Najnovija presuda Vrhovnog suda Hrvatske bivšem premijeru Ivi Sanaderu i predsjedniku Uprave mađarskog MOL-a Zsoltu Hernádiju za kazneno djelo primanja, odnosno davanja mita, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Županijskog suda u Zagrebu iz prosinca 2019., stvara dosad najsnažnije uvjete za osvjetljavanje netransparentnih odnosa između hrvatske vlade i MOL-a. Ono što će se događati u narednih nekoliko mjeseci i odluke koje će MOL donositi u vezi s Inom, a posebno Rafinerijom nafte u Rijeci, pokazat će što je i kako hrvatska vlada doista ispregovarala s mađarskim suvlasnikom Ine te hoće li i kako na to utjecati netom donesena pravomoćna presuda.

Nacionalu je iz Ureda premijera u ponedjeljak popodne ovako opisano što će Vlada poduzeti nakon pravomoćne presude u aferi Ina-Mol:

„Odmah po objavi presude Vrhovnog suda, Vlada je dala nalog pravnim savjetnicima koji je zastupaju u arbitražnom postupku na Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), odvjetničkom društvu Squire Patton Boggs, da o tome izvijeste Arbitražni sud te će isto biti učinjeno već danas tijekom dana po američkom vremenu. Očekujemo da će Arbitražni sud, sukladno Pravilniku arbitraže i procesnim nalozima, u najskorije vrijeme odlučiti o uključivanju ovog novog dokaza, koji jača hrvatske argumente, u spis arbitražnog predmeta.

Netočna je sugestija da je Vlada navodno mogla i prije ove presude Vrhovnog suda tražiti ‘povrat upravljačkih prava nad INA-om’, i to ‘temeljem Zakona o trgovačkim društvima’, a osobito je zlonamjerna sugestija da to nije učinjeno jer ‘nije bilo političke volje’.

Naime, sukladno člancima 15.1 i 15.2 Ugovora o međusobnim odnosima dioničara koji se odnosi na INA-Industrija nafte d.d., a koji je sklopljen 17. srpnja 2003., svi sporovi između dviju stranaka u vezi s Ugovorom ili koji se tiču Ugovora mogu se jedino rješavati trgovačkom arbitražom u skladu s pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za trgovačko pravo (UNCITRAL), sa sjedištem arbitraže u Ženevi. Odredbe ovog Ugovora nisu dirane naknadnom Prvom izmjenom i dopunom Ugovora o međusobnim odnosima dioničara koji se odnosi na INA-Industrija nafte d.d. od 30. siječnja 2009., a sadržane su i u Ugovoru o plinskom poslovanju od istog datuma. Napominjemo da su svi spomenuti ugovori u cijelosti javno dostupni već godinama.

Zsolt Hernádi u društvu mađarskog premijera Viktora Orbána. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

U skladu s time, svi sporovi koji bi se ticali odnosa Republike Hrvatske i MOL-a ne mogu se rješavati ni pred kojim drugim sudom ili drugim pravosudnim tijelom jer je njihova nadležnost izrijekom isključena.

Upravo zato je Republika Hrvatska 2014. radi poništaja spomenutih ugovora pokrenula arbitražni postupak u skladu s pravilima UNCITRAL-a, koji je krajem 2016. završio nepovoljno za Republiku Hrvatsku. Neuspjehom je završio i postupak pokrenut 2017. radi poništaja tog arbitražnog pravorijeka pred švicarskim Saveznim vrhovnim sudom.

Imajući sve ove okolnosti na umu, a u cilju zaštite nacionalnih interesa, Vlada koristi i koristit će sve dostupne pravne mehanizme radi osporavanja ugovora koji su, kako je pravomoćno utvrdio Vrhovni sud današnjom presudom, plod koruptivnih aktivnosti.“

MOL Grupa neposredno nakon izricanja presude stala je u obranu osuđenog Ive Sanadera. “MOL Grupa je s razočarenjem primila na znanje presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u slučaju Sanader, to jest da je Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsku osuđujuću presudu Županijskog suda u Zagrebu. Unatoč tomu što je u prethodnim odlukama kako mađarskih vlasti tako i međunarodnog arbitražnog postupka, a koji je pokrenula hrvatska vlada, potvrđeno da ni MOL ni njegovi dužnosnici nisu počinili zločin”, kažu iz MOL-a.

U priopćenju navode da više od 10 godina u Hrvatskoj traje “nepravedno suđenje motivirano ekonomskim interesima u kojem je 2015. Ustavni sud Republike Hrvatske već donio odluku da je bivši premijer osuđen po cijenu ozbiljnih povreda prava”.

“Ustavni sud je i tada ukazao na nekoliko ozbiljnih proceduralnih pogrešaka i naložio Županijskom sudu u Zagrebu da obnovi sudski postupak. Budući da je u ovom postupku bilo još ozbiljnijih i očitijih povreda prava te nisu ispunjeni čak ni minimalni uvjeti za pravično suđenje, uvjereni smo da ni ova presuda neće izdržati ocjenu ustavnosti”, smatraju u MOL-u.

Nacional je još u prosincu 2019. godine, dakle, samo nekoliko dana prije objave nepravomoćne presude Sanaderu i Hernádiju, upozorio, pozivajući se na dobro obaviještene izvore, da su pregovori oko investicije u riječku rafineriju, koji su tada bili u tijeku, bili popraćeni vrlo otvorenim ucjenama s mađarske strane i zahtjevima za ustupke hrvatske vlade kako bi MOL pristao potpisati ugovor o modernizaciji. Mađari, pisao je tada Nacional, od hrvatske vlade traže odustanak od sudskog progona Zsolta Hernádija zbog davanja mita bivšem premijeru Ivi Sanaderu, ulazak u vlasničku strukturu LNG terminala na Krku, odricanje hrvatske države od naplate poreza na energiju potrošenu u procesu prerade nafte te otkup 19 posto dionica iz portfelja hrvatskog suvlasnika, što bi MOL-u omogućilo da postane većinski vlasnik Ine. Time bi hrvatskoj strani, tvrdili su isti izvori, ostao tek kontrolni paket od 25 posto dionica nekad domaće naftne kompanije.

Hrvatska vlada nije odustala od sudskog progona Hernádija, Mađarima – barem za sada – nije odobrila ulazak u vlasničku strukturu LNG terminala iako su mađarske energetske kompanije većinski zakupci kapaciteta terminala, a pravomoćna presuda Vrhovnog suda Hernádiju trasira put u zatvor, postane li dostupan hrvatskim vlastima.

Odustanu li Mađari od nastavka investicije u izgradnju postrojenja za obradu teških ostataka (Delayed Coker Unit) u riječkoj rafineriji, to će biti potvrda da je ucjena s mađarske strane doista bilo i da je i ta rafinerija žrtvovana u kontekstu netransparentnih odnosa između hrvatske vlade i MOL-a.