Vlaho Bukovac rođen je 4. srpnja 1855. godine u Cavtatu. Rano djetinjstvo i mladost proživljava daleko od obiteljskog doma, jer već s 11 godina odlazi sa stricem Franom u New York. Nedugo nakon dolaska u Ameriku stric umire, a stričeva supruga mladog Vlaha, umjesto u školu, smješta u popravilište na Hearts Island. Nakon četverogodišnjeg boravka u tuđini, vraća se u Cavtat. Kako ne bi roditeljima bio na teret, petnaestogodišnji Bukovac odlučuje plovidbom zarađivati za život. Nakon kraće nautičke naobrazbe, parobrodom ‘Osmi dubrovački’ (na slici je Vlahin crtež), kao mornar putuje na relaciji Carigrad – Liverpool – Odesa. Pomorski život ubrzo je okončan nesretnim padom u ‘štivu’ broda. Upravo za vrijeme oporavka nastaju prvi slikarski radovi na zidovima rodne kuće u Cavtatu, a u mjestu se razglasilo da je Vlaho slikar.

Ubrzo ponovo odlučuje potražiti sreću u svijetu. Godine 1873. s bratom Jozom odlazi u Peru. Zarađuje oslikavajući željezničke vagone, međutim već nakon godinu dana odlazi za boljim poslom u Kaliforniju. U San Franciscu započinje njegovo «amatersko» bavljenje slikarstvom kao i prve poduke iz slikanja. Izrađuje portrete po narudžbi, a pozitivne kritike ohrabruju njegovu odluku da se vrati u Europu i studira slikarstvo. Za vrijeme kratkog boravka u Cavtatu priprema se za studij slikajući portrete svoje obitelji. Godine 1877. godine pod utjecajem dubrovačkog pjesnika Meda Pucića obiteljsko prezime Fagioni pohrvatio je u Bukovac (tal. faggio: bukva).

Odlaskom u Pariz počinje njegovo plodno razdoblje, te će Bukovac postati začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne.