Hrvatska vlada mijenja pristup reotkupu MOL-ovih dionica Ine. Počinje se aktivnije baviti ovom transakcijom čija bi realizacija trebala imati dalekosežne posljedice na energetsku neovisnost Hrvatske i dovesti do preokreta i konačnog raspleta situacije između Ine i MOL-a te vratiti kontrolu Republike Hrvatske nad nacionalnom naftnom kompanijom.

Izvor blizak Vladi Nacionalu otkriva da trenutno postoje četiri zainteresirana ozbiljna kupca za MOL-ov udio dionica u Ini. Dva su potencijalni kupci iz Europe, a preostala dva su kupci s drugih kontinenata. Podrobnije informacije o njima isti izvor nije htio dijeliti.

Drugi visoki Nacionalov izvor iz stručnih krugova, kritičan prema Vladi zbog pristupa rješavanju pitanja otkupa Ininih dionica od MOL-a, tvrdi da su se prvi ozbiljni interesenti za otkup MOL-ova paketa dionica pojavili još prije dvije godine te da je jedini preokret koji se mogao dogoditi zapravo preokret u Vladinu pristupu rješavanju tog pitanja. Taj izvor tvrdi: “Vlada je još prije dvije godine, 2018., dobila pismo namjere američkog investicijskog fonda Castleton Commodities International, ali nije im ništa odgovorila, barem ne u tom trenutku. Prošle godine, u travnju 2019., stigla je ponuda još jednog uglednog sjeverno-američkog fonda, ali ni za njihovu ponudu Vlada nije iskazivala apsolutno nikakav interes. To pokazuje da je interes kupaca postojao, ali je Vlada ta koja je kočila bilo kakve razgovore u tom smjeru. Moguće je da se sada pristup premijera Plenkovića prema tom pitanju promijenio. No, računaju li iz Vlade sada na te dvije ponude, jesu li im u međuvremenu barem odgovorili ili su u pitanju neki novi interesenti, nije mi poznato.”

Indikativno je da je informaciju o četiri ponude za MOL-ov paket dionica u Ini Nacional doznao gotovo istodobno kada je konzultantska tvrtka Lazard Vladi predstavila završno izvješće o procjeni vrijednosti Ine. Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić tom prilikom rekao je da njen otkup od MOL-a ne bi trebao opteretiti proračun, no nije otkrio financijske detalje eventualne transakcije.

Ćorić je prošlog tjedna o tome izjavio: “Razgovarali smo o pojedinim segmentima samog poslovanja i o perspektivama. Dotakli smo se i detalja vezanih i uz financijske momente, odnosno daljnji tijek aktivnosti”.

On je tada najavio i da će u sljedeća dva tjedna vrlo vjerojatno uslijediti još jedan sastanak s konzultantima, da će se u međuvremenu raditi na organizaciji sastanka predstavnika hrvatske Vlade i MOL-a, kao i da će se o načinu realizacije transakcije, ako do nje dođe i ako se hrvatska i mađarska strana usuglase po pitanju cijene, još razgovarati. Nije otkrio o kojoj se svoti radi. Ćorić je podsjetio da je ideja u startu bila da do transakcije dođe tako da se ne optereti, odnosno minimalno optereti hrvatski proračun te da se ne ostavi trag na proračunskom deficitu i javnom dugu.

Kazao je i da je umjereni optimist po pitanju realizacije transakcije. Uzme li se u obzir da je to ustvrdio vjerojatno u trenutku kada je bio svjestan da su se već javila četiri kandidata za otkup MOL-ovih dionica Ine, to se lakše može razumjeti.

Radi se o značajnom preokretu u transakciji koja se prometnula i u jednu od istaknutijih predizbornih tema početkom ljeta i to zato što je na koncu njegova prvog premijerskog mandata izgledalo da je Andrej Plenković samo produžio kontinuitet sluganske politike koju je prema mađarskom MOL-u uveo bivši premijer i šef HDZ-a Ivo Sanader. Sanaderova politika u tom je segmentu imala i svoju koruptivnu stranu, a zbog otvorenog zagovaranja podilaženja mađarskoj strani oko odnosa s Inom, kao i sukoba interesa u kojem se našao zbog poslova svoje supruge Ane, Tomislav Karamarko morao je napustiti visoku politiku.

Nakon što je Karamarkovo političko potonuće Plenkoviću trasiralo put prema vrhu HDZ-a, Plenković se po preuzimanju vlasti u državi počeo prema toj temi, barem u svojim izjavama, odnositi drugačije. Suočen s identičnim kompleksnim izazovima u odnosima između Ine i MOL-a, Plenković je na početku svog mandata obećao da će Vlada otkupiti dionice Ine od MOL-a.

Ta je tema ponovo dospjela u središte pozornosti u jeku predizborne kampanje kada je HDZ-ov potpredsjednik Sabora Željko Reiner, gostujući u Newsroomu N1 televizije, stavio tu temu u fokus javnosti. On je tada izjavio kako obećanje Andreja Plenkovića na Badnjak 2016. da će Vlada otkupiti dionice Ine od MOL-a “nije bilo tvrdo obećanje da će se Ina otkupiti”. Time je Reiner zapravo potvrdio ono što su Vlada i Andrej Plenković odbijali u tom trenutku decidirano reći: kako se tada činilo da od otkupa Ininih dionica neće biti ništa jer Vlada, tada već tehnička, ništa bitno oko toga nije ni poduzela – osim što joj je najprije trebalo godinu dana od tog famoznog obećanja da najprije raspiše natječaj za konzultante, da bi potom nakon dvije godine raskinula s njima ugovor i uzela druge konzultante, ali cijeli proces još dugo se nije ni pokrenuo s mjesta.

Sada se čini da se ta situacija ipak počela mijenjati i da bi se mogle realizirati i želje premijera Plenkovića. Njemu blizak izvor početkom ljeta za Nacional je izjavio: “Premijer bi svakako bio otvoren i za bilo kojeg partnera koji bi se našao na Zapadu. Zato je i angažirao konzultante. Ali sigurno nije sklon podilaženju MOL-u. Gubio je fokus od Ine jer mu je tijekom mandata stalno nešto iskakalo. Ili je to bio Agrokor ili brodogradilišta, ali Ina bi nekako uvijek padala u drugi plan. Nema tu nikakve dodatne pozadine, bude li opet formirao vladu, ta bi tema mogla biti među prioritetima u njegovu drugom mandatu.”

Čini se da to postaje tako, unatoč brojnim novim ultimativnim izazovima Plenkovićeve administracije uzrokovanim koronavirusom.

Visoki politički izvor blizak vrhu HDZ-a za Nacional je početkom ljeta izjavio da bi ulazak ruskog Rosnjefta u vlasničku strukturu Ine mogao biti trajno rješenje nesuglasica između MOL-a i Vlade oko Ine: “Investicija u Inu trajni je interes Rosnjefta. Oni mogu otkupiti dionice Ine od MOL-a, za njih to ne bi bio nikakav poseban problem. Čak im nije sporno ni da Vlada ima većinsku kontrolu nad Inom pa da budu partner državi. Ali zainteresirani su samo u slučaju da su dobrodošli.”

Nacional je još koncem siječnja otkrio da će ruski Rosnjeft pokušati potaknuti predsjednika Zorana Milanovića da utječe na Plenkovića kako bi ubrzao proces otkupa dionica Ine od MOL-a jer želi strateško partnerstvo s Vladom.

Tada se počelo nazirati da bi izbor Zorana Milanovića za hrvatskog predsjednika mogao otvoriti novu perspektivu za rješenje dugogodišnjeg frustrirajućeg strateškog partnerstva hrvatske vlade i mađarskog MOL-a, ali i Rosnjeftovo inicijalno obraćanje Milanoviću umjesto Plenkoviću otkriva da su, kao i brojni drugi iz hrvatskog poslovnog i političkog miljea, predstavnici Rosnjefta frustrirani načinom na koji se Plenković ponaša kada je Ina u pitanju. Visoki politički izvor blizak vrhu HDZ-a Nacionalu je otkrio da je Rosnjeft preko svoje mreže kontakata o svojim namjerama u međuvremenu informirao i Plenkovićev najuži krug. Prije toga već su bili naznačili Milanoviću da će nastojati iskoristiti njegov dolazak na Pantovčak kako bi konačno pokušali realizirati svoju ambiciju da umjesto hrvatske vlade preuzmu paket dionica Ine od MOL-a.

Već koncem 2019. Rosnjeft je imao vrlo konkretne obrise tog svog plana i bio je spreman, gledano iz njihove perspektive, prezentirati njegove moguće pozitivne posljedice za Hrvatsku.

Predstavnici Rosnjefta ne namjeravaju ništa činiti netransparentno, nego imaju vrlo jasno postavljen plan. Visoki ruski izvor upućen u poslovnu strategiju Rosnjefta svoj plan za akciju prema Plenkoviću preko Milanovića za Nacional je opisao ovako: “Milanović je čovjek koji je puno napredovao i koji iz današnje perspektive sasvim drugačije gleda na brojne stvari i kvalitetnije ih razumije. On kao predsjednik neće imati izvršne ovlasti kako bi neposredno utjecao na dinamiku rješavanja tog pitanja, ali svakako će imati moralnu snagu i snagu javne riječi da upozori hrvatskog premijera Andreja Plenkovića na to da za Inu postoji vrlo ozbiljan ruski interes te da ga potakne na djelovanje. A snagu njegova javnog poticaja Plenković bi mogao malo teže ignorirati.”

Milanović o toj temi još nije progovorio. To je možda razlog što su predstavnici Rosnjefta ponovo inicirali komunikaciju s osobama bliskima Plenkoviću. Ali se Plenković prema njima kontinuirano drži rezervirano. To je moguće duže vrijeme bilo tako jer je ipak znao nešto više o interesu drugih kandidata za kupnju MOL-ovih dionica Ine. Sada su se oni počeli jasnije nazirati.