Sa 75,80 posto procijepljenog odraslog stanovništva, odnosno 64 posto ukupnog, Primorsko-goranska županija najbolja je u Hrvatskoj. Najlošije stoji Splitsko-dalmatinska s 44,7 posto, dok je prosjek Europske unije 81 posto. Po broju umrlih Hrvatska se nalazi među devet najgorih zemalja članica EU-a, a PGŽ i na tom planu puno bolje stoji; sa stopom umrlih od 283,29 na sto tisuća stanovnika značajno je bolja od prosjeka Republike Hrvatske te stoga usporediva s nekima od najrazvijenijih europskih zemalja. Lako je izračunati kako su u PGŽ-u zbog bolje organizacije i uravnoteženijeg rada svih dijelova zdravstvenog sustava – prije svega preventivnog, obiteljske medicine, hitne službe i bolničkog sustava – spašena 203 života više u odnosu na republički prosjek. Iako je omikron manje patogen od ostalih varijanti virusa te time i manje opasan, brže se širi i broj umrlih u Hrvatskoj i dalje raste, a bolnički sustav je i dalje preopterećen.

Zašto je tako i u čemu leži tajna uspjeha epidemiološke struke u Primorsko-goranskoj županiji, tjednik Nacional pokušao je saznati kroz razgovor s Vladimirom Mićovićem, ravnateljem Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, pročelnikom Katedre za zdravstvenu ekologiju

Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Profesor Mićović bavi se strukom od početka osamdesetih godina, kada je imao priliku stjecati iskustva i po različitim europskim bolnicama. U Nastavnom zavodu za javno zdravstvo PGŽ-a zaposlen je od 1987. i iza njega je bogato znanstveno i radno iskustvo na različitim funkcijama.

NACIONAL: Primorsko-goranska županija najbolja je po procijepljenosti i jedina je „zelena“ županija u cijeloj Hrvatskoj. Zašto je tako, zašto vam građani vjeruju više nego Nacionalnom stožeru civilne zaštite, jeste li primijenili neki drugi oblik komunikacije ili je to pitanje mentaliteta?

Rekao bih da je i jedno i drugo, ali mentalitet je jako važan i ja tu činjenicu jako poštujem. Rođen sam u ovom gradu, u ovoj sredini proveo sam najljepši dio svoga života i svjestan sam da taj mentalitet doista ima svoju posebnost. Usprkos tome što se i on mijenja vremenom, ostaje ta jedna mekoća koju treba prepoznati. I dok Dalmatinci imaju svoj poznati dišpet i baš za inat nešto neće što im je nametnuto ili naređeno, ovaj dio Hrvatske je drugačiji i lakše prihvaća neke restrikcije ako su one u interesu općeg dobra. Zato struka u pristupu prema građanima PGŽ-a treba biti blaga, ali jasna u izričaju. Možda nismo u tome uvijek potpuno uspjeli, ali smo komunikaciju o ključnim stvarima zadržali na zadovoljavajućoj razini. Nikada nismo zaboravili zahvaliti građanima koji su se cijepili i pridržavali se mjera, prije svega zbog svog zdravlja, ali i što su time pomogli drugima. Zahvalni smo onima koji su bili odgovorni i prihvatili socijalnu inkluzivnost koja je ključna postavka preventivnog javnozdravstvenog pristupa. Mi živimo u zajednici, ovisimo jedno o drugome i bez te međusobne solidarnosti uspjeha nema. Tako smo pristupili građanima i tako smo i pridobili njihovo povjerenje. Nikada nismo nastupali s pozicija vlasti ili moći, koje mi kao javnozdravstveni sustav ne samo da nemamo, već ih ni ne želimo. Nama je cilj promovirati tu socijalnu komponentu zdravstva populacijskim pristupom u medicini, koji je jednako važan kao i onaj personalizirani.

‘Iako omikron ima blaže simptome te iako je ‘protutnjao’ kroz školsku populaciju, i dalje sam zagovornik cijepljenja djece, osobito adolescenata koji to u znatno većem broju prihvaćaju’, rekao je Vladimir Mićović. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: No u tom ste procesu morali biti u koordinaciji s ostalim kolegama iz Zavoda, ali i na terenu…

U tome je intenzivno sudjelovalo nekoliko mojih kolega, a ja ću prije svega spomenuti glavnog epidemiologa Dobricu Rončevića, koji se nametnuo svojim karakterom i osobnošću. S jedne strane je tvrdoglavo uporan, a istovremeno i blag i neumoran u komunikaciji. Uspio je ljudima dati do znanja da se nikome ništa ne nameće, ali se od svih očekuje da pomognu svojim bližnjima, pogotovo ranjivim skupinama, te da međugeneracijska solidarnost ne smije izostati. Sustav je pokazao ujednačenost i koordinaciju funkcioniranja – od onoga koji ga vodi do one posljednje karike u lancu. Želio bih reći da smo kao Županijski zavod uvažavali i posebnosti u pristupu različitim sredinama – od Gorskog kotara do otoka. Ne možete iz centra Županije puno napraviti, ljudi na terenu zapravo su ključni. Iako ne pratim platforme i društvene mreže na kojima ima puno primjedbi i govora mržnje frustriranih građana, nikada nisam osjetio neku netrpeljivost ili neprijateljstvo ljudi koji dolaze na testiranje ili na cijepljenje kod nas u Zavod, naprotiv, sve smo proživjeli u doticaju i osjetu zajedništva. Doista možemo biti zadovoljni – naš prosjek od gotovo 76 posto cijepljenog odraslog stanovništva samo je pet posto manji od europskog prosjeka. A i s boosterom dosta dobro stojimo, isti stalno i dnevno raste – sada smo negdje na 27,33 posto odraslih, što je u odnosu na ostale dijelove Hrvatske puno bolji rezultat.

NACIONAL: Svi stručnjaci tvrde da je omikron manje patogen, no i dalje je broj umrlih u Hrvatskoj vrlo visok. Ljudi umiru svakodnevno, bolnički sustav je preopterećen – kako to objašnjavate?

Točno, omikron je manje patogen, ali kao izuzetno visoko zarazan on lako nalazi put do onih najranjivijih, starijih, kronično bolesnih sa slabijim imunitetom i necijepljenih, odnosno onih među njima koji nisu dobili dodatnu dozu za pojačanje imunološkog odgovora. Zato je taj udio smrtnosti među zaraženima u Hrvatskoj i dalje vrlo visok, osobito u odnosu na neke europske zemlje. Glavni i ključni faktor koji na to utječe je stupanj procijepljenosti stanovništva. Što je on veći, stopa mortaliteta je niža. Uzrok tome sasvim sigurno nisu uvjeti u bolnicama ili nedostatak stručnog kadra na odjelima intenzivne skrbi, iako mi u sustavu sigurno imamo određenih slabosti. Naravno da postoje zaraženi koji su prekasno došli u bolnicu pa se bolest počinje rapidno razvijati, a kad jednom dođete na respirator, postotak preživljenja takav je kakav je – i u Italiji, i u Hrvatskoj, i u Švedskoj. No ključni problem je u tome to nisu bili cijepljeni. Dakle, nisu imali taj jedan temeljni aspekt zaštite koji bi spriječio najteže simptome i nepotrebne smrti koje se moglo izbjeći. Relativno je mali postotak potpuno cijepljenih koji su umrli zbog posljedica covida-19. Značenje cijepljenja može se jasno vidjeti iz činjenice da je tijekom četvrtog, delta vala s najvišom smrtnošću, udio završno cijepljenih osoba – koje su ujedno primile booster dozu – među umrlima u PGŽ-u bio svega 1,75 posto. Također, do danas u našoj županiji još nitko takav nije preminuo od varijante omikron.

NACIONAL: Hrvatska je po postotku procijepljenosti među devet najgorih zemalja u EU-u. Čiji je to poraz?

Poraz svih nas koji radimo u zdravstvenom sustavu, ali i društva u cjelini. Ne možemo svi stalno tražiti nešto od društva, a onda kada mi trebamo njemu nešto dati, postavljati pitanja jesmo li mi to dužni i koja su naša prava na izuzeće. To inzistiranje na individualnoj slobodi i ljudskom pravu dovedeno je do apsurda u mnogim zemljama. Kojem pravu? Da zaraziš drugoga i ugroziš mu život? Ti izljevi nezadovoljstva kojima svjedočimo u Hrvatskoj osobito nemaju smisla jer mi zapravo nismo ni osjetili stvarne restriktivne mjere ili lockdown u onom obimu koji je postojao u nekim drugim zapadnim europskim državama.

NACIONAL: Prošloga tjedna na saborskom Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav raspravljalo se o referendumu za koji je Most prikupio više od 400 tisuća potpisa. Jedno pitanje odnosi se odlučivanje o epidemiološkim mjerama dvotrećinskom saborskom većinom, a drugo na ukidanje covid-potvrda. Ima li takav referendum smisla i što mislite o referendumskim pitanjima?

Po mom mišljenju ta pitanja nemaju smisla, osobito ako se na njih gleda s pozicije praktičara u zdravstvenom sustavu u jednoj takvoj izvanrednoj situaciji kakva je pandemijska. Neki put se mora djelovati praktički preko noći – pa koliko bi ta procedura s dvotrećinskom većinom trajala? Osim toga, svaka mjera koja se predugo donosi nema smisla, a isto tako može biti štetna u ovako ekstremnim situacijama. To su stručna pitanja o kojima trebaju odlučivati odgovarajuće stručne službe. Nije mi jasno zašto se to uopće koristi kao nekakva politička agenda. Mislim da je minimum pristojnosti da se pitanje zdravlja ne koristi u političke svrhe. Kao ni covid-potvrde, koje nisu došle tek tako. One služe zato da bi se omogućila veća okupljanja i toliko potrebna socijalizacija, uz najveće moguće smanjenje rizika i određeni nadzor. I još uvijek su nužne iako očekujem da će se krajem veljače broj oboljelih, kao i broj hospitaliziranih, početi smanjivati.

NACIONAL: Najavljuje se indeksacija država po procijepljenosti. Kako će to, po vašem mišljenju, utjecati na turističku sezonu? Može li strah od gubitka zarade potaknuti ljude na cijepljenje?

Turistički sektor se kroz sve ovo vrijeme pokazao kao proaktivan i s njima smo vrlo dobro surađivali. No nije dovoljno da se cijepe samo djelatnici u turizmu i zato mislim da bismo u budućnosti mogli imati problema. Mnoge nama konkurentne mediteranske zemlje imaju visoku procijepljenost i puno bolje stoje od nas, a već sada ECDC ubacuje procijepljenost kao kriterij u korona-kartu zemalja. Sigurno da to neće pomoći Hrvatskoj i zato nam je potreban sustavni i aktivni pristup prije predsezone i tijekom sezone. Ne možemo sada sjediti skrštenih ruku i ne činiti ništa, treba poticati prije svega ljude koji su zaposleni u turizmu ili ugošćuju, rade i skrbe za starije, da se cijepe što prije. Napominjem da će booster doze i u tom smislu biti jako bitne. Spomenute brojke govore sve. No svakako se nadam da će se ipak uzimati u obzir i regionalna procijepljenost.

‘Omikron je manje patogen, ali kao izuzetno visoko zarazan, lako nalazi put do onih najranjivijih, starijih, kronično bolesnih sa slabim imunitetom i necijepljenih’, rekao je Mićović Nacionalovoj novinarki. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Ljuti li vas, kao stručnjaka, nekoordiniranost i neujednačenost mjera unutar EU-a?

Da, to je jedno od mojih najvećih razočaranja, i kao čovjeka i kao liječnika koji je već negdje na kraju profesionalne karijere. U većini tih zemalja boravio sam ili učio, proučavao njihove zdravstvene sustave. To je stalni posao nas javnozdravstvenih djelatnika – organizacija, planiranje, upravljanje i ekonomika zdravstvenog sustava. Ne mogu shvatiti da se ta razvijena Europa, koja se temelji na nekim zajedničkim vrijednostima i civilizacijskim dostignućima, nije mogla dogovoriti. A upravo se od EU-a najviše očekivao zajednički, a ne uskogrudni pristup vođen partikularnim interesima određenih skupina. Kakva nam je onda budućnost ako se u situaciji pandemije nisu mogli uskladiti djelovanje i mjere?

NACIONAL: Neke zemlje, poput Švedske i Španjolske, najavljuju potpuno otvaranje, dok je Austrija od 1. veljače uvela obvezno cijepljenje za starije od 65. Kako to komentirate?

Nema sumnje da to unosi određenu konfuziju u promišljanjima o borbi protiv pandemije. Što se tiče obveznog cijepljenja, s javnozdravstvenog stajališta to itekako ima utemeljenja. No možda nije dobro ići s tako isključivim pristupom, već treba poticati cijepljenje među starijom populacijom nekim sofisticiranijim mjerama. Stoga sam za to da se već sada napravi jedna jasna strategija budućih koraka. Trebamo imati jedinstveni pristup unutar EU-a, a u prvi plan trebala bi doći solidarnost sa starijima, bolesnima i onima s oslabljenim imunitetom. Ne možemo dočekati jesen, a da ne znamo što dalje. Treba nastaviti s primo-vakcinacijom necijepljenih te, što je posebno važno, s cijepljenjem starijih booster dozom. Naime, prije jeseni mnogi će izgubiti imunitet koji su stekli i treba već sada imati jasan i razrađen plan kako nastaviti cijepljenje, kojih prioritetnih skupina te koji su ciljevi koje pritom želimo postići.

NACIONAL: Kada bi se Hrvatska mogla otvoriti?

Kada prođe vrh omikron-vala, a to će, kako očekujem, biti već polovicom veljače ili početkom ožujka, kada će, vjerujem, osjetnije pasti i broj umrlih. Dakle, optimist sam i mislim da bismo se mogli otvoriti negdje u kasno proljeće, a onda će i situacija u Europi biti značajno bolja. Ali trebat će se i dalje motriti moguće mutacije virusa i, kako sam rekao, jasno odrediti što nam je činiti kako jesen ne bismo dočekali nespremni.

NACIONAL: Vodi se i žestoka rasprava o cijepljenju djece, čemu se većina roditelja protivi. Što biste im kao epidemiolog poručili?

Ja sam, naravno, pristalica cijepljenja svih pa i djece, prije svega zato što su djeca najosjetljivija populacija. Međutim, kod covida se pokazalo da su djeca prvenstveno prenositelji zaraze i da, srećom, značajno manje završavaju na bolničkom liječenju. Osim, dakako, onih s kroničnim bolestima. No bez obzira na to je li riječ o jednoj ili nekoliko smrti, one su bile nepotrebne i moglo ih se izbjeći i cijepljenjem prevenirati. Još lani sam smatrao da zbog socijalizacije i održavanja normalne nastave treba cijepiti školsku djecu, no za to tada nije bilo sluha. Iako omikron ima blaže simptome te iako je „protutnjao“ kroz školsku populaciju, i dalje sam zagovornik cijepljenja djece, osobito adolescenata koji to u znatno većem broju prihvaćaju.

NACIONAL: Uvodi se i testiranje za osnovnoškolsku djecu – bune se roditelji i opozicija, tvrde da to nema smisla i da će na tim testovima netko dobro zaraditi. Kako to komentirate?

Zašto se ne bi samotestirali? Naravno, treba postojati i prethodna dobra komunikacija sa školskim liječnicima, koji moraju objasniti svrhovitost te metode. Zavodi za javno zdravstvo moraju biti na terenu i educirati roditelje. Jer testiranje je ključ preventivnog javnozdravstvenog djelovanja. Mi smo u PGŽ-u i dostigli tako dobre rezultate zato što smo testiranje od početka učinili dostupnim u cijeloj Županiji. Kod nas čekanja nema, može se testirati na jako puno punktova, imamo pet ispostava – od Delnica, Opatije, Crikvenice do svih otoka. Bez testiranja nema ni pravovremenog liječenja i sprječavanja težih oblika bolesti, za što su ključne zdravstvene aktivnosti poduzete u prvih nekoliko dana po postavljanju dijagnoze. Dani mogu biti presudni. Testiranje je conditio sine qua non i cijeli smo sustav Zavoda za javno zdravstvo PGŽ-a tome podredili – sve preventivne javnozdravstvene specijalnosti od školskih liječnika do epidemiologa, sanitarne inženjere, medicinske sestre, sve nezdravstveno osoblje također, kao i obiteljske liječnike s kojima smo jako dobro povezani. Nismo prebacivali odgovornost, tražili i čekali da nam nadređene razine rješavaju stvari, već smo bili proaktivni i sve što smo mogli odradili smo sami, oslanjajući se na kreaciju i vlastite snage.

NACIONAL: Nacionalni stožer civilne zaštite od heroja se pretvorio u negativce i građani im sve manje vjeruju. Gdje se pogriješilo? Jesu li se mogli suprotstaviti politici kada im se počela miješati u posao?

Čim odustanete od pravila struke pod većim ili manjim pritiskom politike, za koji uopće ne sumnjam da je postojao, kao što uvijek u našem poslu više ili manje postoji, gubite povjerenje građana. Mislim da ipak u određenom trenutku treba moći reći ne! Onda kada je trebalo nešto napraviti, mi smo lavirali i tako smo postajali manje dosljedni. Primjerice, bilo je potrebno spriječiti velika božićna i novogodišnja okupljanja jer smo svi bili svjesni da ćemo nečinjenjem platiti preteški danak. Delta se tek počela smirivati, omikron je dolazio iz sjeverne Europe i znali smo da će doći do stapanja tih dviju varijanti i do porasta broja zaraženih i umrlih. No nama koji promišljamo populacijski, najčešće se ne vjeruje. Postoji dio ljudi koji omalovažava našu struku, pa i licemjerno relativizira naše preporuke i smjernice.

NACIONAL: Ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu, od Kanade do Belgije, svako malo svjedočimo antivakserskim prosvjedima, od kojih su neki i vrlo nasilni. Kako objašnjavate taj fenomen – kako je moguće da u 21. stoljeću ljudi više ne vjeruju u medicinsku struku i znanost?

Kad pogledam malo unatrag, moram reći da je intenzivno urušavanje tog javno preventivnog, populacijskog pristupa u medicini u Hrvatskoj počelo prije nekih desetak godina. Krenulo je s necijepljenjem u pedijatrijskoj i školskoj dobi, s ozbiljnim kašnjenjem u kalendarima cijepljenja ili njegovim potpunim propuštanjem. Već tada se vidjelo da se počelo podilaziti dijelu roditelja. A radilo se o mandatnim cjepivima, koja su prihvaćena s mnogo zahvalnosti jer su spriječila umiranja velikog broja djece i u našoj sredini, primjerice, od komplikacija dječjih bolesti kao što su ospice, zaušnjaci, vodene kozice… Taj antivakserski pokret i povezivanje MMR cjepiva (ospice, zaušnjaci, rubeola) s autizmom kod djece postali su vrlo opasni. Jedna danska vrlo široka višegodišnja studija dokazala je da to jedno s drugim nema veze i da su to obične laži. Što je najgore, britanskog liječnika Andrewa Wakefielda koji je falsificirao studiju i zbog takvog kriminalnog ponašanja izgubio licencu, mi smo 2019. doveli u Hrvatsku. Inače, to nepovjerenje u preventivnu javnozdravstvenu aktivnost ne događa se samo u siromašnijim zemljama s lošijom infrastrukturom, već ga vidimo i u jednoj bogatoj Kanadi, poznatoj po izuzetno kvalitetnom zdravstvenom sustavu. Nepovjerenja se stoga nećemo tako lako riješiti, jer ne postoji uravnotežen odnos između znanosti, društvene inkluzivnosti i osobnih sloboda.

NACIONAL: Tek sa širenjem pandemije covida-19 epidemiolozi su došli u prvi plan. Ima li vas premalo u Hrvatskoj? Je li možda porastao interes među mladim liječnicima za tu specijalizaciju?

Možda nas i ne bi bilo premalo kada bi se situaciju promatralo kako je ja promatram. A to znači da su svi liječnici različitih specijalnosti po zavodima javnozdravstveni liječnici koji populacijski promišljaju zdravstvo i pritom koriste epidemiološke metode. Mi smo u Rijeci prigrlili i sanitarne inženjere koji su visokokvalificirani za ovaj posao, lideri timova na terenskim aktivnostima i javno-zdravstvenim intervencijama u vrtićima, školama, ugostiteljstvu, gospodarskim subjektima, monitoringu onečišćenja okoliša i izloženosti ljudi. A što se tiče mladih liječnika – nismo imali problema s natječajem, primili smo specijalizanata više nego ikad i imali smo jako dobar interes i kvalitetne kandidate. Znači, ipak je, gledano barem iz te perspektive, zbog pandemije covida-19 nešto ispalo dobro.