Među pojedinim ministrima, kao uostalom i u dijelu javnosti, tijekom proteklog tjedna vidljivo je počelo rasti nezadovoljstvo nekim izjavama i postupcima pojedinaca unutar Nacionalnog stožera civilne zaštite, a prije svega ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) Krunoslava Capaka kao jedne od ključnih figura u akciji zasad izuzetno uspješnog suzbijanja epidemije koronavirusa.

To se prije svega odnosi na neke nedavne Capakove javne istupe na temu popuštanja ili ukidanja nekih mjera suzbijanja epidemije, jer se smatra da je on u tim, doduše rijetkim, situacijama premašio svoje ovlasti i našao se na terenu na kojemu, unatoč velikom i razložnom uvažavanju njihovih preporuka, zadnju riječ zapravo trebaju imati političari, a ne epidemiolozi. I premda nimalo ne sumnjaju u njegove najbolje namjere, Nacionalovi izvori bliski Vladi upozoravaju da o normalizaciji gospodarskih i društvenih aktivnosti stručnjaci njegova profila u ovim iznimno zahtjevnim situacijama s pravom trebaju davati preporuke, ali nipošto se ponašati kao da samostalno donose ključne odluke – pogotovo stoga što pred državom u predstojećim tjednima i mjesecima stoji iznimno složena zadaća spašavanja gospodarstva i javnih financija te će svaki tjedan labavijih ili ukinutih protuepidemijskih mjera u tom kontekstu biti iznimno bitan. Sugovornik Nacionala vrlo blizak samom vrhu Vlade vrlo plastično je objasnio što to zapravo znači: ako se najkasnije tijekom svibnja ne normalizira glavni dio gospodarskih aktivnosti, Hrvatsku već nakon 1. srpnja očekuje situacija koja bi se mogla usporediti s bankrotom.

Na Capaka se u Vladi gledalo kao na jednu od ključnih figura u akciji zasad izuzetno uspješnog suzbijanja epidemije koronavirusa i usprkos kritikama ne sumnja se u njegovu stručnost i najbolje namjere

„Ne radi se o katastrofičnim scenarijima, nego naprosto o realnosti koja je slična scenarijima predviđenima za većinu europskih država koje upravo stoga ovih dana postupno ublažavaju protuepidemijske mjere, čak iako sama epidemija evidentno nije potpuno zaustavljena. Hrvatska u tom smislu stoji relativno povoljno upravo zato što su mjere uvedene brzo i oštro, što je u stvarnosti bila politička odluka, a jednaka takva bit će i odluka o njihovu popuštanju. Gospodin Capak ima važno pravo glasa, ali ne i samostalnog i konačnog odlučivanja“, rekao je ovaj sugovornik Nacionala.

Kao posebno problematičnu on navodi prošlotjednu izjavu ravnatelja HZJZ-a oko predstojeće turističke sezone i mogućnosti da Hrvatsku organizirano posjete gosti iz nekoliko europskih država. Capak je tada kazao: „Ljeto se bliži, ali situacija je nepoznata. Ne znamo kakva će biti situacija u Europi. Ako situacija bude ovakva, da druge zemlje imaju goru situaciju nego mi, nikako neće biti dozvoljen dolazak turista. Ta djelatnost više neće izgledati kao prije, epidemiolozi će donijeti odluku kako to treba izgledati. Ako u nas bude dobra slika, naši građani će moći doći na more“, rekao je on, dodavši da će dolazak stranih turista ovisiti o stanju u njihovim zemljama.

Ovakav istup – a posebno fraza da će „epidemiolozi donijeti odluku“ – među pojedinim ministrima nije najbolje primljen i čak je izazvao određenu dozu frustracije. Smatra se, naime, da je Capak time znatno nadmašio ovlasti koje ima kao epidemiolog. Istina jest da će prilikom popuštanja mjera on biti konzultiran, ali konačnu odluku donijet će Vlada. „Njegova prvenstvena uloga jest davati epidemiološke savjete, govoriti o higijenskim i sličnim uvjetima, no pretvaranje tih savjeta i uvjeta u konkretne mjere i odluke spada u nadležnost izvršne vlasti. On sasvim sigurno postupa u najboljoj namjeri i riječ je prvenstveno o vjerojatno nenamjernom komunikacijskom propustu, ali takav slijed događaja treba zaustaviti: on može govoriti o epidemiološkoj slici, dok na pitanja o konkretnim mjerama naprosto ne smije proizvoljno i eksplicitno odgovarati. Odluke tog tipa donose se na drugoj, izvršnoj i političkoj razini“, dodaje isti sugovornik Nacionala.

Capakov istup o predstojećoj turističkoj sezoni imao je problematičan učinak jer su se upravo po tom pitanju tijekom proteklog tjedna osobno angažirali ministar turizma Gari Cappelli, ali i sam premijer Andrej Plenković. Prvi je reagirao na prijedlog češkog udruženja turističkih agencija oko otvaranja „zračnih ili cestovnih mostova“ za dolazak turista na Jadran, pod uvjetom da prethodno pribave neki oblik potvrde da nisu inficirani koronavirusom, te je napravio nekoliko poteza da bi se ta opcija ispitala, predvidjela i unaprijed pripremila. Plenković je, pak, osobno razgovarao s premijerom Češke Andrejom Babišem i o tome obavijestio javnost.

„U kontekstu odličnih odnosa Hrvatske i Češke razgovarao sam s češkim kolegom Babišem te smo dogovorila da nam ministar Cappelli i ministrica Dostalová predlože prihvatljiv model dolaska čeških turista u Hrvatsku tijekom ovogodišnje turističke sezone“, objavljeno je na Plenkovićevu profilu na Twitteru. Najavio je da će na istu temu razgovarati i s mađarskim premijerom Orbánom i austrijskim kancelarom Kurzom.

Fraza da će ‘epidemiolozi donijeti odluku’ među pojedinim ministrima nije najbolje primljena i čak je izazvala određenu dozu frustracije. Smatra se da je Capak time znatno prešao ovlasti

Drugi aspekt problema odnosi se na spoznaju koja je proteklih dana sazrela unutar Vlade, po kojoj su dosadašnje protuepidemiološke mjere – premda evidentno učinkovite – već u ovom trenutku previše rigorozne i naprosto prijete nanošenjem velike štete nacionalnom gospodarstvu, a u roku od nekoliko mjeseci dovele bi možda i do kolapsa javnih financija. Hrvatska je prvu fazu borbe protiv koronavirusa odradila izvrsno, epidemiološka situacija je povoljna, a raste pritisak javnosti u smjeru popuštanja dosadašnjih mjera. Drugi sugovornik Nacionala dodaje:

„Sada jednostavno treba suvislo balansirati između njih s jedne strane i koraka prema oživljavanju gospodarstva s druge strane, sve do trenutka pronalaska lijeka ili cjepiva, odnosno odumiranja virusa ili stvaranja neke vrste kolektivnog imuniteta. Situacija je izuzetno kompleksna i više nema opravdanja za držanje zatvorenim ili zabranjenim cijelog niza ekonomskih aktivnosti – od recimo niza proizvodnih pogona, preko malih obrtnika, trgovina manje površine i s manjom fluktuacijom ljudi, različitih servisa, praonica, automehaničara, cvjećara, postolara i drugih. Zašto bi zapravo oni bili zatvoreni ako im se mogu propisati relativno jednostavne higijenske i epidemiološke mjere za koje smo se uvjerili da funkcioniraju u većim sustavima poput trgovačkih lanaca?

U idućem periodu svakako slijedi popuštanje u tom smjeru. Situacija je nešto kompleksnija s ugostiteljstvom, a posebno restoranima, no ni u tom segmentu nije neizvedivo pronaći modus funkcioniranja u posebnim uvjetima, na što se uostalom u idućim tjednima sprema velik broj europskih država. Treba djelovati oprezno, postupati racionalno i mjere olakšavati dozirano, no Hrvatska u svakom slučaju ne treba previše kaskati za drugim državama. Posebno stoga što je epidemiološka situacija kod nas znatno povoljnija. U predstojećem razdoblju morat ćemo naučiti ‘plesati’ između dviju krajnosti: po svemu sudeći odrađen je odličan posao i zasad više ne postoji dilema između ljudskih života s jedne i spasa gospodarstva s druge strane, ali trebat će odlučivati između razine opreza i interesa gospodarstva. Pretjerana krutost također može biti škodljiva.“