Vjekoslav Šafranić, hrvatski šampion borilačkih sportova i predsjednik Sportskog saveza Grada Zagreba, otkriva detalje svoje sportske karijere opisane u nedavno objavljenoj monografiji

Bio je prva zvijezda mješovitih borilačkih sportova na našem području. Od karatea do kickboxa, za sve je redao nagrade. Danas, u sutonu svoju karijere, i dalje trenira, ali je i mali poduzetnik i predsjednik Sportskog saveza Grada Zagreba. Interes za ovog svjetski priznatog šampiona sporta druge polovice dvadesetog stoljeća ne jenjava. Tako je pod perom Josipa Marasa i Lovorka Magdića sada izdana monografija „Vjekoslav Šafranić“ čiji je izdavač Despot Infinitus. O nastanku knjige i višedesetljetnoj karijeri za Zagreb News govorio je borac Vjekoslav Šafranić.

ZgNews: Koji je bio razlog za pisanje monografije? Koji ciljevi su bili postavljeni?

Puno me ljudi iz sporta nagovaralo. „Imaš takvu sportsku karijeru, pa daj objavi knjigu“, govorili su mi. U razgovoru s Lovorkom Magdićem rodila se ideja za knjigu koja je sada izašla. Snimljeno je otprilike 6 sati intervjua sa mnom te je do pandemije korone bilo napisano više od polovice knjige. Tada se polako to usporilo te se zatim pridružio Josip Maras koji je napisao i par knjiga o ATP turniru u Umagu. Ova knjiga je napisana s puno ljubavi prema životu i sportu koji sam trenirao i koji je označio moj život. Nema uzimanja ili davanja u njoj. Kao što sam i u knjizi napisao, želja mi je da u svakome probudi želju za ustrajnošću u životu koji teži postajanjem izvrsnom osobom – bilo to u sportu ili nečemu drugom.

ZgNews: Sredinom 20. stoljeća istočnjački borilački sportovi bili su nova stvar u Europi. Kako ste došli u kontakt s njima?

Jedan moj prijatelj je došao u Habdelićevu 1 kod pokojnog doktora Emina Topića, trenera koji je među prvima počeo s takvim sportovima na ovim prostorima. Nakon par mjeseci me pozvao da dođem. Tamo sam gledao kako svi rade neke čudne udarce rukama i nogama u prazno. Sve to mi je bilo jako čudno, ali kad sam vidio kako spariraju to mi se iznimno dopalo i 18. prosinca 1966. sam se uključio u Karate klub Zagreb. Do danas nisam prestao s treningom ne samo karatea, već i kickboxinga.

ZgNews: Možete li opisati život šampiona i kako vam je on otvorio životne vidike?  

Ustrajnost. Više puta sam osvojio prvenstvo u karateu u Jugoslaviji. Onda mi je bilo ponuđeno da budem redar u Studentskom centru u Zagrebu, u disko klubu i u Teatru &TD preko ljeta. To mi je, potpuno nevezano sa sportom, pomoglo da tada izgradim kuću. U Italiji su mi nudili mjesto trenera i sportaša, ali sam ostao u Karate klubu Vrapče, gdje su mi omogućili da otvorim ugostiteljski obrt u tamošnjem prostoru. Takvo što nije mogao bilo tko dobiti. S tim su me opet ovdje zadržali. Da nije bilo karatea, ne bih imao tu priliku. U San Franciscu sam 1988. održao seminar i vidio zaštitarske tvrtke, čiji sam princip za vrijeme teških 90-ih godina prenio na ove prostore i među prvima otvorio zaštitarsku tvrtku. Sport mi je praktički dao sve što danas imam.

ZgNews: U monografiji se navode svi vaši sportski uspjesi. Postoje li za vas ključni trenutci i uspjesi?

Tu je sigurno prvo prvenstvo Jugoslavije koje sam osvojio u Čačku. Divno je to bilo, ali i teško. Nakon 47 godina ponovno sam došao u Čačak i lijepo su me primili. To je sada jedan potpuno drugačiji, europski grad. Druga stvar je zasigurno događaj u Splitu, kada su me izbacili iz reprezentacije s najboljim rezultatom kada sam nastupao u full contactu, gdje još tada ni pravila nisu bila definirana. Tada su mi i prvi put bili plaćeni vlak i hotel. Zatim u Hong Kongu kada sam osvojio Svjetsko prvenstvo u kickboxingu. Imam puno lijepih trenutaka i s reprezentacijom Hrvatske kao trener.

ZgNews: U svemu tome bio je bitan prijelaz iz karatea u kickbox i full contact, gdje ste također bili iznimno uspješni. Zašto se to dogodilo?

Sve je započelo tada u Splitu kada su me izbacili. Emin Topić i Berislav Jandrić su tada počeli s time, no kod Jandrića sam uvijek ostao zakinut, makar sam u selekcijskim turnirima za reprezentaciju pobjeđivao. Mene se uvijek više provjeravalo od drugih. Tada nisam previše pažnje posvetio tome, nastavio sam se boriti i opstao u reprezentaciji. Bio sam proglašavan za najboljeg borca, ali sam zato morao povrjeđivati borce od dva metara i sto kila kako bih mogao opstati u tom svijetu.

ZgNews: Prije ste spomenuli da i danas trenirate.

Kad ste godinama aktivni i želite postići viši rezultat, nužno idete izvan svojih mogućnosti. Morao sam smanjiti intenzitet treninga radi svojih godina, ali sam zato povećao njihov obujam te i danas radim sve što sam nekada radio, samo po drugačijem receptu. Teško je kada ste naviknuti davati maksimum, a onda trebate smanjiti dozu. Osjećam se ponekad kao da ništa nisam radio.

ZgNews: Kroz monografiju se proteže motiv vašeg pozitivnog i skromnog stava prema životu koji je vođen upravo davanjem tog maksimuma.

Svaki vrhunski sportaš mora biti, kako kaže naš izbornik Dalić, ponizan, skroman i znati svoje vrijednosti. Ako to ne cijeniš, onda te neće ni drugi cijeniti.