Više od dvadeset tisuća građana trenutno ne može ostvariti povrat poreza jer su tvrtke u kojima su zaposleni ili u kojima su bili zaposleni ili angažirani kao vanjski suradnici, da bi održale svoje poslovanje uslijed epidemije covida-19, s Poreznom upravom ugovorile obročnu otplatu poreznog duga ili pak taj dug otplaćuju na neki drugi način. Iako su tvrtke najvećim dijelom uredno nastavile plaćati sve nove porezne obveze, država je nemilosrdna, povrata poreza nema dok porezna dugovanja za 2020. godinu ne budu u cijelosti plaćena. No prilikom ugovaranja obročne otplate, upravnim ugovorom koji se može sklopiti na rok do 24 mjeseca, Porezna uprava nije upozorila poslodavce da njihovi zaposlenici i honorarni suradnici neće moći ostvariti prava povrata poreza dok do kraja ne otplate sve rate poreznog duga – iako, prema tvrdnjama poreznih stručnjaka, Porezna uprava nije imala zakonsko uporište za uskratu tog prava. Mnogi građani računaju na taj prihod, prema njemu planiraju svoje obaveze i naposljetku od njega i žive, a ovako su i oni i njihovi poslodavci dovedeni u neugodnu situaciju. Štoviše, ovdje imamo i slučajeve u kojima građani trebaju ostvariti povrat poreza na temelju angažmana u više tvrtki, ali im se trenutno osporava kompletni iznos povrata jer samo jedna tvrtka nije do kraja otplatila dug, bez obzira na to što su ostale tvrtke podmirile sva porezna dugovanja. Nacional je istražio ima li trenutna obustava isplate povrata poreza za taj dio građana zakonsku osnovu, kako to tvrdi Porezna uprava koja je u ime Ministarstva financija i dostavila odgovor. Na čelu Porezne uprave je ravnatelj Božidar Kutleša, ujedno i pomoćnik ministra financija Zdravka Marića.

Od ukupno 647.963 građana, za koje je utvrđeno pravo na povrat poreza za 2020. godinu, povrat je isplaćen za njih 609.538, u iznosu od 1,655 milijardi kuna. Na pitanje Nacionala koliko građana trenutno ne može ostvariti povrat poreza jer su tvrtke s Poreznom upravom sklopile upravni ugovor o obročnoj otplati poreznog duga, iz Porezne uprave Ministarstva financija odgovaraju: “Povrat nije izvršen za 21.472 građana nad čijim se isplatiteljima primitaka/dohodaka provode postupci za naplatu poreza po osnovi tako isplaćenih primitaka. Tim građanima nije izdano rješenje, već im je dostavljena obavijest u kojoj je navedeno da se nad isplatiteljem njihovih primitaka/dohodaka po osnovi nesamostalnog rada/drugog dohotka provode postupci u cilju naplate tih potraživanja te da se rješenje neće izdati do završetka navedenih postupaka. U ostalom dijelu povrat nije izvršen niti je izdano rješenje za manji broj građana kod kojih još traje postupak utvrđivanja godišnjih obračuna radi dodatnih provjera određenih podataka.”

Na pitanje hoće li Ministarstvo financija razmotriti mogućnost da se povrat poreza isplati onim građanima koji rade ili su bili angažirane u tvrtkama koje uredno otplaćuju porezna dugovanja i sve nove porezne obveze, iz Porezne uprave Ministarstva kažu: “Budući da povrat poreza građanima polazi od činjenice da se može izvršiti samo povrat plaćenog poreza, u svim slučajevima u kojima iznos poreza nije plaćen, povrati će se izvršiti po cjelovitim uplatama poreznih obveza. Ističemo kako Porezna uprava prati izvršenje poreznih obveza isplatitelja primitaka/dohotka te će po podmirenju cjelokupne obveze za 2020. godinu izvršiti povrat poreza i prireza porezu na dohodak građanima. Iznimno od navedenog, sukladno članku 26. stavku 2. Pravilnika o porezu na dohodak, moguće je ostvariti povrat poreza i prireza porezu na dohodak, koje je poslodavac i isplatitelj primitaka obračunao i obustavio, ako je naknadno nad poslodavcem i isplatiteljem primitka (plaće) otvoren postupak stečaja. Porezna uprava postupa u skladu s važećim propisima te nije u mogućnosti izvršiti povrat poreza koji u trenutku obrade nije plaćen.”

Zašto građani ne mogu ostvariti povrat poreza dok sve tvrtke u kojima su bili angažirani ne otplate ugovorene rate do kraja, zar nije logično da im se isplati povrat u odnosu na one tvrtke koje nemaju nepodmirenih dugovanja? “Navedena pravila povrata prema pozitivnim propisima primjenjuju se u svim slučajevima, bez obzira na to je li riječ o jednom ili više isplatitelja primitaka/dohodaka koji nisu podmirili dio ili ukupnu poreznu obvezu te postupak nije moguće drugačije primijeniti s obzirom na to da se radi o godišnjem utvrđivanju ukupne obveze poreza i prireza porezu na dohodak građana”, tvrde iz Ministarstva.

O situaciji u kojoj su se našli poslodavci, njihovi zaposlenici i vanjski suradnici, Nacional je razgovarao s poreznim stručnjakom Hrvojem Zgombićem. On je ustvrdio da ako Porezna uprava ima potraživanja prema isplatiteljima za neplaćeni porez na temelju upravnog ugovora, logično je da isto tako ima i obvezu prema građanima (primateljima dohotka) za preplaćeni porez.

“Obveznik poreza na dohodak od plaća je porezni obveznik (radnik/zaposlenik), dok je obveza obračuna, obustave i plaćanja tog poreza na isplatitelju (poslodavcu). Radi se o tzv. porezu po odbitku. Porez po odbitku uključuje i razne druge poreze, npr. porez na ugovore o djelu ili porez na autorske honorare. Svaki put kad isplatitelj (poslodavac) izvrši uplatu dohotka primatelju, obvezan je u njegovo ime uplatiti i propisani porez. Kad dođe do isplate primatelju dohotka, a istovremeno se ne plati i porez na dohodak, na taj datum Porezna uprava stječe potraživanje prema tom isplatitelju. Dužnik u tom slučaju nije sam porezni obveznik, već isplatitelj (poslodavac) koji za taj porez djeluje kao jamac platac. Dug Porezne uprave prema poreznom obvezniku nastaje datumom Rješenja nakon predaje porezne prijave prema kojoj je moguće da postoji preplata poreza, a time i pravo na porez takvog preplaćenog poreza. Nema izravne veze između obveze isplatitelja (poslodavca) dohotka i primatelja dohotka kad se radi o porezima. Za porezne obveze poreznog obveznika odgovoran je isplatitelj kao jamac platac, a ne porezni obveznik. Logično je da ako Porezna uprava ima potraživanja prema isplatiteljima za neplaćeni porez, npr. na temelju upravnog ugovora, da isto tako može imati i obvezu prema građanima (primateljima dohotka) za preplaćeni porez. Kako propisi ništa ne govore da bi dospijeće takve obveze države bilo u svezi s potraživanjima za neplaćeni porez koje Porezna uprava ima prema isplatiteljima (poslodavcima), Porezna uprava bila bi dužna građanima koji imaju pravo na povrat poreza Rješenjem utvrditi preplaćeni porez (iako ga nije fizički naplatila od isplatitelja) i tako utvrđeni preplaćeni porez vratiti građanima”, objasnio je Zgombić.

Iako je dijelu građana trenutno obustavljena isplata povrata poreza, njihovo pravo na utvrđeni povrat poreza za 2020. može se ostvariti do kraja 2027. godine. Zgombić na to dodaje: “Kako se upravni ugovor može sklopiti na rok do 24 mjeseca, pri čemu glavnicu tog ugovora čini zbroj dugovanog poreza i zateznih kamata, a na tako utvrđenu glavnicu teče zakonska zatezna kamata (što nije zakonito jer u RH nije dopušteno obračunavati kamatu na kamatu), čak da se građanima ne vrati preplaćeni porez u roku do dvije godine, i oni bi imali pravo da od Porezne uprave pri povratu preplaćenog poreza prime i zateznu kamatu. Činjenica da se kod poreza na dohodak primjenjuje načelo blagajne tu ne bi trebala biti odlučujuća, jer je činjenica da je od datuma neplaćanja dospjelog poreza Porezna uprava zadužila isplatitelja (poslodavca). Kako kod poreza po odbitku (porez na plaću koji obračunava, obustavlja i plaća poslodavac) odgovornost za plaćanje tog poreza leži isključivo na isplatitelju dohotka (poslodavcu), a ne na poreznom obvezniku, ne čini se logičnim ni pravno utemeljenim da bi porezni obveznik – primatelj dohotka trebao trpjeti uskratu povrata preplaćenog poreza samo zbog činjenice da isplatitelj (poslodavac) nije u njegovo ime uplatio porez. Takva praksa čini poreznog obveznika suodgovornim za neplaćanje poreza od strane isplatitelja (poslodavca) što je protivno odredbama Zakona o porezu na dohodak koji je isključivu odgovornost za neplaćeni porez po odbitku prenio na isplatitelja (poslodavca).”

Činjenica je da to pitanje nije zakonski izrijekom propisano, ali iz odredbi Zakona o porezu na dohodak i Općeg poreznog zakona ne proizlazi da Porezna uprava ima pravo uskratiti povrat preplaćenog poreza građanima zato što poslodavac nije izvršio svoju obvezu uplate tog poreza. “Uskrata nekog prava, kao i davanje prava ili određivanje obveza, mogući su samo na temelju rješenja koje je upravni akt kojim su utvrđena prava i obveze sudionicima porezno-dužničkog odnosa (Porezna uprava i porezni obveznik), a koje sadrži i temeljno pravo poreznog obveznika da se koristi pravnim lijekovima, a nikako na temelju (neke) obavijesti poreznom obvezniku. Isto tako, ako pravo na povrat poreza proistječe iz preplaćenog poreza kod više poslodavaca, nikako se ne bi mogao uskratiti povrat tako preplaćenog poreza u ukupnom iznosu”, upozorava Zgombić.

A što građanima sada preostaje? Mogu se s državom jedino boriti tako da Ministarstvu financija, koje je u ovom slučaju drugostupanjsko tijelo, podnesu žalbu u kojoj traže da im Porezna uprava, kao prvostupanjsko tijelo, donese rješenje kojim potvrđuje ili odbija pravo na povrat poreza. Jedino se s rješenjem koje utvrđuje prava i obveze poreznih obveznika, građani mogu žaliti Upravnom sudu.