Objavljeno u Nacionalu br. 1001, 30. lipanj 2017.

‘Više je indicija da se dio ljudskih i tehnoloških potencijala korištenih za destabilizaciju Crne Gore i Makedonije, premješta u BiH kako bi državu pokušali razgraditi te opstruirati njezinu reintegraciju u EU i NATO’, za Nacional tvrdi regionalni stručnjak za terorizam

Hibridni rat koji se vodio protiv ulaska Crne Gore u NATO, sada se istim metodama i resursima nastavlja i u Bosni i Hercegovini”, rekao je Vlado Azinović, povjesničar i stručnjak za terorizam s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu na konferenciji u Dubrovniku „Europska obrambena unija – između potrebe i mogućnosti”. Konferenciju je organizirao Tonino Picula, SDP-ov zastupnik u Europskom parlamentu i predsjednik Delegacije Europskog parlamenta za BiH i Kosovo, a u Dubrovnik su stigli neki od najvažnijih ljudi iz struktura EU-a i NATO-a koji se bave sigurnosnim pitanjima, poput Rinija Goosa, zamjenika izvršnog direktora Europske obrambene agencije, Sorina Ducarua, pomoćnika glavnog tajnika NATO-a za nove sigurnosne izazove, Arnauda Danjeana, potpredsjednika Delegacije EP-a u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, Ioana Mirceua Pascua, potpredsjednika Europskog parlamenta, Pedra Serranoa, zamjenika glavnog tajnika Europske službe za vanjske poslove te generala Joa Coelmonta, višeg suradnika Egmonta-Kraljevskog instituta za međunarodne odnose. Od hrvatskih stručnjaka tu su bili Vlatko Cvrtila, dekan Veleučilišta Vern i stručnjak za sigurnost Igor Tabak te SDP-ov bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić.

Središnji događaj konferencije bio je panel na kojem su sudjelovali ministri obrane Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, Damir Krstičević, Marina Pendeš i Predrag Bošković. Crnogorski ministar Bošković otvoreno je progovorio o ruskom pokušaju blokiranja ulaska Crne Gore u NATO, dok je Azinović upozorio na to da se isti scenarij ponavlja i u Bosni i Hercegovini.

Azinović slovi za vodećeg eksperta za terorizam ne samo u BiH, nego i u zemljama bivše Jugoslavije. Bivši je urednik Radija Slobodna Europa, a bio je dopisnik Glasa Amerike iz opkoljenog Sarajeva. Doktorirao je na Američkom sveučilištu u Londonu, a na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu predaje Uvod u studije terorizma, Terorizam i političko nasilje i Institucije i politike Europske unije. Na konferenciji je održao zanimljivo predavanje o ISIL-u, a u intervjuu za Nacional obrazložio kako ISIL u motivacijsko-regrutacijskom smislu koristi obrasce nekadašnjih lijevičarskih etnoseparatističkih organizacija poput IRA-e i ETA-e.

NACIONAL: Kako ste zaključili da se vodi hibridni rat protiv BiH i drugih zemalja u regiji koje aspiriraju na ulazak u NATO te da se dio potencijala koji su u Crnoj Gori služili za tu opstrukciju preselio u BiH, što kroz ljude, što kroz tehnologije? Tko vodi taj hibridni rat i koji mu je cilj?

Jasno to vidim i kroz oblast kojom se bavim, a gdje se uvođenjem “alternativnih činjenica” grade maštoviti prikazi neposredne opasnoti od terorizma, posebno u BiH, Makedoniji i na Kosovu. Gotovo da ne prođe dan, a da dio političkih elita i medijskih platformi ne uvede u javni diskurs potpuno fabriciranu sliku stvarosti ili njena često histerična tumačenja, po kojima ovdje sve vrvi od terorista i njihovih logora za obuku, a napad samo što se nije dogodio. Europol je prije nekoliko dana objavio godišnji izvještaj u kojem se navodi kako su se u 2016. u zemljama EU-a dogodila 142 teroristička napada, od kojih je više od polovice bilo u Velikoj Britaniji – 76 te 23 u Francuskoj, 17 u Italiji, 10 u Španjolskoj, 6 u Njemačkoj, 5 u Grčkoj, 4 u Belgiji itd. U međuvremenu, u regiji se nije dogodio nijedan. To, naravno, ne znači da se neće desiti ili da ne postoje pojave i osobe na koje treba obratiti pozornost, ali je u javnosti već stvoren toliki nesrazmjer između percepcije navodne opasnosti i stvarnog stanja na terenu da me je strah kako bi se takav teroristički napad mogao inscenirati da bi se konačno dokazalo postojanje ove paralelne stvarnosti. Takav rasplet bez sumnje bi išao na ruku vanjskim i unutarnjim faktorima koji rade na razgradnji BiH, pa onda i opstrukciji njene integracije u EU i posebno NATO. Nedavni događaji u Crnoj Gori i Makedoniji zorno su pokazali dokle su te snage spremne ići kako bi se zaustavilo širenje NATO-a. Više je indicija da se dio ljudskih i tehnoloških potencijala koji su korišteni za te napore u našem susjedstvu, postupno premješta u BiH s istim ciljem. Na ruku im ide i to da u našem unutrašnjem kontekstu još od ranije djeluju lokalni akteri koji imaju identične ambicije.

‘ISIL nudi privid neke revolucionarne i osvetničke snage koja brutalno ispravlja nanesene nepravde, kao što su u hladnoratovskom dobu sebe predstavljale IRA, ETA, Crvene brigade ili Baader-Meinhof’

NACIONAL: Ministrica obrane BiH Marina Pendeš rekla je da je za obračun s ekstremizmom povezanim s terorizmom donesen Zakon o kažnjavanju odlaska državljana BiH na strana ratišta. Koliko je to zaista učinkovita mjera i što bi još trebalo poduzeti kako bi se spriječio pokušaj terorizma na ovom području?

Odlasci u Siriju i Irak potpuno su prestali 2016., dijelom zahvaljujući i represivnom odgovoru države na ovaj fenomen. Više od 50 osoba dosad je privedeno u BiH zbog povezanosti s vrbovanjem, financiranjem i odlascima na strana ratišta, a 23 osobe su pravomoćno presuđene po toj osnovi. Slično je i u drugim državama regije, posebno na Kosovu, u Makedoniji i Albaniji. Sudovi u regiji samo su u prošloj godini izrekli zatvorske kazne u trajanju od 250 godina za više osoba povezanih s ovim sigurnosnim izazovom. Istodobno, policijske agencije i obavještajne službe surađuju i razmjenjuju informacije u opsegu i intenzitetom koji je bez presedana. Zahvaljujući toj razmjeni i zajedničkim postupanjima u mnogim slučajevima, deseci odlazaka na strana ratišta su spriječeni, a većina osoba, uključujući povratnike, budno se motre. Naravno, apsolutne sigurnosti nikada nema i ne možemo reći da se ništa ne može ili neće dogoditi, ali koliko je to moguće, ovaj fenomen je uglavnom pod nadzorom.

NACIONAL: Kako treba postupati s ratnicima povratnicima?

U BiH imamo pedesetak takvih slučajeva i bilo bi dobro da se nakon pravosudnog epiloga, svakome pristupi pojedinačno i da se procjeni je lio, kako i koliko svaka od tih osoba potencijalno opasna. Nakon takve procjene mogli bi započeti individualizirane programe resocijalizacije i reintegracije kako bi se prije svega odvratile od angažiranja u nasilje. Nisam pobornik takozvane deradikalizacije jer ona pretpostavlja da nekoga prvo odvratite od ideja, a onda posredno i od aktivnosti. To je uvijek pothvat s neizvjesnim ishodom jer je cilj promijeniti način razmišljanja. Mislim da je lakše utjecati na promjenu ponašanja, a onda posredno, iako ne nužno, i na promjene razmišljanja. Zato vjerujem da bi dezangažiranje od nasilja moglo biti osnova takvih napora u radu s povratnicima.

NACIONAL: U svom izlaganju rekli ste da kao istraživač radite s policijom i obavještajnom zajednicom. Koriste li oni vaša istraživanja i koliko ona mogu pomoći u onom što svi ističu kao jedno od najvažnijih područja, a to je prevencija i sprečavanje terorističkih akata?

Mislim da je ta vrsta razmjene znanja znatno korisnija za istraživača. Bez nje, naše bi razumijevanje ovih izazova bilo ograničeno na literaturu koja je najčešće nastala ili u nekom drugom vremenu ili u geopolitičkom kontekstu koji ima malo sličnosti s ovim našim. Policijske agencije i obavještajna zajednica raspolažu obiljem podataka koji istraživaču omogućuju dragocjen uvid u detalje koji upotpunjuju sliku fenomena koji pokušavamo razumjeti. Moguće je da tako sistematizirano i strukturirano znanje može biti korisno i za sigurnosne službe. Kolege koje u njima rade, od Slovenije do Albanije, tvrde kako nam se viđenja ključnih trendova u regiji podudaraju. U BiH su rezultati našeg istraživanja uključeni i u državnu strategiju za prevenciju i borbu protiv terorizma, pa se može reći kako je ova razmjena ipak korisna.

NACIONAL: Tijekom istraživanja razgovarali ste s ljudima u zatvorima. Koji je profil ljudi s kojima ste razgovarali i što ste nakon tih razgovora zaključili o njihovim motivima i razvijanju terorističkih mreža?

Kada razgovarate s takvim osobama i kada steknete uvid u njihove osobne profile, shvatite kako je svaka od tih priča posebna i kako većina znanstvenih teorija o uzrocima takozvane radikalizacije u nasilni estremizam, malo vrijedi za analizu pojedinačnih slučajeva. Za potrebe istraživanja fenomena odlazaka naših ljudi na ratišta u Siriju i Irak bilo je moguće izraditi više desetaka profila takvih osoba. Iz njih se vidi kako značajan dio tih ljudi dolazi iz razorenih obitelji, gdje su nerijetko bili izloženi nasilju ili odrastanju bez roditelja, najčešće bez oca. Dosta je naznaka da neki pate od različitih psihosocijalnih i drugih poteškoća, najčešće poremećaja strukture ličnosti koji utječu na mentalno zdravlje. Većina ih je oskudno obrazovana i spoznajno potkpacitirana, s ograničenim radnim sposobnostima i iskustvima, često sklona antisocijalnom ponašanju i prijestupništvu te raznim oblicima ovisništva. Uvid u dosjee bosanskohercegovačkih iseljenika u Siriju i Irak sugerira da su ove osobe uglavnom nastojale zamijeniti nepovoljnu stvarnost anticipacijom promjena nabolje što ih je trebala donijeti budućnost u islamskom kalifatu. Ukratko, bježalo se od loših brakova, nasilnih muževa i očeva, od ovisništva o drogama, od zakona i dugova, a odlazilo se u potragu za mužem ili ženom, za avanturom, pripadanjem i smislom, iz uvjerenja da se ispunjava Božji nalog te s nadom da će se prevariti smrt i žrtvovništvom na Božjem putu “zaraditi naslade raja”.

‘ISIL je danas znatno više od puke terorističke organizacije. Pripadnici ISIL-a u Siriji i Iraku dolaze iz 120, od ukupno 193 države članice UN-a i možemo govoriti o nekoj vrsti zametka moguće globalne pobune’

NACIONAL: Nazvali ste ISIL ne samo prilagodljivom hibridnom prijetnjom u tranziciji, nego i zametkom globalne pobune. Riječ pobuna ne podrazumijeva nužno nešto negativno, upravo suprotno jer bi značila i borbu protiv neke nepravde. Što pod tim mislite?

ISIL je danas znatno više od puke terorističke organizacije. Analiziramo li neke njegove pojavnosti, vidjet ćemo kako se zbilja radi o vrlo prilagodljivoj hibridnoj prijetnji koja je u neprestanoj tranziciji. ISIL koristi različite taktike, izuzetno je fleksibilno strukturiran, vješto koristi komunikacijske tehnologije i socijalne mreže za diseminaciju ideološkog narativa, financijski je samoodrživ, potiče i ohrabruje terorizam u drugim dijelovima svijeta. Činjenica da pripadnici ISIL-a u Siriji i Iraku dolaze iz najmanje 120, od ukupno 193 države članice Ujedinjenih naroda sugerira kako je ideologija ove skupine doprla u skoro sve dijelove svijeta i kako, u osnovi, možemo govoriti o nekoj vrsti zametka moguće globalne pobune. Njen cilj ne bi bio ispraviti nepravdu, nego silom nametnuti jedan redukcionistički svjetonazor i brutalno se obračunati sa svakim tko ga ne prihvaća ili mu se pokušava oduprijeti.

NACIONAL: Rekli ste da ne znamo što će biti s ISIL-om, ali da u regiji postoje centri, ljudi, novac i kontekst da se ta priča nastavi. U kojem će se obliku to nastaviti?

ISIL-ov narativ temelji se na nekoliko postavki, od kojih je ključna ona o ugroženosti i stradalništvu identitetske skupine za koju tvrdi da je predstavlja i brani. Za veliki broj ljudi, posvuda u svijetu, a koji se osjećaju poniženima, odbačenima i slabima, ISIL nudi privid neke revolucionarne i osvetničke snage koja brutalno ispravlja nanesene nepravde kako oni pojedinačno to nikada ne bi mogli. Slično se događalo u hladnoratovskom kontekstu, kada su sebe tako predstavljale, ili bile tako doživljavane, etnoseparatističke i ljevičarske organizacije, od IRA-e i ETA-a do Crvenih brigada i Baader-Meinhofa. Za dio etničkih i socijalno-ekonomskih skupina njihov je terorizam bio jedini ispravan odgovor na napravde nanesene velikodržavnim imperijalizmom, etničkom majorizacijom ili nepravdama liberalnog kapitalizma. Slabije ili nikako integrirana i često marginalizirana, treća generacija useljenika u zapadnu Europu, danas uzroke nepravde, stvarne ili umišljene kojoj je izložena pripisuje većinskoj zajednici koja je okružuje, a angažman u nasilje na koji potiče ISIL-ov narativ često vidi kao jedini izlaz i smisao. Francuski znanstvnik Olivier Roy tvrdi kako svjedočimo islamizaciji radikalizma općenito, a ne nekoj posebnoj radikalizaciji islama. Kod nas u regiji, poticaji su drugačiji jer u nas nema marginaliziranih useljeničkih zajednica. Radikalizacija se ovdje događa unutar autohtonih zajednica, a vrlo je često potaknuta identitetskim faktorima, prije nego socijalno-ekonomskim ili političkim. Kako god, fizički nestanak islamskog kalifata u Siriji i Iraku neće značiti nestanak ideja na kojima je on bio stvoren i održavao se više od tri godine.

NACIONAL: Kako vi gledate na jačanje europske obrambene unije, je li vojsku moguće organizirati u praksi i hoće li u konačnici korist od toga imati samo vojna industrija?

Ponekad imam dojam da je Europska unija sila koja to uistinu ne želi ili nije u stanju stvarno biti. Što god da je razlog, posljedice ostaju iste. Zbog toga mi je priča o europskoj obrambenoj uniji još uvijek u sferi apstraktnoga. Na prostoru s kojega dolazim bilo bi znatno važnije ojačati i afirmirati temeljne europske vrijednosti i vratiti povjerenje u smisao i potrebu europske integracije. Osobito što u posljednje vrijeme, uz pad entuzijazma za EU, u BiH vidimo porast simpatija za druge oblike zbližavanja, temeljene isključivo na identitetskoj matrici, s Rusijom i Turskom. Autokratski režimi obiju zemalja daju privid snage “rezervnih identitetskih matrica” i podjednako su privlačni ovdašnjim političkim elitama koje bi vladale po istom autokratskom obrascu, kao i običnim ljudima koji se kolektivno i pojedinačno osnažuju kroz percepciju snage Rusije i Turske.

NACIONAL: Bili ste dopisnik Glasa Amerike iz opkoljenog Sarajeva i urednik Radija Slobodna Europa. Jeste li vjerovali da je moguć još jedan sukob unutar europskih granica poput ovog koji se dogodio u Ukrajini i smatrate li zaista da je cijela priča o mogućem novom sukobu na području zapadnog Balkana na neki način medijski prenapuhana?

Mislim da posljednjih nekoliko godina doživljavamo postupnu deregulaciju međunarodnog sistema, pa ako hoćete i nekih temeljnih vrijednosti na kojima je on desetljećima počivao. Vrijednosti i postavke za koje smo mislili da su neupitne i trajne, pred našim se očima urušavaju ili ozbiljno dovode u pitanje. Za sada vidimo samo naznake novih vrijedosti ili konstanti koje bi ih mogle zamijeniti. U takvim okolnostima za malo što još možemo reći da je nemoguće ili da se ne može dogoditi, uključujući i sukobe o kakvima govorite. Ne želim vjerovati da su oni mogući, ali s druge strane moja vjera ili nevjera tu nisu na ikoji način relevantne. Nisam vjerovao ni to da netko može dovući i ukopati teško topništvo oko Sarajeva i nemilosrdno pucati po civilima više od tri i pol godine, pa sam onda to dožvio i, na sreću – preživio. No čak i ako izbije sukob u regiji, bit će znatno drugačiji od onoga kroz koji smo prošli u 1990-ima.

NACIONAL: Na konferenciji su, čini mi se, samo ministrica BiH i ministar Crne Gore govorili o važnosti djelovanja na uzroke problema poput terorizma i izbjeglica. Institucije EU-a sada bi smirivale situaciju na Bliskom istoku i sjeveru Afrike. Je li to uopće više moguće i mogu li to raditi oni koji su djelomično i uzrokovali dio tih problema?

Svjedoci smo vrlo kompliciranih međunarodnih odnosa jer u svakoj današnjoj krizi postoji više oprečnih interesa globalnih i regionalnih sila i njihovih proksi-snaga na terenu. Kada pogledate samo tko sve s kime i protiv koga ratuje u Siriji i Iraku, potpuno ste zbunjeni jer su neka od tih savezništava i neprijateljstva naizgled potpuno nelogični. Nemam povjerenja u brze popravke i intervencije na mah ni u kućanstvu, a kamoli u međunarodnim odnosima. Mislim da će nam trebati strpljenja i sreće da bi se stvorio širi kontekst u kojem bi angažman EU-a o kojem govorite bio smislen, relevantan i djelotvoran.