Cvijeće je bilo jedna od velikih inspiracija Vincenta van Gogha, pa je iz toga proizišao niz pejzaža koji su oslikavali predjele s karakterističnim cvjetovima kao što su irisi, suncokreti, ruže, oleanderi i slično. Poznate su dve serije Suncokreta; u prvoj su opisani živim bojama i posađeni u zemlju, a u drugoj venu u vazi. Posljednja slika ovog riđobradog usamljenika koji se polako ali sigurno utopio u svojoj melankoliji je ‘Žitno polje s gavranima’, gdje je po prvi put koristio mračne tonove, iako je čitavog života stvarao djela koja obiluju žutom, bojom koja budi sreću i zadovoljstvo.

Priča kaže da su najsretnije godine njegovog života bile kada je uz pomoć strica bio zaposlen u uglednim kompanijama za prodaju umjetničkih djela dok je radio i boravio u Engleskoj. Bavio se raznim poslovima, uglavnom trgovinskim, kada je u dvadesetoj godini života, nakon što je otputovao u Brisel, uspio prodati neke od svojih prvih crteža. Tih godina postaje okupiran ljudima i prostorom koji ga okružuje, pokazavši to svojim prvim umjetničkim djelima. Tokom narednih godina života Van Gogh je putovao po svijetu živeći od svog rada, onako kako je i želio, ali slike i crteže nije mogao ni naplatiti.

Vincent van Gogh je umro 29. srpnja 1890. godine u Francuskoj.