Vladimir Grdjan, zagrebački arhitekt, više od deset godina nastoji postići da Ministarstvo vanjskih i europskih poslova za četrnaest tisuća eura otkupi njegov projekt hrvatskog paviljona za Expo u Šangaju i tvrdi da natječaj nije do danas propisno okončan

Dokument koji djelomice potvrđuje Grdjanove navode o neregularnosti natječaja za hrvatski paviljon za Svjetsku izložbu Expo u Šangaju 2010. – koji, inače, nikad nije sagrađen jer nije bilo novca, pa se Hrvatska u Šangaju 2010. predstavila u “posuđenom” kineskom paviljonu – dopis je koji je Grdjanu 15. svibnja 2010. poslala Uprava za sustav javne nabave Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, a potpisao ga je državni tajnik Robert Markt. U tom dokumentu izrijekom piše: “Uvidom u Opće uvjete natječaja utvrđeno je da je u točki 5.2 određeno da će Nacionalni odbor (za Svjetsku izložbu Expo u Šangaju, op.a.), uzevši u obzir odluku Ocjenjivačkog suda, donijeti i konačnu odluku o izboru najboljeg rada do 13.10. 2007. god. Također je navedeno kako će Odluka o izboru najboljeg rada biti objavljena u Narodnim novinama i na web stranicama ureda Croatia EXPO u roku 8 dana od donošenja odluke. Na temelju dostavljene dokumentacije i očitovanja razvidno je da Naručitelj u provedbi Natječaja nije postupao sukladno propisanim Općim uvjetima jer nije formalno donio Odluku o izboru najboljeg rada te odluku o izboru najboljeg rada nije dostavio svim sudionicima i objavio ju u Narodnim novinama, kako je to bilo određeno točkom 5.2 Općih uvjeta natječaja. Zaključno, mišljenja smo da se Naručitelj pridržavao odredbi Zakona glede Objave natječaja na obrascu NAB 51, odnosno sadržaja objave kao i propisivanja Općih uvjeta natječaja, ali je Naručitelj učinio propust u samoj provedbi natječaja.”

Taj je dopis Uprava za sustav javne nabave Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva Grdjanu poslala kao odgovor na njegov pismeni prigovor o neregularnostima spomenutog natječaja. U istom odgovoru, nakon uvida u cjelokupnu natječajnu dokumentaciju, Uprava je utvrdila da je natječaj regularno objavljen te da je ocjenjivački sud 11. listopada 2007. najboljim ocijenio rad arhitekta Branka Silađina. Međutim, Nacionalni odbor za Svjetsku izložbu Expo u Šangaju, koji je vodio tadašnji državni tajnik Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Željko Kuprešak, propustio je donijeti formalnu Odluku o izboru najboljeg rada te je objaviti u Narodnim novinama i formalno obavijestiti sudionike natječaja. Grdjan zbog toga i danas smatra da natječaj nikada nije formalno završen.

Zbog toga je tužio državu, s kojom se u rujnu 2013. godine i nagodio, pa mu je isplaćeno šezdeset tisuća kuna, a on je tužbu povukao. No dvije godine kasnije, 2015., Grdjan je napisao dopis tadašnjoj ministrici vanjskih i europskih poslova Vesni Pusić u kojemu je ustvrdio da je u tom slučaju “ostalo neriješeno pitanje autorstva nad projektom paviljona RH za Expo, kojeg sam poslao na natječaj”. “Organizatori tog natječaja u MVP-u su bez zakonom propisane Odluke o odabiru najboljeg projekta i mimo natječaja preko nezakonitog ugovora isplatili 100 tisuća kuna svojem arhitektu Branku Silađinu. Zbog takvog načina prijevare moj autorski projekt ostao je izvan natječaja i bez predviđene nagrade”, ustvrdio je Grdjan u dopisu ministrici Pusić. Izvijestio ju je također da je “13. rujna 2010. bio u Ministarstvu vanjskih poslova i s četveročlanom komisijom dogovorio iznos od 150 tisuća kuna u ime nagrade i obeštećenja”. “Poslao sam specifikaciju troškova u MVP vd tajniku Petru Uzorincu i čekao isplatu. Uzorinac je na nagovor tadašnjeg koordinatora i povjerenika za Expo Ivice Maričića stopirao dogovoreno rješenje (…) Sve što kao autor projekta tražim je da se unutar MVP-a donese Odluka za natječaj koju nije donio g Željko Kuprešak, tada na mjestu predsjednika Nacionalnog odbora, a prouzročila je gubitak mojeg autorskog projekta i svih prava iz natječaja. Donošenjem Odluke prema zakonu reguliraju se sva prava u natječaju, vraća moj projekt koji je bio podmetnut na ime arh. Branka Silađina i poništava nezakonit ugovor na osnovu kojeg je njemu isplaćeno 100 tisuća kuna na ime nagrade za idejno rješenje projekta. Odluka službeno obvezuje na javnu objavu mene kao stvarnog autora u Narodnim novinama, web stranicama MVP-a i u glavnom sjedištu EXPO Pariz”, napisao je Grdjan u dopisu ministrici Pusić.

Nacional je u srijedu 21. kolovoza glasnogovorniku Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP) Tomislavu Lendiću poslao pitanja o tom slučaju. Zanimalo nas je ima li MVEP nerazriješenih dilema i pravnih postupaka s arhitektom Grdjanom vezanih za natječaj za hrvatski paviljon za Svjetsku izložbu Expo 2010. u Šangaju. Pitali smo i tko se sve javio na taj natječaj i gdje se sada nalaze idejna rješenja sudionika koji nisu pobijedili. Zanimalo nas je i je li Nacionalni odbor RH za Svjetsku izložbu Expo 2010. u Šangaju, kojim je predsjedao Željko Kuprešak, donio formalnu odluku o izboru najboljeg rada na tom natječaju te je li tu odluku dostavio svim sudionicima natječaja i objavio je u Narodnim novinama. Zanimao nas je i komentar MVEP-a na zahtjev arhitekta Grdjana da otkupi njegov autorski rad, kao i informacija o tome tko donosi takvu odluku. Do zaključenja ovog broja Nacionala odgovor nismo dobili.

Iste godine kad je Grdjan pisao ministrici Pusić, o slučaju je pisao Jutarnji list, predstavivši ga kao “veliki rat uglednih arhitekata oko Svjetske izložbe u Milanu”. Te je godine, naime, odlučeno da Hrvatska neće sudjelovati na toj izložbi, baš kao što je pet godina ranije, usprkos tome što je proveden natječaj za hrvatski paviljon u Kini, odustala od gradnje Silađinovog projekta u Šangaju. Grdjan je u tom tekstu u Jutarnjem listu ustvrdio da odustajanje od sudjelovanja u Milanu nije posljedica manjka novca, nego neregularnosti natječaja na kojemu je pet godina ranije sudjelovao. “Stvarni razlog za to što ove godine nismo otišli na Expo jest to što Ministarstvo vanjskih poslova nije do kraja odradilo natječaj za projekt hrvatskog paviljona za svjetske izložbe koji je bio raspisan još 2007. godine”, ustvrdio je Grdjan. “Bio sam jedan od onih koji su poslali svoj rad, ali su me izigrali i prvu nagradu dodijelili arhitektu Branku Silađinu, koji osim jedne skice ništa drugo nije ni poslao na natječaj. Moj autorski projekt i dalje se drži u ministarstvu bez prava na koje se naručitelj obvezao u natječaju. Sve dotle dok se to ne riješi, RH nema pravo nastupa na svjetskoj izložbi”, ustvrdio je. Branko Silađin, pobjednik natječaja za Šangaj, ismijao je te Grdjanove tvrdnje. “To je smijurija, na tom je natječaju sve bilo u najboljem redu. Pravi razlozi zašto sada nismo u Milanu jest to što nema novca. Možda bi ga i bilo da se nije dogodila poplava pa je Vlada odlučila da se novac za Expo namijeni poplavljenima”, kazao je 2015. Jutarnjem listu Branko Silađin, dodajući već tada da je deplasirano razgovarati o slučaju koji je zaključen prije sedam godina.

Grdjan, međutim, ni do danas ne odustaje. Proteklih se godina žalio mnogim institucijama. Polovinom 2016., primjerice, pisao je gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću i ustvrdio da je izigran u natječaju za Spomenik domovini na Trgu Stjepana Radića u Zagrebu. Napisao je da je “autorski koncept slavoluka” još 2003. poslao Vijeću za arhitekturu i urbanizam, koje je vodila Hildegard Auf-Franić. Ona je, prema Grdjanovim tvrdnjama, “s članovima prihvatila taj projekt i na osnovi njega donijela odluku o lokaciji, Trg Stjepana Radića”. “Kako je na osnovi mog projekta ishođena lokacija za taj spomenik, trebao sam biti pozvan kao autor na taj natječaj. Umjesto da budem pozvan, prvobitno u raspisu natječaja bila je ograničena visina prema kojoj sam unaprijed bio diskvalificiran. Nakon određenog vremena produžen je rok natječaja i maknuto je ograničenje visine. Objavljeni su rezultati s pobjednikom arhitektom Nenadom Fabijanićem čiji je projekt bio upravo te visine. Nikakvog uvida u natječaj nemam i nikom se ne mogu žaliti je ne znam u čemu sam pogriješio, ako su bili zadovoljeni svi kriteriji natječaja”, napisao je Grdjan Bandiću predloživši “dogovor oko otkupa”.

Jedan od svojih posljednjih dopisa Grdjan je poslao glavnoj državnoj odvjetnici, u veljači ove godine. “Radi se o organiziranoj grupi arhitekata i državnih službenika unutar MVEP-a, koji su opstruirali instituciju javnog nadmetanja – namještali su javne natječaje”, tvrdi Grdjan. “Prvi natječaj za nacionalni paviljon RH-Expo nije proveden na zakoniti način, nije poništen i nije okončan. Drugi natječaj, Vodotoranj – Vukovar, arhitekt kojemu je dodijeljena nagrada iz natječaja nije imao u svom projektu uključenu obnovu vodotornja. Sve što je na vodotornju rađeno u funkciji memorijalno-turističkoj, uzeto je iz mog autorskog projekta za taj natječaj, a što je povreda autorskog prava”, napisao je Grdjan navodeći i tvrdnje o natječaju za Spomenik domovini, koje smo u ovom tekstu već opisali. “U sprezi grupe arhitekata i javnih službenika i Uskoka, meni je onemogućen pristup i mogućnost istražnih radnji u kojima su počinjena koruptivna kaznena djela vezana za javnu nabavu i javne natječaje. Obraćao sam se Uskoku nekoliko puta, MVEP-u mnogo puta. Problem je prijavljen i ministru Malenici. Obraćao sam se ministru unutarnjih poslova dva puta, ali nije postupao. Sve institucije RH izbjegavaju bilo kakav kontakt sa mnom kao autorom prijavljenih projekata na javni natječaj”, napisao je Vladimir Grdjan glavnoj državnoj odvjetnici. On je u siječnju 2020. arhitekta Nenada Fabijanića prijavio stegovnom sudu Hrvatske komore arhitekata (HKA), o čemu je Nacional pitao tu instituciju. U petak 23. kolovoza stručna referentica HKA Marija Fržić Nacionalu je odgovorila ovako: “Zahtjev za pokretanje stegovnog postupka od strane g. Vladimira Grdjana protiv g. Nenada Fabijanića, Stegovno tužiteljstvo Hrvatske komore arhitekata zaprimilo je dana 15. siječnja 2020. godine. Po zaprimljenom zahtjevu, Stegovno tužiteljstvo pokrenulo je i vodilo postupak u skladu i u granicama propisanim tada važećim Pravilnikom o stegovnom postupanju. Po zaprimljenom zahtjevu, a nakon provedenog postupka stegovno tužiteljstvo odbacilo je stegovnu prijavu, o čemu su obaviješteni i prijavitelj g. Grdjan i prijavljeni g. Fabijanić.” Nacional je kontaktirao i arhitekte Branka Silađina i Nenada Fabijanića, profesora emeritusa Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Fabijanić je odbio komentirati Grdjanove tvrdnje, a Silađin je odgovorio da je o tome “besmisleno razgovarati”.