Sudbina pulskog brodogradilišta Uljanika mogla bi postati jedna od neugodnijih priča za premijera Andreja Plenkovića i njegovu vladu uoči sve bližih parlamentarnih izbora. Prije desetak dana Vlada je drugi put pokušala prodati 55 posto dionica tvrtke Uljanik Brodogradnja 1856, ali zainteresiranih kupaca nije bilo. Iako službene reakcije iz Vlade nema, Nacional je od nekoliko izvora koji su dobro upućeni u proces prodaje dionica Uljanika dobio potvrdu da se u pozadini ovih neuspjelih prodaja, paralelno vode razgovori s Čehom Jaroslavom Strnadom, vlasnikom tvrtke CE Industries. Međutim, do sada se ti pregovori nisu pokazali uspješnima te su zahtjevi koje je postavio češki industrijalac za hrvatsku vladu neprihvatljivi. To se prije svega odnosi na Strnadovu želju da uz brodogradilište Uljanik od države kupi i dio dionica Luke Rijeka. Naime, Strnad je već vlasnik 34,64 posto dionica Luke Rijeka, no da bi učvrstio pozicije, sada otvoreno želi razgovarati s državom i to o paketu za Pulu i Rijeku.

U Vladi nisu baš oduševljeni takvim prijedlogom jer žele zadržati kontrolni paket dionica u Luci Rijeka koji u svom portfelju ima državni CERP. Budući da pregovori s češkim ulagačem očito ne napreduju, a drugih ponuda za preuzimanje Uljanik Brodogradnje 1856 nema, postavlja se pitanje ima li pulsko brodogradilište i ono malo radnika što je u njemu ostalo budućnost i hoće li Pula vrlo brzo ostati zaštitnog znaka svoje industrije.

Gradonačelnik Pule Filip Zoričić za Nacional je potvrdio da ne bi imao ništa protiv da se oslobodi vrlo vrijedan prostor Uljanika od kojeg bi u budućnosti i Pula imala koristi, a da dio bude mala brodogradnja

I dok vladajući HDZ i njegovi predstavnici o svemu šute te ne žele komentirati ovaj slučaj, dio Nacionalovih sugovornika tvrdi da je napokon došlo vrijeme da država prizna poraz u slučaju Uljanika te da se vrijedno zemljište na obali, u centru Pule, prenamijeni u dogovoru s Gradom Pulom. Gradonačelnik Pule Filip Zoričić u kratkoj je izjavi za Nacional potvrdio da on s takvim rješenjem ne bi imao problema. O stanju u Uljaniku i mogućem zatvaranju brodogradilišta Zoričić je rekao:

“Ovo pitanje se zaista što prije treba riješiti. Dugovanja se gomilaju. Mislim da bi bilo dobro, a to sam već nekoliko puta rekao, da se oslobodi vrlo vrijedan prostor od kojeg bi u budućnosti i Pula imala koristi, a da dio bude mala brodogradnja. Taj dio grada je u centru, a zid i ograda ga dijele od nas. To treba otvoriti građanima i gradu dati da se razvija na moru.”

Sličnog je mišljenja i poduzetnik Danko Končar koji s druge strane pulskog zaljeva u koncesiji ima područje Marine Polesana gdje će se uskoro otvoriti i luksuzni hotel. Končar u izjavi za Nacional kaže kako je očito da država neće uspjeti prodati Uljanik Brodogradnju 1856 te da se nameće pitanje što onda s tako vrijednim zemljištem te dodaje:

“Ako u prva dva kruga prodaje nije bilo zainteresiranih, onda ne vidim tko bi bio zainteresiran i u trećem krugu. Vrijeme je da ljudi iz Uljanika, Vlade i Grada Pule sjednu za stol i odluče što će biti s prostorom na kojem je danas brodogradilište. Da se razumijemo, ne mislim da bi to trebalo prenamijeniti u neki turistički sadržaj, već da se nađe zajednički interes što je najbolje i za državu i za grad. Hoće li to biti neki novi centar Pule ili će tamo biti neka vrsta nove industrijske zone, to nije važno. Bitno je shvatiti da nažalost vrijeme Uljaniku istječe i da je što prije potrebno okrenuti novu stranicu.”

Saborska zastupnica SDP-a i potpredsjednica pulskog ogranka stranke Sanja Radolović kaže kako je sve što se danas događa oko Uljanika zapravo pokazatelj da Vlada nema strategiju. FOTO: Srecko Niketic/PIXSELL

Da interes za pulsko brodogradilište doista ne postoji pokazuju dvije runde dražbe koje su održane ove godine. Većinski udio od 54,77 posto u Uljanik Brodogradnji na prvoj se javnoj dražbi prodavao po početnoj cijeni od 27,64 milijuna eura, a češki je CE Industries i prije toga za brodogradilište nudio 20,57 milijuna eura. Nakon prvog neuspješnog nadmetanja proljetos, početna je cijena na posljednjoj dražbi, održanoj krajem kolovoza, bila tek 13,83 milijuna eura, što je skoro četiri milijuna eura manje od nominalne vrijednosti većinskog 54-postotnog udjela tvrtke. Potencijalnim ponuditeljima je prije posljednje dražbe ponuđena mogućnost posjete brodogradilištu te pregledavanja poslovne dokumentacije, lokacije i objekata i postavljanja pitanja upravi i rukovodećem osoblju Društva. No na natječaj se ipak nije javio nitko. Stečajni upravitelj Loris Rak tada je negativni ishod komentirao sljedećim riječima: “Tržište nje iskazalo interes. Nema interesa.”

Loris Rak je nakon druge neuspjele dražbe najavio novo sazivanje skupštine vjerovnika na kojoj će se ustanoviti niži iznos početne cijene za novu dražbu. To se i dogodilo te je sudac pazinskog Trgovačkog suda Ivan Dujić za ponedjeljak, 18. rujna, sazvao skupštinu vjerovnika u stečajnom postupku Uljanik Brodogradilišta na kojoj će se odrediti nova cijena, ali svi koji prate slučaj prodaje pulskog brodogradilišta uvjereni su da i ovaj put neće biti zainteresiranih bez obzira na to što će cijena biti debelo ispod deset milijuna eura.

Dugovanja Uljanika se gomilaju pa je sve izgledniji scenarij da bi vlada mogla priznati poraz u bitki za spas Uljanika, a umjesto brodogradilišta prostor bi se prenamijenio i otvorio Gradu Puli od kojeg je sada odvojen zidom, dok bi jedan manji dio ostao u funkciji kao malo brodogradilište. FOTO: Nacional, Srecko Niketic/PIXSELL

Saborska zastupnica SDP-a i potpredsjednica pulskog ogranka stranke Sanja Radolović kaže kako je sve što se danas događa oko Uljanika zapravo pokazatelj da Vlada u strategiji prema pulskom brodogradilištu “nema ni glavu ni rep” te dodaje: “Dva puta odbijati ponudu, zatim prolongirati odluku za 30 dana može samo netko tko nema apsolutno ni malo zdravog razuma ni vizije kako da Uljanik brodogradilište nastavi s proizvodnjom i zadrži postojeća radna mjesta. Opće je poznata činjenica kada se jednom brodogradnja ugasi, gotovo nemoguće ju je opet pokrenuti jer ostaje se bez najbitnije komponente, radnika koji imaju znanje. Međutim, i dalje smo stava da u Uljaniku treba očuvati proizvodnju i radna mjesta, uz jasnu i javnu strategiju te detaljno razrađen plan restrukturiranja s ciljem zadržavanja radnih mjesta.”

Sanja Radolović je napomenula i da su u Uljaniku trenutačno na čekanju poslovi koje bi Uljanik brodogradilište moglo ugovoriti, kao i da su na čekanju plaće postojećim radnicima, ali i dugovanja prema 2300 bivših radnika te prema kooperantima. Saborska zastupnica SDP-a još je napomenula i sljedeće:

“Na čekanju je i likvidnost brodogradilišta i 660.000 kvadratnih metara kopnenog i morskog područja koje je pod koncesijom. Istovremeno, jednu jedinu ponudu češkog investitora odbili su predstavnici Vlade u skupštini vjerovnika, iako je za prihvat ponude bio direktor društva, predstavnik sindikata i Agencije za radnička potraživanja. Vrh svega jest kako je na skupštini odlučeno da 54 posto brodogradilišta, kojemu je vlasnik država, ide na dražbu za 13 milijuna eura, što nije dovoljno ni za podmirenje radničkih potraživanja i predstavlja 50 posto od početne cijene koja je bila na javnoj dražbi u svibnju, a ponuda češkog investitora početkom ove godine, u siječnju, za isti taj udio iznosila je 20 milijuna eura. S druge strane, gubici koje Uljanik nečinjenjem Vlade proizvodi iznose skoro milijun eura na mjesečnoj razini.”

‘I dalje smo stava da u Uljaniku treba očuvati proizvodnju, uz jasnu i javnu strategiju i detaljno razrađen plan restrukturiranja s ciljem zadržavanja radnih mjesta’, kaže Sanja Radolović

Da je situacija u Uljaniku teška pokazuje i podatak da je početkom kolovoza za vrijeme održavanja drugog kruga dražbe, račun Uljanika bio blokiran treći put u dva i pol mjeseca. Ovoga puta blokada je trajala tjedan dana te su na kraju radnicima ipak u zakonskom roku isplaćene plaće za srpanj. Sve ovo pokazuje u koliko se velikom problemu nalazi Uljanik, ali samim time i država koja je jamac kreditima ovog pulskog brodogradilišta. Vjerojatno bi dogovor s češkim investitorom u ovom trenutku bio najbolje rješenje, ali postoji i nekoliko opravdanih razloga zašto Vlada oklijeva s prihvaćanjem ponude Jaroslava Strnada.

Naime, uz češki CE Industries vežu se mnoge kontroverze, i to prije svega jer iza tog holdinga stoji Jaroslav Strnad, češki poduzetnik koji je devedesetih krenuo s odlagalištem otpada, a brzo se specijalizirao za otpisanu sovjetsku vojnu opremu koju je preprodavao na uvijek gladnom tržištu. Američki magazin Forbes objavio je prije tri godine priču, koju je nedavno prenijelo i hrvatsko izdanje Bloomberga, o Jaroslavu i njegovu sinu Michalu Strnadu, u kojoj je početke Jaroslava Strnada opisao kao trgovinu oružjem koje se “gomilalo i jeftino prodavalo”. Ambicija Jaroslava Strnada kroz godine je izrasla u ogroman konglomerat koji danas broji stotinjak kompanija i dominantan je češki proizvođač vojne opreme, a poslovanje im seže puno dalje. Kamioni, oklopna vozila, radari, metci, projektili i helikopteri samo su dio robe koju nudi korporacija imena Čehoslovačka grupa (CSG, Czechoslovak group).

Jaroslava i Michala Strnada u Češkoj i šire nerijetko se naziva “psima rata”. Prema Forbesu, otac i sin nepovjerljivi su prema novinarima i u rijetkom intervjuu Michal Strnad odavao je dojam da se saživio s time da ga se smatra trgovcem oružjem te je priznao da grupa polovicu prihoda ostvaruje od njegove prodaje. No posljednjih godina trudi se kompaniju razviti prema drugim proizvodima, posebno radarskoj tehnologiji i željeznici. Kroz svoju povijest CSG je bio upleten u brojne kontroverze, sumnje u kriminal i srodne afere. Češki istražitelji proveli su u jednom slučaju 2015. raciju u Strnadovu uredu, dvije godine kasnije u drugom su slučaju optuženi, i kasnije oslobođeni, za kršenje embarga na prodaju oružja tijekom Armensko-azerbajdžanskog rata. Nikad predaleko od politike, CSG je svoj najslavniji trenutak imao 2013. kad je pod okrilje uzeo i od propadanja spasio češki nacionalni dragulj – povijesnu automobilsku industriju Tatru koja je vrlo brzo vraćena u profitabilno poslovanje. Na preuzimanju im je navodno zapljeskao i čestitao bivši češki predsjednik Miloš Zeman.

Uz Tatru i vojnu opremu, CSG danas posluje u avioindustriji, željezničkom transportu, preciznoj mehanici, metalurgiji i drugdje. Pod krovom grupe je stotinjak kompanija na šezdesetak tržišta. U susjednoj Srbiji u njihovu vlasništvu je proizvođač streljiva, tvrtka „14. oktobar“ iz Kruševca, a u Hrvatskoj su dosad bili ograničeni tek na suradnju sa Zrakoplovno-tehničkim centrom (ZTC). Jaroslav Strnad je cijeli CSG početkom 2018. potpuno na upravljanje i vlasništvo prepustio sinu Michalu.

Poduzetnik Danko Končar s druge strane pulskog zaljeva, preko puta Uljanika, u koncesiji ima Marinu Polesana i smatra da grad i vlada u vezi Uljanika trebaju odlučiti što je najbolje i za državu i za grad. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Strnadov poduzetnički duh nije tu klonuo, jer Jaroslav danas u stopostotnom vlasništvu, kroz tvrtku registriranu na Cipru, ima kompaniju CE (Power) Industries. Dostupne informacije pokazuju da se grupa bavi željezničkim transportom, reciklažom otpada i energetikom. Uz novog člana Đuru Đakovića, gdje Strnad s partnerom Renéom Materom trenutno drži 82,1 posto vlasništva, grupu čini još dvadesetak kompanija pa se CE Industries čini kao pokušaj odmaka od dominantno oružano-obrambene teme koja vlada u CSG-u. Prema objavljenim brojkama, CE Industries ima blizu 2,5 tisuća zaposlenih uz godišnji promet od 8,3 milijarde čeških kruna (340 milijuna eura).

Nakon što su preuzeli Đuru Đakovića, planirali su i druge investicije u Hrvatskoj pa su tako poslali službenu ponudu za preuzimanje Uljanika, a u međuvremenu su preuzeli i paket od 34,64 posto dionica Luke Rijeke. Očito je kako Česi sada kupnju dionica Uljanika uvjetuju povećanjem broja dionica u Luci Rijeka, ali je isto tako očito i kako se država ne želi tek tako odreći kontrole nad jednom od strateški važnih tvrtki kao što je Luka Rijeka, a s druge strane vjerojatno je i ključnim ljudima u Vladi jasno da će se situacija u Uljaniku vrlo teško riješiti tako da ovo pulsko brodogradilište nastavi proizvodnju.