Michaela Julijana Vranješ, može se tvrditi da se Kovačević prema upitu Nacionala postavio još skandaloznije od ministra Ćorića. Naime, na šest pitanja upućenih 30. svibnja Vranješ je u telefonskom razgovoru izjavila da JANAF na njih nema komentara.

Pravno gledano, vlasnik sirove nafte eksploatirane s domaćih naftnih polja je Ina kao nositeljica koncesije (pravilo “delivery point”, odnosno Ina je vlasnik nafte onog trenutka kada nafta napusti svoje prirodno ležište i iziđe na površinu), iz čega proizlazi da Ina sa svojom naftom može raspolagati kako procijeni da je najbolje za njezino poslovanje.

Svi naftni stručnjaci s kojima smo razgovarali slažu se u procjeni da je za poslovanje Ine najrentabilnije da se nafta prerađuje upravo u domaćim rafinerijama, a hrvatskoj vladi kao suvlasniku Ine domaća prerada također bi trebala biti primarni interes. No MOL ne misli tako, a svojim je samovoljnim ponašanjem i do sada uspijevao progurati vlastiti interes ispred interesa drugog suvlasnika.

Iz neslužbenih, ali dobro obaviještenih naftaških izvora bliskih Ini Nacionalu je potvrđeno da je Ina koncesije za eksploataciju nafte dobivala na temelju rudarskih projekata, a u većem dijelu tih projekata, kako nam je potvrđeno, stajala je klauzula o obvezi prerade u Rafineriji nafte Sisak. “Rudarski projekt na temelju kojega se ishodila koncesija za eksploataciju ugljikovodika u sebi je sadržavao odredbu o transportu nafte na preradu u Sisak. Zakonska obveza nije postojala, takva klauzula nije stajala ni u rješenju o koncesiji, ali je rudarski projekt kao osnova za koncesiju obvezivao Inu da naftu prerađuje u sisačkoj rafineriji”, objasnio nam je naš izvor, dodajući da se unutar Ine o tim obvezama raspravljalo unatrag nekoliko godina kada je postavljeno pitanje isplativosti ulaganja u modernizaciju rafinerije u Sisku i kada se kao opcija pojavila i ideja da se domaća nafta prevozi na preradu u Rijeku.

“Mađarsku kao opciju nitko nikada nije spominjao, već se raspravljalo isključivo o Rijeci i tada je postavljeno pitanje obveze prerade nafte u Sisku koja je stajala u rudarskim projektima”, objasnio je isti izvor. Drugi nam je, također neslužbeni, naftaški izvor potvrdio da je Ina, računajući ekonomiku svakog pojedinog projekta eksploatacije domaće nafte, takve izračune uvijek temeljila na otpremi nafte na preradu u Sisak.

Dugogodišnji naftaš i predsjednik Znanstvenog vijeća za naftno-plinsko gospodarstvo i energetiku pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) Mirko Zelić, Nacionalu je potvrdio da je od samih početaka Ina-Naftaplina na snazi bio nepisani zakon prema kojem se domaća nafta prerađivala u rafineriji u Sisku i to pravilo nitko nikada nije dovodio u pitanje. “Ne znam je li ikada bilo potrebno takvu klauzulu stavljati u bilo kakav zakon, jer je to nešto što se samo po sebi podrazumijevalo. Nije se moglo zamisliti da bi se domaća nafta transportirala na preradu u neku drugu zemlju, jer smo imali dvije vlastite rafinerije i za takvo što nije bilo potrebe. MOL-ova odluka da se naša nafta vozi na preradu u Mađarsku doslovce me zaprepastila, a pogotovo je opasna činjenica da hrvatska vlada ne poduzima ništa da to spriječi”, kazao je Zelić.

‘MAĐARSKA VLADA kroz razne fondove ima oko 22 posto udjela u MOL-u i nikome u MOL-u ne pada na pamet povući potez suprotan interesima države. A naša Vlada ima 44,8 posto udjela u Ini i ne poduzima ništa’, kaže Zelić

“MAĐARSKA VLADA KROZ RAZNE FONDOVE ima oko 22 posto udjela u MOL-u. Siguran sam da nikome u MOL-u ne pada na pamet učiniti nešto, povući neki poslovni potez koji bi bio suprotan interesima mađarske države. A naša Vlada ima 44,8 posto udjela u Ini i ne poduzima ništa. Ni ne pokušava nametnuti svoj stav ili se suprotstaviti mađarskim odlukama kako bi zaštitila interese vlastite države. Ne mogu to razumjeti i ne mogu shvatiti uzroke takvog ponašanja. Radi li Vlada to namjerno? Ili je posrijedi neznanje? Ne znam što je od toga gore”, ogorčen je Zelić. Identičnim pitanjima stručni naftaški krugovi već godinama bombardiraju Vladu tražeći odgovore. No Vlada uporno šuti. Bivši generalni direktor Ine Tomislav DragičeVIĆ tek je kratko kazao kako mu se čini da je u vrijeme njegova direktorovanja (od ožujka 2000. do lipnja 2009. godine) doista postojala zakonska odredba koja je Ini branila izvoz domaće nafte na preradu u inozemstvo te da u to vrijeme takav transport nije bio moguć, iako se nije mogao sjetiti koji je zakon to tada regulirao. No dodaje kako za transportom nafte u inozemstvo nije ni bilo potrebe jer se nafta prerađivala u Sisku i o tako nečemu se u Ini nikada nije ni razmišljalo.

DUGOGODIŠNJA PRAVNICA U ININOM SEKTORU PRAVNIH POSLOVA koja je do 2010. godine vodila poslove vezane uz koncesije za istraživanje i eksploataciju nafte i plina Željka Velić, tvrdi isto, objašnjavajući kako opcija izvoza domaće nafte na preradu u druge zemlje nikada nije bila razmatrana jer za tim nikada nije bilo potrebe, iako ni ona ne zna za posebnu klauzulu ili zakonsku odredbu koja bi to izričito branila. No upozorava da na dozvolama za transport sirove nafte s domaćih naftnih polja stoji izričita obveza prijevoza do Rafinerije nafte Sisak. Sve to nije bilo dovoljno hrvatskoj vladi da reagira na vrijeme i pokuša spriječiti odlazak domaće nafte u Mađarsku, čime je MOL-u poslala jasnu poruku da joj hrvatski suvlasnik neće stajati na putu ostvarenja ni budućih mađarskih interesa u Hrvatskoj.

Pitanja koja ignorira ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić

• Iz Rafinerije nafte Sisak u Mađarsku su u posljednjih nekoliko dana upućene tri željezničke kompozicije natovarene sirovom naftom (ukupno oko 3500 tona) s domaćih naftnih polja. Nafta bi se – budući da su obje hrvatske rafinerije izvan pogona – trebala preraditi u mađarskoj rafineriji Százhalombatta pokraj Budimpešte. Kako vaše ministarstvo komentira činjenicu da se, pored dvije domaće rafinerije, domaća nafta prevozi u drugu zemlju na preradu?

• Je li Ina, odnosno MOL, od vašeg ministarstva tražila odobrenje za slanje željezničke kompozicije natovarene domaćom sirovom naftom u Mađarsku?

• Na temelju kojeg zakona / pravilnika Ina (MOL) smije transportirati domaću naftu na preradu u drugu zemlju?

• Koje količine domaće nafte Ina (MOL) smije izvesti na preradu u Mađarsku?

• Ima li vaše ministarstvo mogućnost ograničiti količine domaće nafte koje Ina (MOL) smije transportirati u drugu zemlju na preradu, odnosno na temelju kojeg se zakona / pravilnika / odredbe mogu ograničiti količine nafte koje • MOL smije izvoziti na preradu u drugu zemlju?

• Što je Ina dužna učiniti s derivatima koji su dobiveni preradom domaće nafte u Mađarskoj? Ima li Ina zakonsku obvezu da te derivate vrati u Hrvatsku ili ih može ustupiti / prodati MOL-u kao vlasniku rafinerije u Százhalombatti? Je li vam poznato što će se u tom smislu konkretno dogoditi s testnim transportom domaće nafte (tri kompozicije) koji je upravo odvezen u Mađarsku?

• Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Ina i JANAF u lipnju prošle godine potpisali su Memorandum o razumijevanju kojim se JANAF obvezao investirati u stvaranje tehničkih preduvjeta za omogućavanje dvosmjernog protoka nafte kroz JANAF-ov naftovod. U kojoj je fazi realizacija te investicije i kada bi ona trebala biti gotova?

• Budući da će se dovršetkom toga projekta omogućiti transport domaće nafte naftovodom na preradu u Mađarsku (što je jednostavniji i jeftiniji oblik transporta), hoće li vaše ministarstvo, kada dvosmjerni protok nafte bude omogućen, moći kontrolirati koje količine domaće nafte Ina šalje u Mađarsku na preradu?

• Je li točno da je Ina prilikom dobivanja koncesija za eksploataciju domaće nafte potpisala i klauzulu koja ju je obvezivala da domaću naftu prerađuje isključivo u hrvatskim rafinerijama? Je li ta klauzula još uvijek na snazi ili je u međuvremenu mijenjana?

Pitanja upućena predsjedniku uprave JANAF-a Draganu Kovačeviću na koja je Janaf odgovorio ovako: ‘Nemamo komentara’

• U kojoj su fazi radovi na stvaranju tehničkih uvjeta za dvosmjerni protok nafte (s Krka, odn. iz Rijeke prema unutrašnjosti i obrnuto te iz rezervoara prema cjevovodu), a koji su zacrtani prošlogodišnjim Memorandumom o razumijevanju potpisanim između Ministarstva zaštite okoliša i energetike, INA-e i JANAF-a? Teku li radovi prema planu i postoje li kakvi tehnički problemi?

• Kada bi se planirani dvosmjerni protok mogao ostvariti?

• Što će konkretno opcija dvosmjernog protoka nafte donijeti JANAF-u i postoje li već zainteresirani zakupci koji žele iskoristiti tu mogućnost? Koji su to?

• Može li, prema vašem mišljenju, dvosmjerni protok nafte negativno utjecati na interes MOL-a za investiranje u nastavak modernizacije RN Rijeka?

• Je li točna informacija da je JANAF godinama neformalno nastojao odugovlačiti s uvođenjem opcije dvosmjernog protoka nafte svojim sustavom upravo zbog straha da će u tom slučaju biti ugrožen opstanak RN Rijeka?

• Prije nekoliko godina JANAF se našao na Vladinoj listi državnih tvrtki predviđenih za djelomičnu ili potpunu privatizaciju. Je li ta opcija još uvijek otvorena ili se u međuvremenu od nje odustalo?