Dana 29. prosinca 1942. književnici Vladimir Nazor i Ivan Goran Kovačić krenuli su iz Zagreba u partizane – prešavši Savu i Kupu preko Vrginmosta stigli u su Slunj. Kod mjesta gdje se potok Roženica ulijeva u Kupu, prešli su preko Kupe s dosta trošnim čamcem. Kakav je dojam ta vožnja ostavila na Nazora možemo pročitati u njegovoj poznatoj pjesmi “Čamac na Kupi”.

Nakon priključivanja partizanima Vladimir Nazor počinje voditi dnevnik, a 1944. objavljuje „Pjesme partizanke“. U ratu je bio predsjednik Izvršnoga odbora ZAVNOH-a, a nakon rata i prvi predsjednik hrvatskoga Sabora. Njegovim imenom nazvana je najveća državna nagrada u Republici Hrvatskoj, koja se svake godine, na obljetnicu njegove smrti, dodjeljuje za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, arhitekture i urbanizma.

Ivan Goran Kovačić 1943. postiže vrhunac pjesničkoga opusa u proturatnoj, vizionarskoj poemi „Jama“. Iste godine su ga ubili četnici nakon što se bolestan sklonio u istočnobosansko selo Vrbnicu. Hrvatski povijesni muzej brine o rodnoj kući Ivana Gorana Kovačića u Lukovdolu, u kojoj se može razgledati stalni postav o životu i radu ovog istaknutog hrvatskog književnika.