Život Vladimira Velebita, diplomata i političara, velika je i još nesnimljena filmska priča. Prvi, i po mnogima, najveći Titov diplomat, partizanski general koji je izvojevao najveće diplomatske i političke pobjede ne ispalivši ni metka. Izdanak je austrougarske generalske loze koji je pukim stjecajem okolnosti završio među komunistima.

Velebit je zagrebački pravoslavac koji se osjećao Srbinom iako porijeklo vuče iz obitelji u kojoj ima Hrvata, Nijemaca, Talijana… Imao je bočne familijarne veze s Pribićevićevim klanom, a kao mladić, pod očevim utjecajem, osjećao se austrijskim rojalistom.

Najzaslužniji je što je Titov partizanski pokret priznat kao ravnopravna saveznička strana u Drugom svjetskom ratu. Bio je stvarni šef diplomacije nakon rata, kasnije veleposlanik FNRJ u Londonu, gdje je dogovarana granična crta s Italijom.

Umro je u Zagrebu 29. kolovoza 2004. kao podupiratelj Šuvarova SRP-a, iako nikada zapravo nije ni bio komunist. Posljednje godine proveo je u zemlji i gradu svoje mladosti koji su ga jednim dijelom zaboravili, a drugim ignorirali. A u tom odnosu više su izgubili i Zagreb i Hrvatska.