Rođen je 1886. u Slavonskom Brodu u obitelji suca, koji je zbog službe često mijenjao mjesto boravka, od Osijeka i Požege preko Novog Vinodolskog i Kraljevice do Zagreba gdje je bio sudac Vrhovnog suda. Otac je želio da Vladimir studira pravo, međutim, njega je zanimalo jedino slikarstvo pa je počeo učiti kod Bele Čikoša Sesije i Klementa Mencija Crnčića. Kako se prisjeća Becićeva kći Vera Velebit, imućni ujak omogućio mu je odlazak u München gdje je završio likovnu akademiju. Tamo je upoznao Mirka Kraljevića i Josipa Račića, koji su postali poznati kao hrvatska škola. Zatim je otišao u Pariz gdje je radio kao crtač u časopisu Rire, a za njim su došli Kraljević i Račić. Nažalost, Kraljević je umro od tuberkuloze, a Račić se ubio pa se Becić vratio iz Pariza, iako mu je u Francuskoj, kaže, jako dobro išlo.

“Kad je počeo Prvi svjetski rat, odlučio je otići u samostalnu Kraljevinu Srbiju kao dobrovoljac, jer je bio protiv Austro-Ugarske”, rekla je Vera Velebit. “I tamo je, u Beogradu, upoznao moju majku Ljubicu, mladu apotekaricu iz Sarajeva koja je u Beču kao prva žena iz Bosne diplomirala farmaciju. Budući da je Bosna u to vrijeme bila u sklopu Austro-Ugarske, bilo je uobičajeno da studenti odlaze u Beč. Nakon završetka studija 1914. godine vratila se u Sarajevo, ali je uvidjela da u Bosni nema perspektivu. Naime, Austrijanci su se strašno ponašali u Bosni: pljačkali su trgovine, a neke nedužne ljude ubijali, primjerice, ubili su supruga moje tetke koji je imao veliki dućan s engleskim štofovima. Otac joj je savjetovao da ode u Beograd gdje je odmah dobila posao u apoteci u središtu grada i upoznala brojne književnike i slikare, pa tako i mog oca. On se odmah zaljubio u nju i nakon samo 15 dana, dok su šetali Kalemegdanom, on ju je zaprosio. Zatim je dobio mjesto učitelja slikanja u Bitoli pa su se preselili u Makedoniju gdje se ona zaposlila kao apotekarica. Kad je počeo 1. svjetski rat prijavio se kao dobrovoljac i otišao na front, započevši karijeru ratnog reportera sa solunskog fronta.”, prisjetila se jednom prilikom Vera Velebit.

Vladimir Becić preminuo je u Zagrebu 24. svibnja 1954, godine.