Objavljeno u Nacionalu br. 454, 2004-07-27

Izvori bliski vlastima optužuju bivšeg ministra javnih radova, obnove i graditeljstva Radimira Čačića za korupciju: dokumenti dokazuju da su tvrtke u kojima je suvlasnik dok je on bio na funkciji ministra dobile od države poslove vrijedne četvrt milijarde kuna

Visokopozicionirani izvori bliski hrvatskim vlastima dostavili su redakciji Nacionala službene dokumente koji dokazuju da su tvrtke čiji je suvlasnik Radimir Čačić između 2000. i 2003. od države dobile poslove vrijedne više od 244.000.000 kuna. Ovdje treba dodati i podatak da je Aurum osiguranje, koje je također u Čačićevu vlasništvu, tijekom izgradnje autoceste Zagreb – Split ubralo za sada nepoznat postotak osiguravajući radove i imovinu vrijednu 1,192 milijarde kuna. U svakom slučaju bivši ministar javnih radova, obnove i graditeljstva je tijekom mandata u vladi Ivice Račana jako dobro zarađivao, a taj podatak HDZ planira iskoristiti kako bi definitivno ušutkao jednog od svojih najžešćih kritičara.

“Čačić je u posljednjim istupima, optužujući nas za korupciju u slučaju Bechtel, stvarno prevršio svaku mjeru. On je posljednji koji ima pravo nešto pričati jer dok je bio ministar u Račanovoj vladi, njegove su tvrtke procvale i od njegova ministarstva zaradile stotine milijuna kuna. Nitko nema ništa protiv sposobnih poduzetnika, ali ljudi poput Čačića trebaju odgovarati za svoje postupke i nemojte se iznenaditi ako njegov slučaj bude imao sudski epilog”, objasnio je prošli tjedan jedan od članova Vlade tražeći da ostane anoniman. Iako je odbio kazati o čemu je riječ, neki drugi dužnosnici potvrdili su da Čačića kompromitira izvješće Državne revizije za 2003. godinu.

Službenici pod vodstvom Šime Krasić dovršili su krajem svibnja elaborat na stotinjak stranica koji sadrži i optužbe za nekoliko sumnjivih poslova u njegovu ministarstvu tijekom posljednje godine mandata. Za sada je dokument pohranjen u Državnom uredu za reviziju gdje će ostati do jesenske sjednice Sabora. Sudeći prema raspoloženju važnijih članova HDZ-ove vlade, nitko ne treba biti začuđen ako se za nekoliko mjeseci ponovno pokuša ishoditi Čačićevo procesuiranje.

Državna revizija navodi kako je u 2003. Čačićevo ministarstvo za POS ugovorilo poslove vrijedne 1,3 milijarde kuna, a da za njih nisu osigurana poticajna sredstva iz proračuna. Uz sve to, nije pribavljena ni suglasnost Vlade, čime je prekršen Zakon o proračunu. Bivšeg ministra inkriminira se i zbog načina adaptacije nekadašnje Vojne bolnice u Vlaškoj ulici u Zagrebu, pri čemu se posebno apostrofira angažiranje nepoznate odvjetničke tvrtke izravnom pogodbom, što je plaćeno 345.000 kuna. “Državni ured za reviziju je mišljenja da nije trebalo plaćati odvjetničke usluge za ove poslove”, decidirano se navodi u izvješću koje spominje i nesvrhovito utrošenih 4.075.000 kuna za adaptaciju Vojne bolnice.

Kada na jesen zastupnici počnu raspravljati o izvješću Državne revizije, među glavnim temama HDZ-ovih napada naći će se Čačić, a preko njega i novoosnovana koalicija HNS-Libra-LS. Vlastima je već sada jasno da je iznimno teško dokazati bilo kakvu kaznenu odgovornost jednog od svojih najžešćih kritičara i zato će saborsku raspravu pokušati iskoristiti kako bi kompromitirali HNS optužbama da su njegovi vodeći članovi skloni korupciji. Istina, sličnih optužbi na Čačićev račun bilo je bezbroj u proteklih desetak godina, no one ga nisu politički uništile. Ali na posljednjim izborima HNS je znatno podbacio u Zagrebu i nekim drugim sredinama, što je dobrim dijelom rezultat stvorene predodžbe da je riječ o klijentelističkoj stranci. HDZ jako želi pobijediti na lokalnim izborima i tako učvrstiti Sanaderovu vlast, a jedan od načina je slabljenje oporbenog bloka koji predvode narodnjaci.

Pritom je zanimljivo da u HDZ-ovoj vlasti već nekoliko mjeseci imaju dokumentaciju o Čačićevim poslovima, ali sve do izbijanja afere Bechtel za nju je znalo tek nekoliko državnih dužnosnika. Nitko od njih nije želio izići u javnost i to su napravili tek kada je Čačić optužio Sanaderovu vladu za korupciju. Riječ je o dvadesetak dokumenata i ugovora koji pokazuju da su tvrtke Coning, Congama, Aurum i Coneco dobivale ogromne ugovore i izvlačile profit u vrijeme dok je jedan od njihovih vlasnika bio ministar. To i nije potpuno nepoznat podatak jer je još u travnju 2003. Jutarnji list objavio da su Čačićeve tvrtke primile od države 58,5 milijuna kuna, a nedavno je sličnu optužbu uputila i Marina Matulović-Dropulić.

Ali najnoviji dokumenti koji su dostavljeni Nacionalu pokazuju da je riječ, u najmanju ruku o peterostruko unosnijim poslovima, koji su donijeli za hrvatske prilike iznimnu dobit.

Najveću vrijednost među predočenim dokumentima – čak 160.000.000 kuna – imaju ugovori koje je Ministarstvo javnih radova, obnove i graditeljstva sklapalo s varaždinskim Coningom. Radilo se o projektu društveno poticane stanogradnje po sistemu “ključ u ruke”, a Coning je dobio ukupno šest ugovora za projektiranje stanova i drugih objekata. Dva ugovora ukupne vrijednosti 22.692.000 kuna dobila je Congama, a cjelokupni iznos podijeljen različitim poduzećima u ovom sektoru iznosio je 2,488 milijardi kuna. Coning inženjering zaradio je 6.165.000 kuna za projektiranje POS-a, a Congama 305.000 za jedan ugovor. Za obavljeni nadzor i konzalting u protekle četiri godine Coning je s deset ugovora dobio 2.829.000, a Congama 489.000 kuna. Vladin istraživački tim otkrio je da je u okviru POS-a dosta dobro poslovao i Capital ing., čiji je manjinski vlasnik predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić. Capital ing. je za 13 realiziranih ugovora primio 2.495.000 kuna.

Vladin izvor otkrio je kako znaju za nekoliko primjera posredne korupcije u kojoj su sudjelovale Čačićeve tvrtke, međutim njihov razmjer može otkriti samo financijska policija. Navodno je ministarstvo poslove dodjeljivalo poduzećima koja nemaju veze s bivšim ministrom, ali su njihovi vlasnici neformalno obavještavani da kao protuuslugu, realizaciju pojedinih projekata dodijele tvrtkama poput Coninga. Obruši li se HDZ na Čačića, jedan od glavnih strateških ciljeva bit će pronalaženje pokajnika spremnih progovoriti o takvim poslovima. Dakako, ako ih je bilo.

Odlični poslovi sklapani su i za projektiranje i namještanje objekata koji su oštećeni u ratu te stanova za ratne invalide, smatraju Čačićevi protivnici. Tu je najbolje prošla Congama d.d. Varaždin kojoj je isplaćeno 67.696.000 kuna, dok je samo u 2003. na istim poslovima Coning dobio 368.000 kuna, a Coneco još 2000. ukupno 460.000 kuna. Coning inženjering d.o.o. zaradio je 2003. poslujući s ministarstvom javnih radova 4.150.000 kuna, a ove godine nakon smjene vlasti samo 50.000 kuna. Poslovi očito idu sve lošije čak kada se uzme u obzir da HDZ Čačiću duguje 80.000 kuna za ovogodišnje projekte. Prema dostupnim dokumentima, dobro je poslovalo i Aurum osiguranje koje je na premijama za osiguranje motornih vozila što su tijekom 2003. prolazila izgrađenim dijelovima autoceste koja povezuje središnju Hrvatsku i Dalmaciju zaradilo 1.344.000 kuna ili čak četiri puta više od najjačeg domaćeg osiguravatelja Croatia osiguranja. Značajan je i primjer osiguravanja svih ugovorenih radova na autocesti čija ukupna vrijednost, prema službenoj dokumentaciji, iznosi 4.676.329.067 kuna. Prva dva mjesta s oko 1,4 milijarde kuna zauzimaju Euroherc i Croatia osiguranje, dok je Aurum treći sa 1,192 milijarde kuna. Poznavatelji prilika u ovdašnjim osiguravateljskim društvima smatraju ovakav poredak nerealnim jer Aurum je po snazi iza desetog mjesta u Hrvatskoj.

Prošlogodišnji prihod Auruma iznosio je oko 120.000.000 kuna i nelogično je da je bez posebnih razloga postao tako zanimljiv graditeljima autoceste. U svakom slučaju, osiguranje ovakvih grandioznih projekata više je nego isplativo, jer ako je premija čak niža od jedan posto, profit iznosi najmanje 10 milijuna kuna. “Nema sumnje da je Čačić osobno utjecao da se neke od tvrtki koje su gradile autocestu osiguraju u njegovu Aurumu i na tome zaradio golem novac”, upozoravaju u Vladi. Sanaderovi ljudi smatraju kako je bivši ministar sudjelovao i u, po njihovu mišljenju, neetičnoj zemljišno-financijskoj transakciji iz koje je izišao prilično bogatiji. Dana 16. rujna 2003. Vladina Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama potpisala je predugovor s Coning inženjeringom i Zagorje Tehnobetonom o izgradnji POS-a u Varaždinu. Dvije tvrtke bile su vlasnici 38.500 četvornih metara zemljišnog prostora i obvezale su se prirediti ga za izgradnju stanova. Poslije samo šest dana, Zagorje Tehnobeton i Coning inženjering prodali su Agenciji zemljište i na tome zaradili 2.260.316 eura, koje su podijelili pola-pola. Kupoprodajni ugovor potpisali su Davor Rajčić u ime države te Miroslav Bunić i Marija Čačić, predsjednica uprave Coning inženjeringa i supruga Radimira Čačića.

U Vladi sumnjaju i u nezakonitost ugovora između APN-a i Congame od 26. rujna 2002. o izgradnji 37 stanova, 29 garaža, dvaju poslovnih prostora i skladišta u naselju Brajdi na Cresu. Congama je za izgradnju i opremanje trebala dobiti 13.455.894 kuna, a posao je trebao biti dovršen u roku od jedne godine. Međutim, 20. travnja 2003. sklopljen je aneks ugovora kojim je APN kao dio troškova Congami dodijelio svih 29 garaža, skladište i dva poslovna prostora. Najblaže govoreći zanimljiv ugovor u kojem država svoje obveze isplaćuje u garažama i skladištima potpisala je Alenka Košiša Čičin-Šain, tadašnja Čačićeva pomoćnica, a danas saborska zastupnica HNS-a.

Dokumenti pokazuju da je Čačić pametno iskoristio ministarski položaj kako bi osigurao prosperitet svoje izborne jedinice koja obuhvaća Krapinsko-zagorsku, Varaždinsku i Međimursku županiju. Iako ne spadaju među najsiromašnije u Hrvatskoj, od 175.000.000 kuna koliko je država uložila u regionalne razvojne projekte, njima je pripalo čak 77.000.000. Radi usporedbe Varaždinskoj županiji pripalo je 36,8 milijuna, Krapinsko-zagorskoj 22,5, a Međimurskoj 17,8, dok je u istom razdoblju devastirana Osječko-baranjska županija dobila 5 milijuna, a Ličko-senjska samo 3 milijuna kuna. Novac se nije ulagao samo u infrastrukturu nego i u lokalne zborove i vatrogasna društva, ali investicija se pokazala uspješnom jer je Čačićeva lista prošla jako dobro.

Sigurno je da ova afera neće izazvati razilaženja unutar opozicije. Potvrdio je to u razgovoru za Nacional jedan od vodećih SDP-ovaca koji je na pitanje što će socijaldemokrati napraviti ako se pokaže da su Čačićeve tvrtke odlično zarađivale dok je on bio ministar odgovorio rezolutno: “Neće se dogoditi ništa jer Čačić je vjerojatno dobro zaradio, ali njegove su tvrtke pobjeđivale na javnim natječajima. Za nas je to dokaz njegove nevinosti i budite sigurni da nećemo prekidati suradnju s HNS-om. Uostalom, otkud HDZ-u pravo da bilo koga proziva poslije afere Bechtel koja predstavlja klasični primjer kako se država ne smije ponašati. Napadaju Čačića, a nitko ne pita Miomira Žužula kako je s državnom plaćom koju prima cijeli život u Washingtonu kupio kuću koja vrijedi 2.000.000 dolara. Čačić je bio bogat još 1990., a sada moralne standarde nameću osobe koje su se obogatile u posljednjem desetljeću na kudikamo sumnjiviji način.”

Njegov istup pokazuje da su stranke definitivno zauzele pozicije za predstojeće izbore. SDP-ovu vodstvu više ne pada na um konfrontirati se s HNS-om. Zašutio je i Milan Bandić i vrlo je vjerojatan rasplet u kojem socijaldemokrati neće pokušati iskoristiti napade na Čačića kako bi preoteli dio birača koji podržavaju narodnjake, a zauzvrat HNS neće napadati Bandića koji je najizgledniji kandidat za budućeg zagrebačkog gradonačelnika. S druge strane, ne treba sumnjati kako će HDZ u predstojećim mjesecima i dalje pokušavati kompromitirati opozicijske čelnike i u listopadu bi mogle paralelno započeti predizborna i pravosudna kampanja.

‘Napadaju me razne gnjide’

“Ne pada mi na pamet braniti se od njihovih optužbi jer je čitava stvar izmišljena i bez osnove. Jedino mogu kazati da ću biti najsretniji čovjek u Hrvatskoj ako će HDZ-ova vlada raspisivati javne natječaje kao i ona u kojoj sam ja sjedio, premda mi se čini da to ne namjeravaju”, komentirao je najnovije dokumente Radimir Čačić.

“Svako malo napadaju me razne gnjide, ali nikada nisu uspjeli dokazati ni jednu optužbu”, rekao je Čačić dodajući da su sve tvrtke iz grupacije Coning poslove dobivale na javnim natječajima i pod kontrolom javnosti. “Kako možemo kršiti zakon kada znamo da će na spomen imena Coning čitav natječaj biti podvrgnut peterostrukoj kontroli?”

Čačić tvrdi da se već krajem 90-ih počeo povlačiti iz upravljanja svojim tvrtkama, a 2000. definitivno je vlastiti udjel prenio na odvjetničku tvrtku i od tada ne sudjeluje u donošenju poslovnih odluka. Napade na sebe doživljava kao pokušaj HDZ-a da zamagli aferu Bechtel koju opisuje kao “notorni kriminal u kojem se vrte stotine milijuna kuna.” Osvrnuo se i na ulogu Miomira Žužula. “Nije on dovodio predstavnike Bechtela, nego su oni dolazili u Zagreb na moj poziv. Na tim sastancima su htjeli dobiti poslove bez natječaja, ali to im nisam dopuštao i na tome bi sve stalo. Sada vidim da je sve bio uvod u donošenje odluke kojom se Bechtelu osigurava odličan posao na krajnje nezakonit način”, smatra Čačić.