Izvor blizak Uredu predsjednika navodi da premijer Plenković ozbiljno manipulira slučajem slanja vojnika u misiju NATO-a
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović izravno je u Washingtonu na srpanjskom summitu NATO saveza rekao ministru obrane Ivanu Anušiću i ministru vanjskih poslova Gordanu Grliću Radmanu kako neće podržati sudjelovanje hrvatskih vojnika u NATO-ovoj misiji NSATU (NATO-ova sigurnosna pomoć i obuka za Ukrajinu) te što misli o toj misiji. Moguće je da im je to rekao upravo u trenucima kada su ondje i zajedno fotografirani. Izjavio je to za Nacional izvor blizak Uredu predsjednika navodeći kako premijer Andrej Plenković ozbiljno manipulira kada upozorava na nedosljednost predsjednika Milanovića po tom pitanju i dodaje još nešto: ‘‘Ivan Anušić Milanoviću je u neslužbenom razgovoru u Washingtonu također iznio gotovo identičan stav kada je u pitanju angažman hrvatskih vojnika u Ukrajini’’.
Isti izvor referirao se u tom kontekstu na žestoki napad Vlade na Milanovića, ali i na pisanje Jutarnjeg lista o toj tematici, naročito na članak od ponedjeljka u kojem se izdvajaju navodne Milanovićeve neistine o Ukrajini. Milanovića naročito iritiraju teze da on o svom protivljenju spomenutom angažmanu nije govorio ranije, a naročito ne tijekom pripreme te odluke. O tomu izvor blizak Uredu predsjednika navodi:
‘‘Milanović stalno govori da je protiv angažmana hrvatskih vojnika u ratu u Ukrajini. Ako je bio protiv toga prije dvije godine, otkud im ideja da o tome nije javno govorio. On cijelo vrijeme govori isto. Osim toga, praktički je nemoguće glasati protiv toga angažmana javno, pa zato te odluke tako i pripremaju. Milanović smatra da se takva odluka može donijeti, da NATO može raditi što hoće, ali da to nije obaveza Hrvatske te da se, u trenutku kad u tom ratu praktički sve kreće nizbrdo, ostavlja trag da se NATO uključuje. Milanović je svjestan da njegova u ovom slučaju nije zadnja, nego ostavlja mogućnost Vladi da zatraži dvotrećinsku većinu u Saboru da usvoji tu odluku mimo njegove suglasnosti.’’
Izvor blizak Uredu predsjednika navodi kako Hrvatska svakako u slučaju sudjelovanja njenih vojnika u misiji NATO saveza u Ukrajini gubi kontrolu nad svojim vojnicima. O tome taj izvor navodi sljedeće:
‘‘Ako izbije rat, kad bude kasno, nemamo dnevni nadzor nad našim vojnicima. U nizu drugih misija to je prihvatljivo. Primjerice, u Litvi i Poljskoj, gdje su hrvatski vojnici dio vertikale i dio zapovjedne strukture. Ali to je na teritoriju članica Saveza u svrhu obrane njihova teritorija. Na to je Hrvatska pristala ulaskom u NATO savez. Ali ni tada nemamo operativnu kontrolu. Ovdje je druga priča, nemamo tu kontrolu, štogod iz Vlade pokušali insinuirati i tvrditi.’’
Izvor blizak Uredu predsjednika posebno se referirao na teze da svaka država, pa tako i Hrvatska, u svakom trenutku svoje vojnike može povući iz misije pod okriljem NATO-a ili neke druge organizacije. To je Milanović učinio 2013. kada je kao premijer inicirao povlačenje naših vojnika iz UN-ove misije na Golanskoj visoravni, a 2020. kao predsjednik države donio je odluku da hrvatski vojnici više neće sudjelovati u NATO-ovoj misiji u Afganistanu.
Prema pisanju Jutarnjeg lista, prilikom razgovora o sudjelovanju u nekoj vojnoj misiji svaka država može postaviti nacionalna ograničenja. Nacionalno ograničenje za Afganistan bilo je da HV neće sudjelovati u borbenim operacijama.
TUĐMANOVIM STOPAMA Plenković: ‘Ekipa koja podržava Milanovića ne želi dobro Hrvatskoj’
O tome izvor blizak Ured predsjednika kaže:
‘‘Usput budi rečeno, je li Plenković protestirao protiv tih povlačenja? Potom su Amerikanci izišli iz Afganistana u kaosu godinu dana ranije. Tada je Vlada isto mogla insistirati na tome da zadržimo vojnu policiju ondje putem Sabora. Ali tada su Milanović i Plenković još koliko toliko bili u normalnim odnosima, iako je Plenković zveckao tvrdom kohabitacijom.’’
Izvor blizak Uredu predsjednika dodatno se referirao i na tvrdnje da se misija NATO saveza neće odvijati na teritoriju Ukrajine. O tomu je zaključno izjavio:
‘‘To je uvreda za zdrav razum. To se predstavlja kao misija izvan Ukrajine, ali s izdvojenim prisustvom u Kijevu. Kad padne prva atomska bomba i dalje će to demantirati. Što je svrha te misije s tim izdvojenim prisustvom u Kijevu? To je planiranje ukrajinskih potreba u realnom vremenu. NATO tako postaje glavni distributer opreme, odnosno logističar ukrajinske vojske koji ima zadatak najbrže dostaviti ono što im treba, a što postoji. Pa kako bi to trebalo nazvati nego izravno uključivanje u rat?’
Komentari