Dio Domovinskog pokreta želi kao ključni uvjet pregovora oko nove vlade istaknuti Zlatka Hasanbegovića kao kandidata za ministra kulture i medija. Desničarskog ideologa vide kao zalog za vraćanje integriteta uslijed ‘žrtve’ i izdaje svojih birača zbog koalicije s HDZ-om
Nacional je od izvora bliskog samom vrhu Domovinskog pokreta dobio dubinski uvid u sve razine izazova s kojim će se HDZ suočiti kad i ako pregovori ovoga tjedna uđu u konkretnu fazu te kakve bi sve teške prepreke u konačnici mogle prevagnuti oko mogućeg sklapanja nove koalicije između HDZ-a i Domovinskog pokreta ili će se zbog „nepremostivih“ razlika ipak morati ići na nove izbore. Najilustrativniji primjer izazova s kojima se mora suočiti tehnički premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković u završnici pregovora, zrcali se u ideološkim stavovima Domovinskog pokreta i mogućem ključnom uvjetu koji bi oni mogli postaviti HDZ-u kako bi pred vlastitim biračima i javnošću pokušali opravdati ulazak u koaliciju koju predvodi čovjek protiv kojeg su podnijeli kaznenu prijavu i kojeg su nazivali izdajnikom.
A kao personifikaciju svoje ideološke ustrajnosti i postavljanja uvjeta HDZ-u od kojih, kako žele prikazati, ne odstupaju ni milimetar, dio Domovinskog pokreta želi nametnuti Zlatka Hasanbegovića kao kandidata za ministra kulture i medija. Dakle, čovjeka koji je svojevremeno u desnoj HDZ-ovoj vladi u vrijeme Tomislava Karamarka već bio ministar kulture i koji je zbog svojih revizionističkih stavova postao ikona tvrde desnice, njihov ideološki vođa, a istovremeno i „crvena krpa“ lijevim, centrističkim i liberalnim političkim opcijama.
Hasanbegović je u mladosti bio predsjednik mladeži Hrvatske čiste stranke prava, bio je i predsjednik Nadzornog odbora Počasnog bleiburškog voda, kasnije je kao povjesničar iznosio kontroverzne stavove o fašizmu i antifašizmu, a u političkoj areni „proslavio se“ stavovima poput onog da se „iza Možemo! kriju teoretičari lezbijskog sindikalizma“. Naravno, protivnik je Istanbulske konvencije uz „argument“ da se iza toga krije rodna ideologija, a ne zaštita žena od nasilja.
Čim je 2016. postao ministar kulture, tjednik Novosti na naslovnici je objavio arhivsku fotografiju Hasanbegovića kako navodno pozira s ustaškom kapom. Tvrdilo se da je riječ o fotografiji iz 1996. godine koja je bila objavljena u časopisu Nezavisna Država Hrvatska tada dostupnom na kioscima. Nakon toga je tadašnji predsjednik SDP-a Zoran Milanović, današnji predsjednik Republike, izjavio kako ljudi poput Zlatka Hasanbegovića ne prolaze nigdje u Europi, da je on opasan i teret za Hrvatsku te da nikada nije ni trebao postati ministar.
‘Morate računati da će DP mnogi napasti kad i ako ode u koaliciju s HDZ-om. A Hasanbegovićevo mjesto u vladi bilo bi dovoljno snažan argument za njihove birače. Jer mnogi ne podržavaju koaliciju s HDZ-om’
Zanimljivo, jedan od glavnih zahtjeva koji je Domovinski pokret tijekom pregovora s HDZ-om javno iznosio bilo je upravo ukidanje državnog financiranja tjednika Novosti. A sada se lome koplja oko toga hoće li Domovinski pokret i službeno inzistirati na Hasanbegoviću kao kandidatu za ministra kulture.
„Hasanbegović se potvrdio na izborima. Za razliku od ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek koja je dobila točno 506 glasova, Hasanbegović je kao drugi na listi iza Mislava Kolakušića dobio više od 6000 preferencijalnih glasova. Njemu je mandat propao zbog par stotina glasova koje su poremetili HSP i Karolina Vidović Krišto. To je bila operacija udbaških struktura iz Australije, tobože ustaških. Oni su nam uzeli nekoliko mandata koji su po D’Hondtu otišli Možemo!, čak i HDZ-u. Uglavnom, Haso shvaća važnost izvršne vlasti i njega ne zanima ni Sabor kao zamjena niti bilo što drugo. Birači su ga podržali, dobio je tek nešto manje glasova nego na ranijim izborima kad je bio nositelj liste. I to nije tek njegov osobni kapital, nego je veliki kapital Domovinskog pokreta i ozbiljan argument da se njega vidi u izvršnoj vlasti“, tvrdi izvor blizak vrhu Domovinskog pokreta.
Dio ljudi bliskih vodstvu Domovinskog pokreta smatra da bi imenovanje Hasanbegovića ministrom kulture i medija – to jest njegov povratak na funkciju na kojoj je bio i 2016. u vrijeme vlade Tihomira Oreškovića i koalicije HDZ-a i Mosta – njihove birače dovelo do delirija. Izvor blizak Hasanbegoviću o tomu za Nacional kaže:
„Morate računati da će Domovinski pokret mnogi napasti kad i ako ode u koaliciju s HDZ-om. A ako bi Hasanbegović bio u vladi, to bi bio dovoljno snažan argument za njihove birače. Jer mnogi ne podržavaju koaliciju s HDZ-om, ali ako se Domovinski pokret bude držao tih dviju točaka, da neće u vladu s SDSS-om i da će Hasanbegović biti ministar kulture, njihovi birači neće se osjećati prevareno.“
Hasanbegovića u Domovinskom pokretu u tom kontekstu vide kao svojevrsnu prevagu koja će im kao stranci donijeti balans i vratiti integritet zbog „žrtve“ koju su morali podnijeti izdavši svoje birače kojima su prije izbora obećavali da ni u ludilu neće ići s HDZ-om. No vide ga također kao „neutralizacijsku točku“ u daljnjim pregovorima s HDZ-om. Izvor blizak Hasanbegoviću o tomu kaže:
„Hasanbegović sada dobro dođe Domovinskom pokretu kao svojevrsna ravnoteža, ali i kao neutralizacijska točka u pregovorima. Evo vam primjer. Znači, Plenkoviću su najvažniji vanjski poslovi, a Domovinskom pokretu se sigurno ne sviđaju neki njegovi vanjskopolitički potezi, od onih prema Srbiji nadalje. Prema tome, ako bi HDZ bio protiv nekog prijedloga Domovinskog pokreta, poput prijedloga da Hasanbegović bude ministar kulture, onda bi Domovinski pokret isto tako mogao biti protiv HDZ-ovih stavova i prijedloga o vanjskoj politici. I onda bi se došlo u slijepu ulicu. A Hasanbegoviću je jedina želja da se vrati u Ministarstvo kulture, jednako kao što je njihovu Davoru Božinoviću životna želja da postane ministar vanjskih i europskih poslova. I to će zapravo biti dvije neutralizacijske točke. Ako se ostvare.”
Na pitanje što ako Domovinski pokret bude doveden u situaciju da se mora odreći Hasanbegovića kao ministra i bi li se zadovoljio nečim drugim, taj izvor blizak dijelu vodstva Domovinskog pokreta izričito tvrdi:
„Hasanbegović je jedna od točaka pregovora kao što je i SDSS. Od toga se neće odstupiti. Da je on dobio 200, 300 glasova, onda bi bila druga priča. Međutim, u trenutku kad se Kolakušić izdvojio iz koalicije, pa nije Domovinski pokret lud da ubije sam sebe odricanjem od Hasanbegovića koji je dobio tek nekoliko stotina glasova manje od Kolakušića. Pa Mario Radić je matematičar, a i Penava to razumije. Znači, naš je čovjek osvojio toliki broj glasova, više od 6000, a sutra su mogući novi izbori. Zašto se oni ne smiju odreći Hase, zašto ne smiju pristati na SDSS? Jer postoji nešto što se zove ‘Karamarkov poučak’. Kao što je Milorad Pupovac kod Stankovića u ‘Nedjeljom u 2’ priznao da se Karamarko nije htio odreći Hase pa mu je pala glava. I sad kad je to javno poznato, pa nisu ludi ovi iz DP-a da bi to napravili. Dakle, oni ne mogu izgubiti glavu zbog Hasanbegovića jer se on potvrdio na izborima. Izgubili bi glavu pred svojim biračima da ga se sada odreknu. A u krajnjoj liniji, uvijek može doći do izvanrednih izbora. I ako do njih dođe, što bi Domovinskom pokretu bio argument ako bi pristao na SDSS i odrekao se Hasanbegovića? A ovako, ako na to ne pristanu, uvijek imaju argument pred svojim biračima.“
Dio Domovinskog pokreta koji zagovara tu opciju smatra da unatoč tome što se premijera Plenkovića javno percipira kao najveću prepreku takvom dogovoru, upravo bi Plenković mogao prvi popustiti oko Hasanbegovića, i to zato što je Hasanbegović u Saboru podržao njegova dva vrlo važna zakonska prijedloga.
„Dok je Hasanbegović još bio u Neovisnima za Hrvatsku, podržao je glasanje o LNG-ju. On je digao ruku ZA, što je u trenutku kad se DP optuživalo kao rusku priču bio vrhunski argument DP-u i jedan od ključnih nazovi-dokaza da nije riječ o ruskoj priči. I tada je, paradoksalno, Most napadao Hasanbegovića da se prodao Plenkoviću. A riječ je o čovjeku koji se, vjerujte mi, ne zna prodati. Druga točka koju je Hasanbegović podržao bilo je glasanje o Ukrajini. Dakle, Domovinski pokret s Hasanbegovićem ima taj element da im Plenković ni u jednom trenutku ne može prigovoriti glasanje oko Ukrajine. Upravo zbog Zlatka Hasanbegovića koji nije glasao kao ostatak Domovinskog pokreta, već je glasao za Plenkovićev prijedlog pomoći Ukrajini“, objasnio je Nacionalov izvor iz DP-a.
Drugim riječima, iz pozicije Domovinskog pokreta, to bi sve trebalo biti „glazba za Plenkovićeve uši“.
“Pa evo mu argument. Čovjek je glasao za njegove prijedloge. Tada se ponio korektno. A to je Plenkoviću, koji je tašt, vrlo bitno”, smatra Nacionalov izvor.
Kao eventualni drugi resor koji bi potencijalno mogao biti zanimljiv Hasanbegoviću i Domovinskom pokretu ako im Plenković ne pristane dati Ministarstvo kulture, izvori bliski vrhu Domovinskog pokreta navode Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Što bi Plenkoviću i HDZ-u zasigurno bilo još gora opcija.
Međutim, izvor blizak vrhu Domovinskog pokreta tvrdi da se njima ne žuri:
„Njima se ne žuri. A ako neće dobiti te ključne stvari koje su im bitne kako ne bi izdali svoje birače, radije će ići na nove izbore. Postoji i ta opcija.“
Bivši Karamarkov ministar kulture u mladosti je bio predsjednik mladeži Hrvatske čiste stranke prava. Tjednik Novosti, čije financiranje DP propituje, objavio je 1996. njegovu fotografiju s crnom kapom nalik ustaškoj
Sve je to Nacional tijekom vikenda doznao iz razgovora s izvorom bliskim onoj struji vrha Domovinskog pokreta koju u javnosti i medijima doživljavaju kao ideološku, nasuprot „pragmatičnoj“ struji koju navodno predvodi politički tajnik stranke Mario Radić.
Iz dijela HDZ-a, ali i iz nekih drugih političkih opcija, pokušale su se tijekom proteklog tjedna plasirati teze da su te dvije struje – dakle, ideološka struja koju zapravo predvodi predsjednik stranke Ivan Penava i tzv. pragmatična struja koju predvodi potpredsjednik Mario Radić – međusobno suprotstavljene te da bi ako dođe do pat-pozicije u pregovorima, moglo doći i do razilaženja tih dviju opcija i raskola u Domovinskom pokretu. I to tako što bi pragmatična strana mogla odustati od zahtjeva koji su najteži za šefa HDZ-a i potencijalnog budućeg mandatara Andreja Plenkovića, a tiču se upravo ideološke dimenzije. Jer toj su struji, kako se tvrdi, puno važniji resori poput energetike i zaštite okoliša.
Međutim, izvor blizak i jednoj i drugoj struji DP-a za Nacional tvrdi:
“Ovo što se prošloga tjedna dogodilo Mostu s Raspudićima, još više je povezalo Ivana Penavu i Marija Radića. To je i Radiću i Penavi bila pouka da zajedno moraju ostati čvrsti. Prije toga, u vrijeme slaganja izbornih lista, bilo je tu među njima i malo i srdžbe i nesuglasica, kao i u svim strankama kad se sastavljaju liste. No nakon toga su krenula podmetanja. Pavliček iz Suverenista dao je intervju Indeksu u kojem je rekao da će nekoliko zastupnika Domovinskog pokreta ‘flipnuti’ na jednu, a ostali na drugu stranu. O tome može samo sanjati. Svi bi oni željeli kopati jamu pod DP-om, ali je taj DP sad na kraju čvršći.“
Kao primjer reakcije Domovinskog pokreta na pokušaje da ga se slomi i razdijeli medijskim pritiskom, izvor blizak vrhu te stranke navodi jednu prošlotjednu situaciju:
“U trenutku kad su svi pratili raskol u Mostu i odvojene press konferencije Marije Selak Raspudić i Bože Petrova, portal Telegram je kao udarnu vijest objavio članak o raskolu u Domovinskom pokretu. Nije prošla ni minuta, istu tu ‘prijelomnu’ vijest o raskolu u Domovinskom pokretu objavljuje i portal Index.hr. Penava i Radić u tom su trenutku zajedno ručali i samo su se tome mogli nasmijati. Zato su ubrzo objavili zajedničku fotografiju pregovaračkog tima na kojoj su Penava kao predsjednik, Radić kao zamjenik, Dabro kao glavni tajnik i Barna kao politički. Tom fotografijom zapravo su se htjeli narugati tim naslovima.“
Nacionalovi izvori tvrde da će vodstvo Domovinskog pokreta ovoga tjedna precizirati svoje zahtjeve prema HDZ-u, međutim, da u nekim pitanjima neće biti odstupanja.
“Znači, SDSS ne dolazi u obzir pod cijenu novih izbora. Ne Srbi, nego SDSS”, istaknuo je izvor iz Domovinskog pokreta. A kad je riječ o Hasanbegoviću, ta će se strategija očito još brusiti tijekom ovog tjedna. Ovisno o tome kako će „disati“ Andrej Plenković.
„Ono što je sigurno“, zaključuje izvor iz DP-a, „jest da Domovinski pokret neće dati guze tek tako. Zapravo, uopće neće dati guze. Oni su ušli vrlo ozbiljno u pregovore koji su izrazito teški i ozbiljni. Ali ako dođe do dogovora, taj će dogovor biti čvršći nego ikada. Dakle, ovo nisu pregovori radi toga da netko dobije tri ili četiri fotelje, jer to tim ljudima ne treba, nego su to pregovori zato što se stvarno želi participirati u vlasti. Oni će vrlo vjerojatno tražiti i neku novu vrstu Ministarstva useljeništva, povratka i demografije. Jer zaista žele u tom području nešto napraviti. Dokaz tome je i to što je tvrtka Pevex započela neke svoje neovisne akcije za povratak naših Hrvata iz Argentine te im ovdje osigurava stan i posao. Ta je akcija započela još prije izbora. Dakle, oni će i kao stranka inzistirati na takvim i sličnim akcijama kako bi se umjesto uvoza strane radne snage i migranata, potaknulo Hrvate u iseljeništvu da se vrate u domovinu“.
‘Ako bi HDZ bio protiv nekog DP-ova prijedloga, poput onog da Hasanbegović bude ministar kulture, onda bi DP jednako mogao biti protiv HDZ-ovih stavova i prijedloga o vanjskoj politici’
Kao dodatni argument za mogući Plenkovićev pristanak na uvjete koje pred njega postavlja Domovinski pokret, izvor blizak vrhu te stranke navodi sljedeće:
“Plenković bi koalicijom s DP-om zapravo oslabio Anušića, Butkovića i ove koji se zapravo predstavljaju kao desno krilo HDZ-a. Plenkoviću se teško odreći Pupovca, ali on bi toj koaliciji mogao postati sve skloniji upravo iz ovog drugog razloga. Jer bi se riješio unutarstranačke desne oporbe.“
Kad je riječ o Hasanbegoviću, treba također podsjetiti na jednu bitnu činjenicu. Iako je Plenković po preuzimanju stranke od Tomislava Karamarka zagovarao promjenu smjera HDZ-ove politike, vrlo brzo se pokazalo da je to bilo samo deklarativno. Naime, Plenković je na parlamentarne izbore 2016. izašao s istim jakim desničarskim imenima koja su bili ključni ljudi Karamarkove vlasti. Jedan od njih bio je upravo Zlatko Hasanbegović, kojeg je Plenković u jesen 2016. stavio na visoko treće mjesto u 2. izbornoj jedinici s kojeg je ovaj osvojio čak 11.898 glasova, više nego nositeljica liste Ivana Maletić koja je tada dobila 11.242 glasa. To je bio prvi u nizu primjera kako se Plenković s jedne strane deklarativno odricao desnice, dok je s druge strane cijelo vrijeme sam podgrijavao njenu unutarstranačku snagu. Jer u ključnim trenucima – recimo, kad su u pitanju „dvojna konotacija“ ustaškog pozdrava „za dom spremni“ ili micanje ploče HOS-ovcima u Jasenovcu – nije bio spreman donijeti odluke kojima bi se decidirano ogradio od rigidne desnice. Jedan od njegovih rijetkih poteza u tom smislu bilo je postavljanje Nine Obuljen Koržinek za ministricu kulture u novoj vladi koju je oformio 2016. Međutim, Hasanbegović nije javno protestirao zato što je maknut, dapače, u tom prvom periodu nastavio je podržavati HDZ-ovu vladu, a tek poslije se odvojio u novu stranku Neovisni za Hrvatsku koju je bio osnovao s Brunom Esih. Nakon razlaza s Brunom Esih osnovao je stranku Blok za Hrvatsku, koja se 2020. priključila Domovinskom pokretu. Četiri godine kasnije Zlatko Hasanbegović mogao bi ponovo doći u središte pozornosti i značajno utjecati na epilog netom održanih parlamentarnih izbora.
Komentari