Davno su postali punoljetni, no po mnogo čemu i dalje podsjećaju na dječake. Riječ je o problemu koji, kako tvrde psiholozi, često pogađa muškarce, ali o problemu na kojem se može – i mora raditi.
Čini se kao da se danas mladi ljudi boje odrasti – odgađaju prihvaćanje odgovornosti kao što su dugoročno zaposlenje, sklapanje braka i osnivanje obitelji.
U tom se kontekstu spominje tako zvani Petar Pan sindrom. Riječ je o pojavi koja se češće primjećuje kod mladih muškaraca, nego kod djevojaka, a odnosi se na to da mladi žele što duže uživati u životu, bez pravih obaveza. Ruku pod ruku s tim hedonizmom ide i kod nas uobičajena navika da mladići i djevojke dugo ostaju pod roditeljskim krovom – naravno, dijelom i iz ekonomskih razloga.
No kad govorimo o ‘muškarcima-djeci’, odnosno onima koji su emocionalno ostali na razini tinejdžera, mislimo na jednu drugu pojavu – jer zapravo nije riječ o svjesnom izboru.
Tko su ‘muškarci-dječaci’?
Svaka osoba s godinama fizički raste i mijenja se, no emocionalna zrelost ne razvija se nužno istim tempom. Emocionalna zrelost naime ovisi o mnogim faktorima, između ostalog i o utjecaju naše okoline, našim iskustvima, odgoju te na kraju djelom i o našoj svjesnoj volji i želji da u tom smislu rastemo.
“Emocionalno zrele osobe svjesne su sebe, usklađene su sa svojim emocijama i znaju kako ih kontrolirati. Takve osobe neprestano rade na različitim emocionalnim i kognitivnim vještinama koje im pomažu nositi se sa stresnim ili nepovoljnim situacijama te im pomažu doći do uspješnih rješenja životnih izazova”, pojašnjava Eri Nakagami, poznata psihoterpeutkinja i klinička socijalna radnica iz Los Angelesa, za portal Verywell Mind.
Nažalost, neke odrasle osobe ne dosegnu razinu emocionalne zrelosti koja je u skladu s njihovim godinama, a prema bihevioralnim psiholozima, postoje muškarci koji u emocionalnom smislu ostanu na razini tinejdžera čak i nakon što su odavno prešli prag punoljetnosti.
Oni nisu ‘loši dečki’
Prije svega, muškarcima koji imaju ovaj problem neće biti ni od kakve pomoć ako ih se osuđuje i jednostavno okarakterizira kao ‘loše’.
Umjesto toga, za ove je osobe najvažnije fokusirati se upravo na ove aspekte samorazvoja – a prvi korak na tom putu je osvijestiti imaju li uopće taj problem. Znanstvenici navode neke uobičajene znakove koji ukazuju na ovu vrstu emocionalne nezrelosti.
Pet znakova da su ‘zapeli u pubertetu’
Teško prihvaćaju kritiku
Na koga vas podsjećaju osobe koje na svaku konstruktivnu kritiku reagiraju defenzivno i sve shvaćaju sasvim osobno? Naravno – na tinejdžere. Ovo je tipična tinejdžerska reakcija, a korijene ima u snažnoj želji mlade osobe da se potvrdi i bude prihvaćena od okoline.
Za tinejdžera riječi kritike, čak i kad dolaze iz najbolje namjere, obično zvuče kao osobni napad pa automatski osjećaju potrebu da se brane. Kako postajemo stariji i zreliji , naučimo se bolje nositi s kritikom, prihvatiti je i eventualno iskoristiti za pozitivnu promjenu. Odrasli muškarac koji loše reagira na izrečenu kritiku i bilo kakav feedback koji nije sasvim pozitivan vrlo je vjerojatno ostao na emocionalnoj razini tinejdžera.
Impulzivno ponašanje
Nije veliko iznenađenje, a tezu je potvrdilo i jedno američko istraživanje objavljeno na stranici National Instituet of Health – tinejdžeri su skloniji djelovati bez promišljanja. Donošenje impulzivnih odluka rezultat je još nedovoljno razvijenog prefrontalnog korteksa – a upravo je to dio mozga koji je odgovoran za odlučivanje, kognitivne postupke i socijalno ponašanje.
S druge strane, ako se odrasli čovjek ponaša bez razmišljanja o posljedicama pa na primjer kocka ili se dovodi u rizične situacije, ovo bi moglo upućivati na to da je njegova emocionalna zrelost još na razini tinejdžera.
Naravno, svima se može dogoditi da ponekad postupe neodgovorno ili donesu neku ishitrenu odluku, ali ako se ovakvo ponašanje stalno ponavlja, ne bi ga trebalo zanemariti. Emocionalna zrelost, između ostalog, uključuje promišljanje naših postupaka, sagledavanje mogućih posljedica, kao i sposobnost kontroliranja naših impulsa i nagona.
Problemi s izražavanjem emocija
Ako ste roditelj ili skrbite o tinejdžeru dobro znate koliko je teško dijete te dobi pridobiti da vam se otvori i razgovara s vama o onome što osjeća. To je nešto što se s vremenom polako mijenja pa tako kako postajemo emocionalno zreliji, imamo sve veću mogućnost s drugima slobodno dijeliti svoje emocije. Ovo je važan dio emocionalne zrelosti – samorefleksija i sposobnost verbaliziranja osjećaja.
Upravo u ovom dijelu muškarac koji je emocionalno ostao na razini tinejdžera može, ako to želi i tako odluči, znatno napredovati – po potrebi i uz pomoć stručne osobe. Pri tom treba naglasiti kako je upravo ovaj aspekt ključan za zdrave odnose s drugima i sa samima sobom.
Izbjegavanje odgovornosti
Još jedan znak emocionalne zrelosti je preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke i sposobnost priznavanja svojih grešaka. Kod tinejdžera ćemo tako vidjeti da nerijetko nastoje krivnju prebaciti na nekog drugog ili umanjiti vlastiti dio odgovornosti u nekoj situaciji.
Mladi ljudi tek trebaju naučiti da svaki njihov postupak ima posljedice i da su sami odgovorni za vlastite odluke. Muškarci koji izbjegavaju preuzeti odgovornost za svoje ponašanje otkrivaju da još nisu postigli emocionalnu zrelost pa je to svakako nešto na čemu trebaju intenzivno raditi – jer ova negativna karakteristika može znatno narušiti njihove odnose s drugim ljudima.
Poteškoće s donošenjem odluka
Tinejdžeri i dalje u mnogo čemu trebaju svoje roditelje – oni su djelomično odrasli, ali su velikim dijelom još djeca koja se tek uče samostalnom življenju. Zato često kopiraju ono što rade ostali mladi njihove dobi i oslanjaju se na druge kad trebaju donijeti odluke.
Kako odrastamo i postajemo emocionalno zreliji, sve smo sposobniji donositi odluke samostalno jer emocionalan zrelost podrazumijeva samopouzdano odlučivanje o vlastitom životu. Kad dosegnemo taj stupanj zrelosti, greške nas više ne plaše jer znamo da su izvrsne prilike za učenje. Dapače, bez problema priznajemo svoje propuste i trudimo se idući put postupiti bolje.
Muškarci koji su primijetili da se ovi znakovi odnose na njih već su učinili prvi korak i osvijestili da imaju problem. Idući je korak početi aktivno raditi na vlastitom rastu i emocionalnom razvoju – prije svega za dobrobit njih samih, jer je emocionalna zrelost ujedno uvjet za dobre i zdrave odnose sa svima drugima.
Komentari