Trčanje je jednako učinkovito kao i lijekovi kada se radi o borbi protiv depresije, pokazalo je novo istraživanje. Uz jačanje fizičke kondicije pacijenta, istraživači sa Sveučilišta Vrije u Amsterdamu utvrdili su da je otprilike isti postotak osoba s depresijom i anksioznošću doživio poboljšanje nakon 16 tjedana – bez obzira na to jesu li trčali ili uzimali antidepresive (44%).

Sudionici su se dva do tri puta tjedno pridružili skupini za trčanje pod nadzorom ili su im propisani antidepresivi. Većina sudionika odabrala je tjelovježbu, koja ne samo da je poboljšala njihovo mentalno zdravlje, već je imala i pozitivne učinke na njihovu težinu, opseg struka, krvni tlak i rad srca. Suprotno tome, oni koji su uzimali antidepresive obično su doživjeli pad kondicije.

Međutim, stručnjaci naglašavaju da jednostavno savjetovanje pacijenata da trče nije dovoljno. Više trkača odustalo je od studije, sa samo 52 posto koji su se pridržavali režima, u usporedbi sa stopom pridržavanja od 82 posto za one na lijekovima. “Željeli smo usporediti kako vježbanje ili antidepresivi utječu na vaše opće zdravlje, a ne samo na mentalno zdravlje”, kaže profesorica Brenda Penninx sa Sveučilišta Vrije. “Obje intervencije pomogle su s depresijom otprilike u istoj mjeri. Antidepresivi općenito imaju lošiji učinak na tjelesnu težinu, varijabilnost otkucaja srca i krvni tlak, dok je terapija trčanjem dovela do poboljšanog učinka na opću kondiciju i broj otkucaja srca na primjer”, dodala je.

Pixabay

Istraživači dodaju da iako se mnogim pacijentima sviđa ideja o vježbanju, dosljedno sudjelovanje može biti izazovno. Unatoč jasnim prednostima, više sudionika se pridržavalo uzimanja lijekova nego održavanja rutine vježbanja dva puta tjedno. Tim naglašava važnost odgovarajućeg nadzora i ohrabrenja kada se promiče tjelesna aktivnost kao tretman.

Od 141 sudionika kojima su ponuđeni ili SSRI antidepresivi ili grupno trčanje tijekom 16 tjedana, 45 je odabralo lijekove, a 96 se odlučilo za trčanje. Grupa koja je primala lijek općenito se pridržavala svog propisanog režima bez značajnih promjena u svojim dnevnim rutinama. Trkači su, međutim, sudjelovali u nadziranim 45-minutnim grupnim treninzima dva do tri puta tjedno. Cilj ovog pristupa bio je suzbijanje sjedilačkog načina života koji je često povezan s depresijom i anksioznošću poticanjem aktivnosti na otvorenom, postavljanja ciljeva i grupnog angažmana.

Pixabay

“Antidepresivi su općenito sigurni i učinkoviti. Rade za većinu ljudi. Znamo da neliječenje depresije uopće dovodi do lošijih ishoda”, kaže Brenda Penninx. “Unatoč tome, moramo proširiti naš arsenal liječenja budući da svi pacijenti ne reagiraju na antidepresive niti su ih voljni uzimati. Naši rezultati sugeriraju da je primjena terapije vježbanjem nešto što bismo trebali shvatiti mnogo ozbiljnije, budući da bi to mogao biti dobar – a možda čak i bolji – izbor za neke od naših pacijenata”, ističe.

Autor studije također naglašava potencijalne nuspojave liječenja i važnost razmatranja smanjenja i prekida uzimanja antidepresiva kada je to prikladno. Studija je objavljena u časopisu Journal of Affective Disorders i predstavljena je na 36. kongresu Europskog koledža za neuropsihofarmakologiju (ECNP) u Barceloni.

Pixabay