Vlada je u četvrtak sa sjednice u saborsku proceduru uputila prijedlog Strategije nacionalne sigurnosti kao i pratećeg zakona o sustavu domovinske sigurnosti kojima se želi osigurati postizanje sigurnosnih uvjeta za uravnotežen i kontinuiran razvoj države i društva.

Sigurnosna paradigma se značajno promijenila – države su se prije pripremale na obranu od agresije, a danas imamo druge opasnosti i izazove, nekonvencionalne prijetnje, terorizam, kibernetičke napade, elementarne nepogodne, hibridno djelovanje i drugo, a odgovori države na te prijetnje, istaknuo je potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, moraju biti združeni. “Moramo imati sposobnost predviđanja, prepoznavanja i preventivnog djelovanja”, poručio je.

“Partnerstvo za sigurnost”

Odgovornost za sigurnost danas je proširena, naglasio je, te je Hrvatskoj potrebno “Partnerstvo za sigurnost” kako bi se smanjila ranjivost države i društva.

Strategija predviđa četiri nacionalna interesa i devet strateških ciljeva koji su potpora ostvarivanju tih nacionalnih interesa, u skladu s uvjetima strateškog okružja.

Nacionalni interesi definirani Strategijom su – sigurnost, dobrobit i prosperitet, nacionalni identitet, međunarodni ugled i utjecaj te ravnopravan položaj, suverenitet i opstanak.

Strateški ciljevi su dostizanje najvišeg stupnja sigurnost i zaštite stanovništva te kritičnih infrastruktura, uspostava razvoja sustava domovinske sigurnosti, razvoj i održavanje snažne i aktivne obrane, ekološka Hrvatska i razvoj snažnog i održivog gospodarstva.

Nadalje, demografska obnova i revitalizacija hrvatskog društva, razvoj državne uprave po mjeri građana i strateško komuniciranje, zaštita, jačanje i promocija najviših vrednota ustavnog poretka i hrvatskog nacionalnog identiteta, jačanje međunarodnog ugleda i utjecaja zemlje te osiguranje opstanka, zaštita identiteta i političkog subjektiviteta hrvatskog naroda kao konstitutivnog u BiH te zaštita i potpora Hrvatima u drugim državama i iseljeništvu.

Strategijom je propisano da je njezin razvoj trajan proces unutar kojeg svaka vlada na početku mandata, a u suradnji s predsjednikom Republike, predlaže novu ili izmjenu postojeće Strategije. Propisano je i da Vlada jednom godišnje treba Saboru podnijeti izvješće o provedbi Strategije.

U izradi Strategije provedeno je osam okruglih stolova, od kojih jedan i s predstavnicima NATO-a, a uz sudjelovanje širokog kruga predstavnika stručnjaka i zainteresirane javnosti.

“Pitanje nacionalne sigurnosti je nadstranačko pitanje koje se tiče svih nas i vjerujem da je hrvatsko društvo zrelo za mogući konsenzus oko donošenja ovog strateškog dokument za našu Hrvatsku”, zaključio je Krstičević predstavljanje Strategije pred članovima Vlade.

Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti

Zakonom o Sustavu domovinske sigurnosti, koji je rađen usporedno sa Strategijom, uspostavlja se sustav domovinske sigurnosti radi sustavnog upravljanja sigurnosnim rizicima od značaja za nacionalnu sigurnost i djelovanje u krizama, kao jedan od strateških ciljeva postavljenih Strategijom.

Zakon regulira koordiniranu upotrebu postojećih resursa s ciljem suočavanja sa sigurnosnim rizicima i definira potporu upravljanja u krizama, kazao je Krstičević.

Sustav domovinske sigurnosti činit će tijela nadležna za unutarnje poslove, obranu, vanjske poslove, tijela civilne zaštite, sigurnosno-obavještajnog sustava te financija i pravosuđa, a po potrebi i druga tijela

Središnje tijelo je Vijeće za nacionalnu sigurnost koje će donositi odgovarajuće smjernice, odluke i zaključke, a predviđeno je i osnivanje Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti koje će u kriznim situacijama Vladi predlagati proglašenja krize i način odgovora na krizu.

“Sustav domovinske sigurnosti bit će ključni mehanizam za postizanje sinergijskog učinka u odgovoru na suvremene izazove i prijetnje nacionalnoj sigurnosti”, ističe Krstičević te dodaje da je zakonom regulirano i financiranje kao i preraspodjela sredstava u  proračunu u slučaju krize.

Premijer Andrej Plenković istaknuo je u uvodu sjednice da je riječ o dva okvira koji će pojačati angažman sigurnosnog sustava, svih nadležnih tijela, i osigurati učinkovitiju komunikaciju s partnerima i bržu reakciju na eventualne krize i prijetnje, a isto tako i njihovo upravljanje i po mogućnosti sprječavanje.