Objavljeno u Nacionalu br. 779, 2010-10-19

Državni odvjetnik mogao bi zatražiti blokadu kompletne imovine HDZ-a ako se dokaže da se preko Fimi-medije izvlačio novac za stranku

Samo jednim svojim potpisom glavni državni odvjetnik Mladen Bajić mogao bi nanijeti veliki udarac vladajućem HDZ-u, a stranka bi se mogla naći i u bankrotu. Tako bi mogao glasiti financijski epilog afere Fimi-media, jer bi, ako se dokaže izvlačenje novca iz državnih poduzeća za potrebe tzv. crnog fonda HDZ-a, glavni državni odvjetnik mogao zatražiti privremenu blokadu cjelokupne imovine HDZ-a, a mjerodavni sud bi po završetku procesa od te stranke trebao zatražiti da cjelokupni iznos izvučenog novca vrati u državni proračun.

Budući da se u kontekstu Fimi-medije dosad spominjala svota od 40 milijuna kuna, sudska ovrha mogla bi nanijeti golemu štetu vladajućoj stranci: osim što najmanje godinu dana ne bi imali novca za isplate plaća zaposlenima i ostale tekuće troškove, HDZ vjerojatno ne bi imao ni kune za troškove predstojeće kampanje za sljedeće parlamentarne izbore.

Zbog svega toga glavni državni odvjetnik Mladen Bajić vjerojatno je prvi put u svojoj karijeri potpuno neovisan, praktički nedodirljiv: građani i oporba zadovoljni su uhićenjima i otvaranjima brojnih afera, vladajući HDZ nema ni snage ni mogućnosti da ga smijeni, a on istovremeno cijelu tu stranku može autonomnom odlukom dovesti do prosjačkog štapa. Iako je afera Fimi-media predmet općeg interesa već punih godinu dana, čini se da nitko unutar HDZ-a nije vodio računa o svim ozbiljnim pravosudnim implikacijama te afere.

Naime, mnogi u HDZ-u smatrali su da će se na optuženičkoj klupi naći vlasnica marketinške agencije Fimi-media Nevenka Jurak i njezin partner, bivši ravnatelj carine Mladen Barišić, a možda i bivši hrvatski premijer Ivo Sanader. Na temelju poznatih informacija, Nevenku Jurak i Mladena Barišića Državno odvjetništvo tereti za nezakonito izvlačenje više od 40 milijuna kuna iz državnih poduzeća, a smatra se da je određeni dio tog novca završio u tzv. crnom fondu HDZ-a, nad kojim su kontrolu imali samo Mladen Barišić i Ivo Sanader, a koji je služio za netransparentno financiranje izbornih kampanja, kupnju Sanaderove limuzine i vjerojatno neke druge zasad tajnovite troškove. Premda još nije poznato koliko je od izvučenog novca doista završilo u HDZ-ovoj blagajni, a koliko je završilo u privatnim džepovima, realno je očekivati da se sav nezakonito izvučeni novac treba vratiti u državni proračun.

Zbog svega toga nije isključena mogućnost da Državno odvjetništvo, odnosno Uskok povedu ozbiljnu istragu višegodišnjeg financiranja HDZ-a, odnosno da se utvrdi koliko je doista nelegalno izvučenog novca iz državnih tvrtki završilo u stranačkoj blagajni u središnjici HDZ-a. O crnom novcu bi, osim Mladena Barišića, Uskokovim istražiteljima možda mogli dati relevantne informacije i neki drugi ljudi, pogotovo čelnici državnih tvrtki iz kojih se novac slijevao u HDZ. Isto tako, ako Mladen Barišić pristane na suradnju s istražiteljima, za svoj eventualni bolji status morao bi istražiteljima izreći i svoja saznanja o nekim drugim aferama i kaznenim djelima, od kojih za neke hrvatska javnost uopće ništa ne zna, pa bi ukupni iznos izvučenog novca koji je završio u HDZ-u mogao biti još i veći. Vodstvo HDZ-a u posljednje je vrijeme nervozno zbog svih implikacija vezanih uz njihova bivšeg rizničara Mladena Barišića: mnogi smatraju da bi tek njegova nagodba s Državnim odvjetništvom, odnosno njegovo priznanje moglo biti ključni dokaz za uhićenje i procesuiranje bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera. S druge strane, Barišić kao dugogodišnji rizničar stranke sigurno zna mnoge tajne i tijekove stranačkog novca, pa bi svojim iskazom mogao nanijeti veliku štetu stranci, a možda i “utopiti” nekog od članova Predsjedništva HDZ-a.

Kako ističu Nacionalovi izvori, Mladen Barišić i njegov odvjetnik Ante Madunić itekako su svjesni da imaju mnogo materijala za pregovaranje s tužiteljstvom, pa je to i glavni razlog što ti pregovori još uvijek traju, iako bi navodno sredinom ovog tjedna mogli biti zaključeni. Nakon što je Barišić uhićen, i on i Državno odvjetništvo zauzeli su tvrd pregovarački stav: on je tražio blaži status za sebe, ali i za svoju partnericu Nevenku Jurak. DORH je, s druge strane, smatrao da bi u zamjenu za nižu kaznu i blaži tretman Barišić trebao istražiteljima dati mnogo više: osim konkretnih detalja o aferi Fimi-media, podacima gdje je sav novac završio i vjerojatnoj ulozi Ive Sanadera u cijeloj aferi, istražitelji su od Barišića tražili i da im pruži informacije o nekim drugim aferama od kojih neke možda još i nisu dospjele u javnost.

U svakom slučaju, iz nekoliko izvora Nacional je dobio informaciju da će Barišić još do kraja ovog tjedna dati iskaz pred Uskokovim istražiteljima. Što god Barišić doista ispriča istražiteljima, a može se pretpostaviti da će sadržaj njegova iskaza Uskok tretirati kao tajnu, barem će utjecati na smanjivanje tenzija među svima koji su uključeni u cijeli slučaj. Prema riječima pravnika s kojima je Nacional kontaktirao o ovoj temi, glavni državni odvjetnik već u fazi istrage, kad utvrdi nezakonito izvlačenje novca, treba narediti privremenu blokadu imovine svih osumnjičenika, a nakon utvrđivanja svih činjenica i po okončanju cijelog procesa sud bi trebao narediti da okrivljenici vrate cjelokupni iznos izvučenog novca. U slučaju Fimi-medije to bi značilo da je Bajić već trebao blokirati imovinu Nevenke Jurak i Mladena Barišića, no prema nekim tumačenjima, ako je dio izvučenog novca doista završio u blagajni HDZ-a, Bajić je trebao blokirati i imovinu HDZ-a, i to u visini iznosa izvučenog novca.

Zasad još uvijek nije poznato kako će biti koncipirane obrane Nevenke Jurak i Mladena Barišića, niti što su oni dosad rekli ili priznali Uskokovim istražiteljima, no ako priznaju inkriminirana djela ili se nagode s tužiteljstvom, može se očekivati da će se ponašati kao svaki okrivljenik: što više će umanjivati svoju ulogu ili krivnju, odnosno svaljivat će je na nekoga ili nešto drugo. Drugim riječima, za iznos od 40 milijuna kuna Nevenka Jurak i Mladen Barišić vjerojatno će tvrditi da su ništa ili tek manji dio zadržali za sebe, što bi značilo da je najveći dio novca završio u stranačkoj blagajni HDZ-a. Čak i bez njihovih iskaza, svih proteklih godina mnogi su, od oporbenih stranaka do nevladinih organizacija, često sumnjičili HDZ da u izbornim kampanjama troši mnogo više novca od iznosa koji je ta stranka deklarirala. Dok su sve ostale stranke za kampanje trošile isključivo novac koji su legalno imale na raspolaganju, ili poput HNS-a u bankama dizale kredite za troškove kampanje, HDZ nikad nije imao financijskih teškoća.

Danas mnogi u Hrvatskoj smatraju da je glavni razlog za to bila činjenica da se osim legalnih prihoda, tzv. saborske “glavarine” i donacija, HDZ godinama financirao i kroz tajni, crni fond kojim je upravljao stranački rizničar Mladen Barišić. Osim njega, o iznosima i stanju u crnom fondu navodno je znao još samo tadašnji premijer Ivo Sanader. Neki smatraju da je, osim njih dvojice, unutar HDZ-a bilo još nekoliko osoba koje su znale za crni fond, a u tom kontekstu se u kuloarima spominje i bivši glavni tajnik stranke Ivan Jarnjak. Po svemu sudeći, crni fond i ilegalno prikupljanje novca za stranačke potrebe bilo je skrivano od ostalih članova stranke, a tome je vjerojatno pripomogla i konspirativna autoritarnost bivšeg šefa HDZ-a Ive Sanadera kao i slabi mehanizmi kontrole unutar stranke: premda je u stranačkom statutu navedeno da HDZ ima nadzorni odbor, nigdje se ne može naći podatak koji su članovi tog tijela ili eventualni izvještaji o nadzoru, što upućuje na mogućnost da to tijelo u HDZ-u uopće ne postoji.

No čak i da se na kraju dogodi ono što mnogi u HDZ-u i javnosti željno iščekuju, a to je da Mladen Barišić izravno tereti Ivu Sanadera, to i dalje neće značiti da je HDZ lišen opasnosti zbog novca koji se godinama slijevao u crni stranački fond: ako ispadne da je HDZ dužan državi vratiti “samo” 40 milijuna kuna, ili koji milijun manje, i to bi bilo dovoljno za bankrot stranke. HDZ, naime, toliki iznos godišnje “zaradi”: najveći dio stranka dobiva iz državnog proračuna, odnosno po nekoliko stotina tisuća godišnje po svakom saborskom zastupniku svoje stranke, što obično bude oko 25 milijuna kuna. U 2008. i 2009. HDZ je za to od države dobio nešto više od 23 milijuna kuna, dok je još desetak milijuna kuna stiglo iz proračuna jedinica lokalne i područne samouprave. U 2008. stranka je “zaradila” još pet milijuna od donacija, dok je u 2009. od donacija stiglo čak 12 milijuna. S druge strane, stranka godišnje troši desetak milijuna kuna za plaće zaposlenima i još oko pet milijuna za ostale troškove, a ostatak je uglavnom namijenjen za promidžbene usluge tijekom predizbornih kampanja. Kad se sve to uzme u obzir, kad bi glavni državni odvjetnik odlučio privremeno blokirati imovinu HDZ-a, jedino bi mogao zaustaviti trošenje novca s bankovnih računa stranke, što bi značilo da stranka do okončanja sudskog procesa ne bi mogla isplaćivati plaće, ali i – što je bilo kojoj političkoj stranci još gore – ne bi mogla koristiti stranačka sredstva za financiranje predstojeće parlamentarne kampanje. Još gori šok za stranku bila bi pravomoćna sudska odluka o vraćanju izvučenog novca, jer bi se onda vladajući HDZ doista suočio s mogućnošću da – bankrotira.