“Ja sam jedini u selu koji na kući još uvijek nemam krov. Stoje grede, ali to su samo gole grede, nema pokrova.

Srećom, došli su barem volonteri i rastegnuli najonsku ceradu da mi kiša ne pada po betonskoj deci. Cerada reklamira 5G mrežu. Kakav crni “pet ge”, ja nemam ni krova, može li biti veće ironije. Molim vas, pomozite nam”.

Rekao nam je to Vlado Tkalčević, 60-godišnji umirovljeni vatrogasac iz sela Hrastovica nedaleko od Petrinje, kojem je razorni potres iz prosinca prošle godine srušio krov i dimnjake.

Hrastovica ima oko četiri stotine stanovnika i 150 domaćinstava, a budući da je uvučena par kilometara od glavne ceste, nije bila naročito posjećena u razdoblju nakon potresa, kaže Vladina obitelj.

Krov njihove obiteljske kuće dijelom je nastradao u potresu od 28. prosinca, da bi onaj žešći, koji je udario 29. prosinca malo iza podne, raznio dojedan crijep, tumači Vlado.

Kuća Vlade Tkalčevića u Hrastovici, selu pored Petrinje. Potres je srušio crijepove s krova, ostale su samo grede i cerada preko njih. Photo: Vlado Tkalčević

“Zaboravili na Hrastovicu”

“Nas u selu Hrastovica nitko živ ne obilazi. Mi smo kilometar i pol od glavne, magistralne prometnice i nismo u središtu pažnje. Sva sreća da su mi došli volonteri iz Sinja i Knina. Pomogli su mi skinuti sav crijep i počistiti građevinsku šutu i to je sve”, opisuje Vlado.

Njegova kuća ima takozvani slovenski tip krova, dužine 13 i pol i visine gotovo sedam metara. Tako je napravljeno u poslijeratnoj obnovi, a to ga je, kako kaže, “jako zeznulo, jer se zbog velike visine, krov u silovitom udarcu odmah otkačio”.

“Kuća ima podrum, prizemlje u kojem je stambeni dio i tavan. Nije sigurna za život, pa supruga Marina, punica i ja radije spavamo i boravimo u dvorišnoj zgradi. Na krovu su bila tri dimnjaka, dva su potpuno srušena, jednog sam uspio nekako osposobiti”, opisuje Vlado.

Nema službenog posjeta

Brine ga, kaže, što ih, nakon prvotnog brzinskog pregleda, nitko više nije posjetio i dao uputu što dalje.

“Nitko nije došao iz Gradskog poglavarstva grada Petrinje, niti iz Crvenog Križa, niti iz Ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Neki od volontera su bili građevinske struke, savjetovali su mi da zabatne zidove srušim i da onda na krovne grede ne stavljam crijepove, nego limene ploče, jer su crijepovi suviše teški za ovako visoku i veliku površinu.

Ali, što da radim, kad nikako da netko dođe i službeno mi da upute. Sada sam ispod te “pet ge” cerade i, ako ovako nastavi, kiša mi može probiti beotnsku deku. Ako to procuri, ode mi sve u sobe, što ću onda?!

Molio bih, da se dva mjeseca nakon potresa, netko pojavi u Hrastovici i da nam da upute što dalje”, kazao je Vlado.