Objavljeno u Nacionalu br. 864, 2012-06-05

Južnoafrikanac s američkim smislom za biznis električnim automobilom, svemirskom tehnologijom i eko energijom pobijedio je sva podmetanja republikanaca i konkurencije

Za ovo nesvakidašnje lice dosad su znali samo računalni i svemirski geekovi. U vijestima objavljenim u četvrtak, 31. svibnja 2012., ovaj je čovjek ušao u domove svih na planetu. Ubrzo će to što radi mijenjati život svakoga pojedinca, upravo onako kako se dosad govorilo o Steveu Jobsu. Zove se Elon Musk i zbog njega svi danas žele električni, ili barem hibridni auto. Mlad je, zgodan i milijunaš i sretno je (drugi put) oženjen pametnom ljepoticom Talulah Riley. Kakav je čovjek Elon Musk govori cijeli njegov život. Rodio se 28. lipnja 1971. u Pretoriji u Južnoj Africi. Majka Maye Musk mu ima američkokanadske korijene te je i danas uspješna autorica knjiga, nutricionistica, a i kao baka je manekenka. Malo tko je te dvije javne osobe zasad javno dovodio u vezu. Oprah Winfrey bila bi idealna da ih prva zajedno posjedne pred svoje kamere. Otac — čije se ime ne spominje nigdje — je Južnoafrikanac, inženjer. Očeva crta mora da je prevladala u Elonu. Od džeparca si je kao desetogodišnjak kupio prvi kompjuter, a već je s 12 godina zaradio 500 dolara: prodao je igru Blastar, svemirsku pucačinu koju je sam programirao. Nakon što je 1988. godine maturirao u srednjoj školi za dječake u Pretoriji, kao 17-godišnjak je bez dopuštenja roditelja iz Južne Afrike pobjegao majčinoj rodbini u Kanadu. Nije mogao zamisliti da služi obvezni vojni rok.

“NEMAM NIŠTA PROTIV vojske, ali ova je služila samo tome do ugnjetava crnačke sunarodnjake”, rekao je. Kanadu je vidio kao prolaznu stanicu prema SAD-u.”Znao sam da se ondje događaju prave stvari i da ja tamo moram biti”, poslije je rekao. Dvije je godine radio i istovremeno pohađao Queen’s University u Kingstonu, Ontario. Uspjeha mu je donio punu školarinu na Sveučilištu Pennsylvania u Philadelphiji. Tamo je na fakultetu Wharton fiziku diplomirao s pohvalama. U to se vrijeme nadahnjivao izumima Thomasa Edisona i Nikole Tesle. Posebno zagonetnim genijem iz Smiljana. Već tada je, kaže, razabrao tri stvari koje će određivati budućnost čovječanstva: internet, čista energija i svemir. Godine 1995. otišao je u Kaliforniju. Želio je diplomirati na primijenjenoj fizici materijala na Stanfordu. Te mu se godine ondje iz Kanade pridružio godinu dana mlađi brat Kimbal. Njih su se dvojica na Stanfordu zadržala zapravo samo dva dana. Prevladao je novac iz hobija. Usput su uza sve braća razvijala program Zip2 za novi medij, internet. Služio je generiranju stranica za WWW, a bogatih kupaca je bilo mnogo. Koristilo ga je i više od sto velikih medijskih kompanija, među kojima i New York Times. Posao je išao previše dobro da bi se posvetili i studiranju. Ali to nije bio glavni pljusak novca koji se izručio na braću. Rani pretraživač weba AltaVista (tada već u vlasništvu Compaqa) za Zip2, sav softver i prava, ponudio je braći Musk iznos dotad najveći u povijesti računalstva: 307 milijuna dolara živog casha na račun i još 34 milijuna dolara u dionicama.

BRAĆA MUSK NISU dopustila da im toliki novac postane gospodar. Kimbal se, kao mamin sin, polako počeo kreativno zabavljati ugodnim životom i otvorio je The Kitchen, “najbolji restoran u kvartu” koji je ubrzo ušao u više popisa najboljih restorana u SAD-u. Puno je uložio u sljedeći Elonov pothvat koji se zvao X.com. Ideja mu je bila da razvije sustav za izravno plaćanje putem interneta. Što mu je nedostajalo vezano uz sigurnost novčanih transfera našao je u tvrtki Confinity Maxa Levchina, Petera Thiela i Lukea Noseka. Dvije se spojene tvrtke od 1999. zovu PayPal. Da nije bilo PayPala na tom bi području uspio netko drugi. Za potrebe romantičnog pogleda rekli bismo da bi i danas na WWW-u jedina zarada bili oglasi. Ne i poslovanje, web shopping. Internetska aukcijska kuća eBay trebala je upravo takvu uslugu kakvu nudi PayPal, pa je kompanija koja je isprva zamišljena da izravno poveže kupca i prodavatelja shareware softvera, u listopadu 2002. postala punim vlasništvom. Cijena: 1,5 milijardi dolara! Elon Musk je već toga proljeća shvatio kamo sve to vodi. U lipnju 2002. osnovao je novu kompaniju, Space Exploration Technologies. Skraćeno SpaceX. Prvo mu je sjedište bilo na otoku Omelek u sklopu atola Kwajelein pacifičkog Marshallova otočja. Na privatnom je otoku okupio otpadnike iz NASA-u i drugih srodnih industrija, gdje za njihove ideje nije bilo razumijevanja. Malo izvrsnih ljudi, ali svatko na svom mjestu te daleka oceanska lokacija bili su jako dalekovidni. Kako i zašto, o tome poslije. U isto vrijeme Elonu Musku ni rakete na pacifičkom otoku nisu bile dosta. U Silicijskoj dolini okupio je hrpu izumitelja koju je spojio s malo tvrtkom AC Propulsion. Tako je nastao Tesla Motors. Musk je i danas ondje glavni operativac, a sa svjetskim hitom, električnim sportskim automobilom Tesla Roadsterom okrenuo je naglavce automobilsku industriju.

VIŠE OD ČETIRI DESETLJEĆA tvrtke u Detroitu primaju milijarde u državnim subvencijama ne bi li razvile elektromobil. I na kraju svake godine kao da stalno prepisuju: “Dajte još. Radimo na tome. Baterije su preteške, premalenog kapaciteta. Vozilo bi imalo premalen dohvat.” I onda jedan kompjuterski štreber cijelu idilu s “istraživanjem i razvojem” u Detroitu pokvari idejom da su baterije za mobitele i više nego dovoljnog kapaciteta za auto koji će na cesti odrati i najrazmetljivije sportaše, a pritom prije sljedećeg punjenja prijeći i više nego solidnih 250-300 kilometara. Prošloga tjedna Elon Musk je predstavio početak isporuke luksuznog “običnog” Modela S. S pet sjedala i pravim prtljažnikom, u pola cijene Roadstera. U međuvremenu se električni pogonski sustavi Tesla Motorsa prodaju Daimleru i Toyoti za ugradnju u električna vozila pod njihovom značkom. Da je Detroit sanjao što to Elon Musk radi, sigurno bi našao “industrijski način” da ga ušutka: otkupom dionica i projekata te njihovim zaključavanjem u blagajni. Ako želimo romantizirati, rekli bismo da bismo bez Elona Muska i Tesla Motorsa i danas kupovali jedino automobile na benzin i naftu. A sada ih nude svi proizvođači koji drže do sebe. Treći je Muskov pothvat ovoga trenutka najmanje poznat: tvrtka Solar City. Braća Peter i Lyndon Rive imali su najbolji i najambiciozniji projekt kad su ga u srpnju 2006. predstavili Musku. Uložio je novac, a već je 2007. godina bila cijela godina kako je Solar City radio kao komercijalni proizvođač struje. Danas ima 1600 zaposlenih i osim što je najveći proizvođač solarne električne energije na svijetu, Solar City je dobio koncesiju da u Kaliforniji opremi autoceste punionicama struje za električne automobile. Dakako, solarne.

MUSK SE, IPAK, najviše posvetio raketama. To se dobro vidjelo i ovih dana kada je u polo majici sa svojom ekipom sjedio u kontrolnom centru SpaceX-a u Hawthorneu, četvrti Los Angelesa blizu zračne luke LAX. Ali onamo se valjalo preseliti s pacifičkog otoka. U ljeto 2002. Musk je uložio 100 milijuna dolara u tvrtku sa 160 zaposlenih. Danas ih ima 1600, dionice na burzi rastu, ali on još drži dvije trećine vlasništva. Da su Elona Muska povlašteni u NASA-i, Boeingu i Lockheed Martinu shvatili iole ozbiljno, vjerojatno bi poduzeli kakvu uobičajenu “industrijsku akciju” od kojih bi manje nasilna završila zaključavanjem dionica i patenata u kakvoj blagajni. A Musk bi bio još bogatiji. Srećom, mora da su mislili kako se ekscentrični bogataš na pacifičkom atolu zabavlja igranjem s raketama. Marshallovo otočje je doista daleko, ali ima zanimljivu prednost: teritorij je SADa. Ta je činjenica odigrala važnu ulogu, jer drugi nisu imali te sreće. Na blokiranim izvoznim dozvolama za svemirske tehnologije minirana je malo starija američka svemirska kompanija od Muskove, MirCorp. Skupina poduzetnika zakupila je rusku stanicu Mir koja se 1999. već devet mjeseci orbitom kotrljala bez posade. Onamo su poslali i dva kosmonauta da je stabiliziraju i privedu svrsi kako bi je iskorištavati u raznim komercijalnim i nekomercijalnim pothvatima, među ostalima i vlastitim. Njihov je bio prvi turist Dennis Tito. Ako je novac iz SAD-a mogao preko granice, tehnologiji neophodnoj Miru nisu dali. Državna je birokracija spektakularnu akviziciju MirCorpa preko noći počela tumačiti kao prijetnju miru. U dogovoru Clintona i Putina stanica Mir je srušena, a glavni investitor Walt Anderson i danas sjedi u zatvoru. Osuđen je po već poznatoj američkoj tehnici za uklanjanje nepoželjnih — za poreznu prijevaru.

A ONDA SE DOGODILO da je s dekomisioniranog lansirnog položaja za interkontinentalne balističke rakete na otoku Omelek SpaceX, nakon tri neuspjeha, u rujnu 2008. u orbitu lansirao raketom Falcon 1 prvi privatni pokusni teret. U srpnju 2009. Musk je tom raketom i prvi put nešto zaradio. Lansiran je malezijski satelit RazakSat. Od tada do danas SpaceX više nijednom nije doživio neuspjeh. Najmoćniji ljudi svemirske industrije sve do 31. svibnja SpaceX nisu shvaćali ozbiljno. Sada je, poslije besprijekorno izvedene misije na Međunarodnu svemirsku stanicu i povratka kapsule Dragon, malo kasno da se zabrinu. “Vjerujem da kilogram tereta izbačen u nisku Zemljinu orbitu ne smije stajati 50 tisuća dolara. Ili da putovanje kilograma tereta na površinu Mjeseca treba stajati milijun dolara. Prije bih za ono prvo rekao da je realna cijena 500 dolara”, rekao je prije nekoliko godina u intervjuu Elon Musk te sablažnjive brojke na koje cilja. Nakon prvih uspješnih lansiranja “koja su izmakla kontroli” NASA je ozbiljno shvatila Muska. U prosincu te godine odobrili su SpaceX-u “stipendiju” za 12 opskrbnih letova na ISS u visini od 1,6 milijardi dolara, s postupnim isplaćivanjem. Musk je otvorio pogon za gradnju kapsula Dragon u Hawthorneu, u halama gdje je Boeing nekad sklapao 747, a u Teksasu upravo diže tvornicu za proizvodnju velikih raketa. Tako je već dovršenu raketu Falcon 9 NASA “pozvali” da se lansira pod njenim nadzorom s platforme 40, na vojnoj strani svemirskog centra Cape Canaveral. Međutim, raketa visoka 53 metra ondje je podignuta na rampi čamila 18 mjeseci, uza stalna zakazivanja i odgađanja lansiranja.

POTOM JE SAVJETNICA novog predsjednika Baracka Obame Lori Garver u reviziji prevrnula NASA-u, a Obama ukinuo rastrošni neizvodivi program Georgea W. Busha Constellation i promijenio direktora NASA-e. Ni to nije bilo dovoljno. Tek kad se Obama, u posjetu NASAi u travnju 2010. s Elonom Muskom prošetao ispod postavljenog Falcona 9, SpaceX je dobio datum, 4. lipnja, za prvo lansiranje. Sabotirali su ga i u šest sati termina za lansiranje. U posljednjih 15 minuta ono je ipak izvedeno — savršeno. I drugo lansiranje 8. prosinca 2010. bespilotnog broda Dragon. U njega su umjesto astronauta, onako iz vica, stavili kotur ementalera težak 300 kilograma. Dragon je ispaljen također besprijekorno i nakon dvije orbite Elon Musk je u kapsuli koja se padobranom spustila u Pacifik dobio natrag svoj sir.Ovogodišnje prvo pokusno lansiranje na ISS također je dvaput odgađano. Vjerujem, posve neopravdano, ali je Elon Musk jobovski sve otrpio. Profil toga leta podvrgnut tehnički nevjerojatno nepovjerljivim testovima, kao nijedan prije. Neki su od zadanih pokusa bili toliko očigledno besmisleni da su dvije pokusne misije ipak sažete u jednu. Ironija je što je te unikatne testove preciznog manevriranja na sigurnoj udaljenosti, kakvima nisu izvrgnute ni europska niti japanska bespilotna opskrbna letjelica, postavila agencija koja sama više nema čime slati astronaute i terete na ISS! Dragon je u orbiti morao izvesti niz kompliciranih manevara oko Međunarodne svemirske stanice da bi ga uopće pripustili na udaljenost od 30 metara. Odatle su Dragonom iz ISS-a ručno upravljali astronauti stalne posade. Brod su stanici približili na samo 10 metara i unatoč tome što raspolaže milimetarski precizan laserski sustav za automatsko pristajanje, astronauti su ga na sidrište dovukli robotskom rukom. Još se kapsula nije otkvačila na povratku s ISS-a da pljusne u Pacifik, a SpaceX i najveći svjetski komercijalni operator telekomunikacijskih satelita Intelisat potpisali su sporazum o lansiranju komercijalnih satelita novom raketom Falcon Heavy.

INTELSAT, KOMPANIJA SA sjedištem u Luxembourgu, s 52 operativna satelita doista je telekomunikacijski svemirski div. Potpisan je ugovor o zajedničkim pokusima i lansiranjima raketom Falcon Heavy, budućim najmoćnijim nosačem. Intelsat je surađivao i lansirao s Boeingom (Delta), Lockheed Martinom (Atlas, Titan), ESA-om (Ariane), Kinezima (Dugi marš) i Rusima (Proton, Zenit). Upuštao se i u nekonvencionalne projekte kao što je lani s korporacijom MDA i svojim onemoćalim satelitima produžio život dostavom dopunskog goriva sa Zemlje. Intelsat jako dobro zna koliko doista vrijedi uspjeh prvog privatnika koji može lansirati teret i ljude na ISS. Ali tko je pomislio da je životni cilj Elona Muska bio da postane orbitalni prijevoznik, žestoko je promašio. Raketa Falcon Heavy, za koju SpaceX uz raketnu bazu Američkog ratnog zrakoplovstva Vanderberg u Kaliforniji gradi privatni lansirni poligon, trebala bi poslužiti dalekovidnijem planu. I one još veće koje slijede poslije Falcona Heavy. Elona Muska — s NASA-om ili bez nje, svejedno — želi u sljedećih 10-20 godina čovjeka poslati na Mars!

ONAKO KAKO ĆE SE Dragon jednom meko spuštati na Mars, tako će se ubrzo, s ljudima u sebi, meko spuštati na Zemlje. Meko su spuštanje u SpaceX-u zamislili i za stupnjeve raketa. Sve će se ponovno koristiti. Lansiranje jednog Dragona na ISS stoji otprilike između 50 i 60 milijuna dolara. Jeftino, jer se 95 posto hardvera upotrijebi nanovo. Dragonom se na ISS može dovesti sedam astronauta i pola tone tereta. Otkako nemaju space shuttle, Amerikanci upravo toliko, 50-60 milijuna dolara Rusima plaćaju za povratnu kartu za jednoga astronauta u Sojuzu (koliko još dotekne tereta do ukupne težine od 200 kg). Zato Muskov uspjeh sigurno mrze republikanci u Kongresu čije je još nedavne tvrdnje taj uspjeh izvrgnuo ruganju. Tvrdili su da je Musk pustolov, da od svega neće biti ništa te neka Amerikanci siguran let plate Rusima, a ne kockaju se s američkim privatnikom. Čudno za stranku koja se načelno zauzima za privatnu inicijativu… Sve ih je ušutkao uspjeh skromnog, strpljivog, pametnog Južnoafrikanca s američkim putovnicom. Pribrano je znao izdržati sve niske udarce, podvale i odgode. A uspio se dvaput — električnim automobilom i raketom — prikrasti na teritorij kojim dominiraju anonimni, bogati i bahati. I pobijedio ih je, a pritom je sačuvao svoje velike vizije zbog kojih sve to radi te istodobno ostao fantastično normalan čovjek s obje noge čvrsto na zemlji.