Objavljeno u Nacionalu br. 743, 2010-02-09

Glumac John Travolta svojim je Boeingom 707 na Haiti prebacio pakete humanitarne pomoći, liječnike, ali i grupu dobrovoljaca scijentologa koji žrtve potresa nagovaraju da pristupe Scijentološkoj crkvi

Među onima koji su s humanitarnom pomoći stigli u potresom razrušeni Haiti bio je i slavni 55-godišnji američki glumac John Travolta, poznat i kao avijatičarski entuzijast koji pilotira svojim privatnim avionima. Među njima je i jedan veliki putnički “Boeing 707”, nekoć glavni avion za putnički interkontinentalni promet. Travolta je taj avion uspio nabaviti 1998. preko australske zrakoplovne kompanije Qantas, čiji je trening za aktivnog pilota putničkih aviona i završio. Sad je taj svoj avion napunio humanitarnom pomoći, vojničkm gotovim obrocima, medicinskom opremom, drugom opremom za hitnu pomoć i zajedno s grupom liječnika odletio na aerodrom glavnog haićanskog grada Port-au-Princea. Nadgledao je distribuciju medicinskog pribora već pristiglim medicinskim ekipama i humanitarnim organizacijama.

S Travoltom u avionu bila je njegova supruga, glumica Kelly Preston, 20-ak liječnika, ali i još jedna skupina ljudi, pripadnici Scijentološke crkve, poznatog kontroverznog kulta kojem pripadaju Travolta i njegova supruga, ali i neki drugi poznati hollywoodski glumci poput Toma Cruisea i Kirstie Alley. Kao i neki od liječnika, ti aktivisti Scijentološke crkve nisu se s Travoltom vratili u SAD nego su ostali na Haitiju. Već je i prije na Haiti stigao jedan avion čiji je let organizirao Travolta u ime Scijentološke crkve, a neki od pripadnika te crkve stigli su na Haiti i drugim putovima. U teškim trenucima velikih katastrofa i nevolja stradalnicima je često nužna ne samo hitna materijalna pomoć, nego i duhovna pomoć, kako bi se nekako suočili s golemim izazovima u obnavljanju porušenih života. Na Haitiju se također zamjećuje da su se mnogi ljudi u trenucima tragedije okrenuli duhovnosti. Dok je međunarodna zajednica solidarno organizirala ogromnu institucionalnu humanitarnu pomoć, šaljući goleme količine hrane, lijekova, odjeće, higijenskih potrepština, šatora, pokrivača, uspostavljajući medicinske centre, organizirajući evakuaciju ozlijeđenih u inozemne bolnice, u duhovnoj sferi to se zbivalo drukčije.

Slanje materijalnih dobara i uspostavu medicinske pomoći organizirale su države i brojne – velike i male – svjetske humanitarne organizacije, dok su vjerske i duhovne potrebe stradalnika pokušale osigurati razne vjerske organizacije i pojedinci, i oni s Haitija i iz inozemstva. U toj zemlji posljednjih su tjedana znatnu aktivnost razvile razne vjerske zajednice, naravno, većina pružajući ili dijeleći humanitarnu pomoć koju su prikupili njihovi vjernici u svojim zemljama, u duhu uvjerenja kako je ljudska solidarnost ključna upravo u ovakvim situacijama. No zapaženo je da u pojedinim slučajevima takve akcije prate i pokušaji da se ta pomoć iskoristi i za širenje vjere one vjerske zajednice koja je tu pomoć organizirala. Neke vjerske zajednice uz pomoć dijele i vjerske materijale, tvrdeći kako u ovako teškim trenucima uz materijalnu ljudima treba i duhovna potpora. Scijentološka crkva u tome je među najagresivnijima, što je u skladu i s njenom prirodom.

Scijentologija je relativno mlada religija, postoji samo pedesetak godina. Osnovao ju je pisac jeftinih popularnih znanstvenofantastičnih romana L. Ronald Hubbard početkom 50-ih. Tvrdio je da tehnika za samopomoć, koju je nazvao “dianetics”, može ukloniti emocionalne probleme, spriječiti psihičke bolesti, čak i povećati inteligenciju. Pozitivne reakcije na tu teoriju Hubbarda su potaknule da 1952. proširi svoj sistem samopomoći u filozofiju, koju je nazvao scijentologija. U prosincu 1953. scijentologiju je proglasio vjerom. Sljedbenici Scijentološke crkve dužni su držati se njenih strogih pravila pa u njoj vlada stroga disciplina i velika solidarnost među članovima. Mnogo toga im je zabranjeno, posebno su im zabranjeni razni moderni poroci, pa mnogi žive vrlo zdravo. Mnoge metode koje ta crkva primjenjuje da što jače vjernike veže uz sebe kritičari scijentologije proglašavaju opasnima, tvrdeći da je to sekta koja svojim sljedbenicima opere mozak i opljačka novac, a može za njih biti i vrlo opasna jer im zabranjuje da se liječe nekim modernim metodama, tvrdeći da će svoje bolesti izliječiti striktnom primjenom scijentološkog nauka samopopravljanja. Scijentologija je posebno kritična prema modernoj psihijatriji. Posljednjih desetljeća postala je poprilično popularna u hollywoodskim krugovima.

Prema nekim procjenama, trenutačno se na Haitiju nalazi već više od 300 pripadnika Scijentološke crkve, koji su onamo došli širiti svoju vjeru, ali i još toliko liječnika i drugog medicinskog osoblja koje je također organizirala i poslala Scijentološka crkva. Oni su se utaborili u jednoj gimnazijskoj gimnastičkoj dvorani, a jasno se razaznaju po žutim majicama. Mnogi su se pitali kako je Travolta odmah dobio dopuštenje da sleti u Port-au-Prince na tamošnji preopterećeni aerodrom, kamo dnevno može sletjeti tek 130 aviona, a barem 800 aviona s mnogo korisnijom međunarodnom pomoći od one koju je on nosio, na primjer, s poljskim bolnicama, ne može od američke vojske, koja kontrolira aerodrom, dobiti dopuštenje za slijetanje te je na listi čekanja.

Najkontroverznije je ne samo to što su scijentolozi stigli na Haiti s očitom namjerom da ondje agresivno šire svoju vjeru, nego što su se počeli baviti i aktivnošću nad kojom se liječnici zgražaju: uvjeravaju ljude – mnoge bolesne i ranjene – da imaju sposobnost izlječenja pogledom ili dodirom. Scijentolozi su se počeli okupljati ispred bolnica te bez dopuštenja liječnika prilaze najtežim bolesnicima i nude im da će ih izliječiti, istodobno im govoreći o svojoj crkvi koja im može tobože trajno pomoći.

Kad ih pitaju što rade s pacijentima, kažu da “moćima dodira ponovno povezuju njihov nervni sustav”. Tako su novinari mogli vidjeti kako scijentolozi ispred bolnice dodiruju ranjenike, ljude sa zgnječenim udovima, ljude kojima su amputirani pojedini udovi. Većina njih ne zna što ti ljudi rade, jesu li to liječnici ili nisu, ne znaju ni što je to scijentologija, misle da je to nekakva dobrotvorna organizacija, a ne crkva koja ih želi regrutirati. Liječnici nemaju vremena scijentologe tjerati od bolnica, jer zaključuju da ne mogu naškoditi pacijentima. Predstavnica Scijentološke crkve tvrdi da su napadi na njihove dobrovoljce na Haitiju nepravedni jer su oni vrlo sposobni organizatori, posebno u opskrbi vodom, izgradnji sanitarnih čvorova itd.

No neki kritičari scijentologije podsjećaju na ono što je svojedobno o ponašanju u kriznim katastrofalnim situacijama govorio osnivač Scijentološke crkve Hubbard. On je, opisujući kako je najlakše širiti taj kult, govorio o tehnici “kontakt sa žrtvama”: “Svakog dana u novinama možemo čitati o ljudima koji su postali stradalnici. Scijentolog se mora približiti toj osobi i ponuditi joj pomoć, ostaviti svoju posjetnicu na kojoj će biti podatak gdje se u blizini nalazi scijentološka crkva, kad tamo može besplatno doći i dobiti potpunu pomoć.” Drugom prilikom je rekao: “Kontakt sa žrtvom je vrlo stara metoda regrutiranja vjernika, gotovo uvijek uspješna. To je vrlo jednostavno. Dobiješ mogućnost da se približiš stradalniku. Priđeš mu s osmijehom. Nudiš svaku vrstu pomoći. Daš mu posjetnicu i pozoveš ga da se pridruži tvojoj skupini. Tvoja je poruka: ‘Moderna znanstveno utemeljena crkva može izliječiti i ovakve probleme. Dođi i uvjeri se.’ To uvijek uspije. To je izravno regrutiranje!”

Njeni kritičari tvrde da Scijentološka crkva sada izravno iskorištava haićansku katastrofu kako bi se širila. U Francuskoj i Njemačkoj posebno se zgražaju jer ju smatraju opasnim kultom, koji porobljuje i pljačka svoje sljedbenike, pa je njena aktivnost zabranjena ili ograničena. S Hatija stižu vijesti o odnosu tamošnjih stanovnika prema tim pojavama. Međunarodna se pomoć zahuktala i bolje organizirala pa jenjavaju prvotni bijes i ogorčenje Haićana prema strancima zbog toga što pomoć u potrebnom opsegu isprva nije dolazila. Sad se osjeća sve veća zahvalnost za ono što je dosad učinjeno. No ujedno se osjeća i stanovita sumnjičavost prema strancima da oni na Haitiju imaju i neke zadnje namjere i u političkom, i u ekonomskom, ali i u duhovnom smislu. Tako je uočena jedna neobična stvar, da su se – upravo zbog te sumnjičavosti prema stranim crkvama, koje su počele iskorištavati nesreću za širenje svojih naučavanja – brojni Haićani stali priklanjati vlastitoj, autohtonoj haićanskoj religiji, a to je voodoo.

Razni inozemni dopisnici izvještavaju kako su svetišta kulta voodoo na Haitiju otvorena brzo nakon katastrofe te su iz dana u dan sve punija, jer sve više Haićana traži utjehu i objašnjenje baš od voodoo svećenika. Voodoo je autohtona haićanska religija, koju su na haićanskom tlu odnjegovali afrički robovi, jer ima korijene u Africi. Najveći broj crnih robova, koji su od 16. do 19. stoljeća dopremani na Haiti, bili su porijeklom iz zapadne Afrike, većinom iz današnje Gane, Toga, Benina i susjednih zemalja, gdje je odavno postojala vjera vodoun tamošnjih plemena. Kako su Europljani otimali tamošnje stanovnike, pretvarali ih u robove i odvodili u Ameriku, a mnogi od njih završili su u francuskoj koloniji Haitiju, oni su sa sobom donijeli i svoju vjeru.

No robovlasnici im nisu dopuštali tu vjeru, nego su ih tjerali da prijeđu na katolicizam. Robovi su, da prikriju vjeru koju su donijeli, počeli u nju unositi elemente katoličanstva. Naoko su preuzeli katoličku vjeru, ali to je bila samo vanjska slika, jer su u katoličku liturgiju unijeli potajno značenje svoje vjere, odnosno tu katoličku liturgiju nakalemili na ono u što su zaista vjerovali. Tako je nastao neobičan amalgam, čije pravo značenje bijelci nisu mogli dokučiti, jer je vjera sadržavala i značajan element mističnosti, tajnovitosti, konspirativnosti, upravo zato da bijelci ne uoče o čemu je riječ. Tu mističnost i konspirativnost vjera je sačuvala i nakon što su početkom 19. stoljeća francuski kolonijalisti otišli, sve do danas. Iako većina Haićana prihvaća voodoo, tek prije sedam godina voodoo je uz kršćanstvo proglašen službenom religijom Haitija. Za Haićane se zna reći da ih je 60 posto katolika, 40 posto protestanata, te 100 posto sljedbenika voodooa.

Početkom prošlog tjedna u haićanskom glavnom gradu održan je skup tisuću svećenika voodooa, na kojem su oni zaključili da moraju pojačati svoje djelovanje u ovom teškom nacionalnom času. Konstatirali su da su im hramovi puniji nego što su bili, što se – doduše – može objasniti i time što su na mnogim mjestima pretvoreni u centre za distribuciju hrane, ali nije stvar samo u tome. Svećenici tvrde da im se vjernici mnogo češće obraćaju, da mnogo češće traže odgovore na teška pitanja koja ih muče, te da se osjeća da toj tvrdokornoj autohtonoj religiji, koja je s Haićanima bila u raznim teškim trenucima proteklih stoljeća, nekako više vjeruju nego onima čiji istaknuti ljudi sada na Haiti stižu svojim privatnim avionima.