Nakon predsjedničkih izbora na kojima je Zoran Milanović osvojio drugi predsjednički mandat dvotrećinskom većinom, sa 75 posto odnosno više od 1.100.000 glasova birača, razgovarali smo s profesorom politologije Višeslavom Raosom, prodekanom na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Višeslav Raos je završio studij politologije te diplomirao na Fakultetu društvenih znanosti u Beču, a doktorirao je iz područja komparativne politike. Osim o političkim refleksijama pobjede Zorana Milanovića nakon koje ne očekuje otopljavanje odnosa i okončanje „tvrde kohabitacije“ između Milanovića i premijera Andreja Plenkovića, Raos je govorio o kriznoj geopolitičkoj situaciji u kojoj bi suradnja između premijera i predsjednika bila dobrodošla. Tako se osvrnuo i na političku krizu u Austriji, gdje je predsjednik Alexander Van der Bellen, porijeklom Nijemac baltičkih korijena, mandat za sastavljanje vlade upravo povjerio Herbertu Kicklu, predsjedniku izrazito desničarske Slobodarske stranke. Kickl se, pak, po uzoru na Adolfa Hitlera želi proglasiti „narodnim kancelarom“ iz čega se mogu iščitati i političke poruke. Nakon pobjede Donalda Trumpa, koji uz pregovore s Vladimirom Putinom za okončanje rata u Ukrajini pokazuje i otvorene pretenzije prema Grenlandu, ledenom otoku pod danskim suverenitetom, profesor Raos je ocijenio da se može očekivati povećano prisustvo američke vojske na Grenlandu. Napokon, i u Njemačkoj je pala vlada, a ključni savjetnik novog američkog predsjednika Elon Musk uputio je poziv Nijemcima da glasaju za desničarski AfD, stranku s revizionističkim sentimentima prema nacizmu. U svakom slučaju, u vrlo smo izazovnom razdoblju na geopolitičkoj sceni.

NACIONAL: Je li Dragan Primorac uopće ikako mogao nadoknaditi prednost Zorana Milanovića od 30 posto glasova iz prvog izbornog kruga? S druge strane, Andrej Plenković je neposredno uoči izborne šutnje obećao da ćemo dobiti novog predsjednika Republike Hrvatske, dakle, Dragana Primorca.

To je bilo u rangu nezamislivog. U politološkoj literaturi još nema zabilježenog takvog slučaja, da je ikome ikada uspjelo nadoknaditi razliku od 30 posto kolika je bila razlika između predsjednika Zorana Milanovića i njegova izazivača Dragana Primorca u prvom izbornom krugu. Iako je bio suočen sa sedmero protivnika, Zoranu Milanoviću nedostajalo je manje od jedan posto da prebaci potrebnih 50 posto glasova birača i pobijedi već u prvom krugu, nakon kojeg je naposljetku osvojio 49,09 posto glasova. Da je razlika između dva izborna kruga među kandidatima bila od pet do 10 posto, onda bi nada Dragana Primorca možda bila i realna. U takvim omjerima znalo se dogoditi da pobijedi i drugoplasirani kandidat iz prvog kruga. Primorčev maksimum je bio da eventualno osvoji onoliko koliko je osvojila Jadranka Kosor 2005. godine, a ni to mu nije pošlo za rukom. Jadranka Kosor je izgubila u drugom krugu od Stjepana Mesića s osvojenih 34 posto glasova.

NACIONAL: Zašto je Primorac teško mogao doseći rezultat Jadranke Kosor iz 2005. godine? HDZ je u kampanji za drugi krug mobilizirao kompletnu stranačku infrastrukturu nakon što je Zoranu Milanoviću „za dlaku“ izmakla pobjeda već u prvom krugu 29. prosinca?

Jadranka Kosor je ipak bila političarka, a Dragan Primorac to nije. Točno je da je Dragan Primorac bio dugogodišnji ministar u Sanaderovoj vladi, ali nema politički nerv. To se vidi. On objašnjava svoje znanstvene uspjehe, ali ne zna kvalitetno ući u politički sukob. Ne zna se politički fajtati nego nudi svoju znanstvenu biografiju. Tvrdi da ga ljudi trebaju izabrati na temelju toga što piše u njegovu CV-u.

NACIONAL: No sve što je Dragan Primorac imao zabilježeno na tom papiru o svojoj znanstvenoj karijeri, Zoran Milanović mu je osporio u sučeljavanju, uključujući i činjenicu da u Americi, kojom se toliko hvali, nije uspio položiti stručni ispit iz medicine te je doktorirao na Medicinskom fakultetu u Osijeku.

Milanović je, između ostalog, u tom sučeljavanju ukazao i na činjenicu da je Dragan Primorac sva svoja znanstvena napredovanja, od docenta pa do redovitog profesora, stekao u Osijeku baš u vrijeme kada je bio ministar znanosti, a tada su se uvjeti napredovanja mijenjali kako bi bilo moguće i uz manje od pet godina razmaka napredovati u više zvanje. Bilo je spomenuto i da je nešto slično pokušao napraviti i Željko Jovanović kao ministar, ali ga je u tome spriječio Zoran Milanović kao premijer. Tako je Željko Jovanović ostao uskraćen za znanstveno napredovanje. I Željko Jovanović, također liječnik kao i Primorac, htio je to napraviti u istom tom Osijeku. Primjetno je bilo da je uoči drugog izbornog kruga Dragan Primorac pokušao biti agresivniji, odnosno, odustao je od toga da je njegova biografija glavni adut koji bi trebao govoriti sam za sebe.

NACIONAL: Je li Dragan Primorac uspio nešto postići tom većom agresivnošću?

Teško. Primorac je to svodio na klasične povijesno-vrijednosne obračune HDZ-a i SDP-a. No najveći problem Dragana Primorca bio je taj što Zoran Milanović više nije klasičan SDP-ovac.

NACIONAL: Kako je moguće, primjerice, provesti nova imenovanja u diplomatskim predstavništvima kada premijer Plenković uporno šalje svoju listu za imenovanja veleposlanika i generalnih konzula tražeći od Zorana Milanovića samo da potpiše vjerodajnice bez sudjelovanja u dogovorima? Zoran Milanović to odbija učiniti pozivajući se na svoju ustavnu ovlast sukreatora vanjske politike.

Problem je, između ostalog, i u tome što interni pravilnik ministarstva ništa ne propisuje s obzirom na uvjete koje bi trebali ispunjavati veleposlanici. Stroži su uvjeti za ustavne suce nego za veleposlanike. Sjetimo se dogovora Sanadera i Mesića. Bio je neki truli kompromis, ali su se dogovorili. Najprije je bio politički fajt pa je bio kompromis po principu „ti meni, ja tebi“, ali su se dogovorili. Slično je bilo i kada je premijerka bila Jadranka Kosor. To se između Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića nije dogodilo jer među njima postoji personalni sukob. Dogovorili su se oko ravnatelja SOA-e jer su to baš morali. Također, predsjednik Milanović je i dalje neformalni šef oporbe.

NACIONAL: Zašto Zorana Milanovića smatrate neformalnim šefom oporbe?

Zato što je to činjenica. Imali smo jednog, drugog, a sada trećeg predsjednika SDP-a iza Zorana Milanovića, ali i ovaj treći, Siniša Hajdaš Dončić, iz njegova je kruga ljudi. Zašto kažem iz Milanovićeva kruga? Siniša Hajdaš Dončić bio je iz uskog kruga ljudi koji su znali da se pripremala pseudo-kandidatura Milanovića za premijera u oporbenoj koaliciji Rijeke pravde na parlamentarnim izborima. Postavlja se sada pitanje može li se SDP emancipirati od Zorana Milanovića.

‘Milanovića smatram neformalnim šefom oporbe, a pitanje je može li se SDP emancipirati od njegove politike’, kaže Višeslav Raos. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Zašto mislite da se SDP ne može emancipirati od Milanovića?

U SDP-u su sretni jer im je u anketama značajno skočio rejting. Ali mislim da bi njima ovako i onako skočio rejting po inerciji. Po toj inerciji SDP će dobro proći i na lokalnim izborima. Naravno da će nakon deset godina doći do zamora materijala u HDZ-u pa je normalno da će SDP-u skočiti rejting. SDP će se početi značajnije oporavljati u Zagrebu jer je ogroman broj ljudi imao velika očekivanja od gradonačelnika Tomislava Tomaševića, ali ta su očekivanja sada podosta splasnula. Tomašević će vjerojatno ostati gradonačelnik, ali je pitanje što će biti sa skupštinom. Pobjeda Milanovića na predsjedničkim izborima dat će vjetar u leđa SDP-u premda su lokalni izbori bitno drugačiji od predsjedničkih. U Gradskoj skupštini gradonačelnik će više ovisiti o SDP-u nego do sada, a možda ovoga puta za Možemo! neće biti dovoljno ni da s SDP-om osigura skupštinsku većinu. Nasuprot tome, moglo bi se dogoditi da SDP na lokalnim izborima ima ozbiljnih problema u Rijeci.

NACIONAL: Zašto bi SDP, kako kažete, imao problema na lokalnim izborima u Rijeci ako mu Milanovićeva pobjeda donosi vjetar u leđa u Zagrebu? Zar Rijeka nije jedna od SDP-ovih neprikosnovenih utvrda? Iako će lokalni izbori biti tek u svibnju 2025., i oni su zapravo dio ove „superizborne godine“.

Nema sumnje da su i lokalni izbori dio ove superizborne 2024. u kojoj su održani parlamentarni, europski i prvi krug predsjedničkih izbora. SDP u Rijeci do sada još nije izgubio te bi pobjeda Zorana Milanovića i na njih trebala blagotvorno djelovati, pa je možda zato prerano donositi konačne zaključke. Ali očito je da u riječkoj organizaciji SDP-a postoje problemi. Vidite da je riječki SDP odustao od kandidature aktualnog gradonačelnika Marka Filipovića za njegov reizbor. U SDP-u ne shvaćaju da je pobjeda Zorana Milanovića na ovim predsjedničkim izborima više njegov uspjeh nego uspjeh stranke. Milanović se uspio nametnuti širem krugu ljudi i zasjeniti samu stranku budući da nije bilo nikoga u oporbi tko bi mu mogao parirati. Normalno, ne možemo još znati kako će se to preliti na lokalne ili kasnije parlamentarne izbore, koji su na dugom štapu. Ali načelno treba istaknuti da svaki izbori imaju vlastitu dinamiku.

NACIONAL: Kažete da su parlamentarni izbori na dugom štapu, ali tu govorimo o redovitim izborima za nešto više od tri godine. Jesu li prijevremeni izbori za Sabor nemogući unatoč tankoj saborskoj većini? Bi li ih Zoran Milanović mogao isprovocirati?

To ne znamo. Hoće li Zoran Milanović skratiti svoj predsjednički mandat i možda ići na parlamentarne izbore 2028., također ne znamo. Prema zadnjim izjavama predsjednika Milanovića, poslije ovog svog mandata namjerava se povući. Rekao je da su ovo njegovi zadnji izbori iako mnogi priželjkuju da se ponovo uključi u sljedeće parlamentarne izbore. A Plenkovićeva vlada neće pasti. Njegova prava politička lukavština bila je kada je podigao plaće državnim dužnosnicima tako da se sada plaće saborskim zastupnicima kreću oko 4500 eura, pa su tako čak i oporbeni zastupnici obeshrabreni u rušenju Plenkovićeve vlade.

NACIONAL: Je li to jedini razlog zbog kojeg HDZ-ova vlada ne može pasti?

Nije jedini. Postoji još jedan bitan razlog. Sabor je užasno fragmentiran. U Saboru postoji jedna velika stranka, a to je HDZ, i druga dosta manja stranka, a to je SDP. Ostale stranke u Saboru su slabo zastupljene i „rasuti teret“ s relativno malim brojem zastupnika. Dakle, kada više od pola njih ne zna hoće li više ikada moći ući u parlament, kakva im može biti motivacija za rušenje Vlade? Nikakva.

NACIONAL: A može li sada zbog Plenkovićeva izbora Dragana Primorca kao lošeg kandidata za predsjedničke izbore, doći do pobune protiv Andreja Plenkovića u samom HDZ-u? Poraz Primorca može se tumačiti i kao Plenkovićev poraz.

Ma ne. Neće biti nikakve pobune protiv šefa stranke iako to ne znači da neće biti disonantnih tonova u HDZ-u. Što bi Plenkovićevi oponenti u HDZ-u time dobili? Pomogli SDP-u? Oni ne mogu srušiti Plenkovića. Andrej Plenković je ovo lukavo izveo. To je njegov neuspjeh koji može kontrolirati. Nije za predsjedničkog kandidata uzeo nekoga iz HDZ-a tko je jak na lokalnoj razini. Ne. Uzeo je Dragana Primorca kao nekoga izvan stranke. Zbog toga je Primorac kao kandidat HDZ-a i loše prošao na izborima. Andrija Hebrang kao jedan od osnivača HDZ-a, koji je zbog Primorčeve kandidature napustio HDZ, samo je javno rekao ono što mnogi u HDZ-u misle, ali javno ne govore.

NACIONAL: Andrej Plenković je rekao da je HDZ podržao predsjedničku kandidaturu Dragana Primorca zato što se nijedan od HDZ-ovih teškaša nije želio kandidirati.

Pogledajmo kako se to dogodilo. Kako je išla formula za podršku kandidaturi Dragana Primorca? Bila je sjednica Predsjedništva HDZ-a na kojoj su imali raspravu o tome, a onda je rečeno: „E, vidite, Dragan Primorac ima svoju nestranačku kandidaturu. Ajmo ga mi podržati.“ Zato je i to bila lukava Plenkovićeva priča kada je rekao da se nitko u HDZ-u nije želio na predsjedničkim izborima suprotstaviti Zoranu Milanoviću.

NACIONAL: Kako se Milanović kao neposredno izabrani predsjednik može suprotstaviti Plenkoviću? Može li sazivati izvanredne sjednice Vlade ili Sabora zbog dramatičnog problema kakav je bila situacija s epidemijom?

Ni jedno ni drugo, predsjednik Republike ne može to učiniti bez supotpisa premijera. Na društvenim mrežama razvila se priča da je Milanović mogao raspisati referendum. Mogao je predložiti, ali referendum nije mogao raspisati bez suglasnosti Vlade. Možda ćemo sada vidjeti u ovom mandatu testiranje jedne druge predsjednikove ovlasti. Postoji najava da će biti nekih izmjena Zakona o obrani, a da će neke njegove formulacije ići u smjeru ograničavanja predsjednikovih ovlasti. Ako Sabor izglasa te izmjene, predsjednik je, prema slovu Ustava, dužan proglasiti izmjene zakona u roku osam radnih dana. Naš predsjednik nema ovlasti staviti veto na usvojeni zakon, ali može istovremeno poslati zakon Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti. Njegovi prethodnici nisu često koristili tu ovlast, a on to nije radio ni kada su ga pristalice pozivali da iskoristi tu mogućnost.

NACIONAL: Je li razlog bio nepovjerenje u Ustavni sud? I kada se mijenjao Zakon o izbornim jedinicama, to je bilo učinjeno na intervenciju samog Ustavnog suda, koji je stari zakon ukinuo i proglasio neustavnim zbog različitog broja birača u izbornim jedinicama, većim od Ustavom propisanih pet posto.

Zoranu Milanoviću to sada može biti super tema jer bi izmjena Zakona o obrani mogla biti pokušaj da se pravnim aktom nižeg ranga kao što je zakon, ograničavaju njegove ustavne ovlasti. Sada imamo i novi sastav Ustavnog suda pa bi mu Zoran Milanović i to mogao postaviti kao test.

NACIONAL: Ali nakon prvog izbornog kruga Zoran Milanović je javno pružio ruku Vladi i premijeru Plenkoviću, najavljujući prekid „tvrde kohabitacije“. Tu „tvrdu kohabitaciju“ najavio je Plenković kada je Milanović prvi put bio izabran za predsjednika prije pet godina. Koliko se čulo u samoj izbornoj noći, Andrej Plenković je odbio prihvatiti tu ispruženu ruku Zorana Milanovića.

Zoran Milanović je pozvao Plenkovića na suradnju, ali ne vidim koji bi bio njegov motiv da bude suradljiv jer se više ne mora boriti za reizbor. A koji bi motiv bio Plenkoviću da prihvati taj Milanovićev poziv? Povijest njihovih odnosa je takva da Plenković neće prihvatiti taj Milanovićev poziv niti je taj predsjednikov poziv bez fige u džepu. Iz perspektive nas građana, što se promijenilo? Ništa se nije promijenilo.

NACIONAL: Razlog za suradnju između predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića mogle bi biti i nove okolnosti nakon pobjede Donalda Trumpa u SAD-u. Uz preuzimanja Grenlanda od Danske, Trump najavljuje i pregovore s Vladimirom Putinom za zaustavljanje rata u Ukrajini, a zahtijeva i preuzimanje nadzora nad Panamskim kanalom. Njemačka je pred izborima, a austrijski kancelar Karl Nehammer podnio je ostavku i prepustio ulogu mandatara Herbertu Kicklu, predsjedniku izrazito desničarske Slobodarske stranke koji se želi, po uzoru na Adolfa Hitlera, proglasiti „narodnim kancelarom“.

Kad govorimo o Slobodarskoj stranci u Austriji, nije to prvi put da će Slobodarska stranka biti u austrijskoj vladi. I socijaldemokrat Fred Sinowatz bio je u vladi sa Slobodarskom strankom. Onda je i poznati austrijski konzervativni kancelar Wolfgang Schüssel 2000-tih bio u vladi sa Slobodarskom strankom. Schüssel je bio u jako dobrim odnosima i s Ivom Sanaderom, a druge europske vlade uvele su u Schüsselovo vrijeme mini-sankcije protiv Austrije. Zatim je i kancelar Sebastian Kurz bio u vladi sa Slobodarskom strankom. Doduše, do sada se još nije dogodilo da je predsjednik Slobodarske stranke bio i austrijski kancelar, a posebno ne netko tko se želi proglasiti i „narodnim kancelarom“. Ali vidjeli smo da se sličan obrazac događa u mnogim europskim zemljama.

NACIONAL: O kakvom to europskom političkom obrascu govorite?

Postoji najveća stranka kao što je sada Slobodarska stranka u Austriji ili kao što je u Irskoj Sinn Féin, stranka ljevice koja stalno raste, ali ih se ne pušta da formiraju vlade. Mislim da će sada na irskom otoku Sinn Féin postati i najveća stranka u Irskoj pa će vjerojatno u ne tako dalekoj budućnosti biti i raspisan referendum o ujedinjenju Irske i Sjeverne Irske. Postavlja se pitanje koliko će dugo sadašnje mainstream stranke moći ne puštati izazivače u europske vlade. U Austriji se narodnjaci i socijaldemokrati nisu mogli složiti oko ekonomskih pitanja, posebno se nisu mogli dogovoriti oko porezne politike. Zato je austrijski kancelar Nehammer vratio mandat za sastavljanje vlade austrijskom predsjedniku, koji je sada taj mandat povjerio Herbertu Kicklu. Austrijski predsjednik Alexander Van der Bellen, koji je također direktno izabran kao i predsjednik u Hrvatskoj, a nekada je bio u Zelenima, imao je mogućnost raspisati i nove izbore. Ipak je odlučio mandat povjeriti Kicklu, čija je Slobodarska stranka osvojila i najviše mjesta u austrijskom parlamentu. Inače, zanimljiva je biografija predsjednika Van der Bellena. Iz obitelji je Nijemaca s Baltika, koji su bili protjerani poslije Drugog svjetskog rata, a prezime mu je nizozemsko. Austrijski predsjednik zna da u Europi postoji negativni sentiment prema ilegalnim migracijama pa je možda procijenio da bi Slobodarska stranka postigla i bolji rezultat na novim izborima.

NACIONAL: Slična je situacija i u Njemačkoj, a Elon Musk, ključni savjetnik Donalda Trumpa, otvoreno je pozvao Nijemce da na izborima glasaju za AfD, koji opet ima revizionistički odnos prema nacizmu.

Nijemci će vjerojatno za novog kancelara dobiti demokršćanina Friedricha Merza, lidera CDU-a. A Merz je jasno rekao da tko god uđe u koaliciju s AfD-om, osim na lokalnoj razini, leti iz stranke. Dakle, ne može koalirati na razini saveznih pokrajina ili nacionalnoj razini, ali ipak je malo otvorio vrata na razini općina i gradova ako baš bude prijeko potrebno. Merz se nada da će liberali prijeći izborni prag pa da će s njima moći sastaviti vladu. Ne bude li tako, opet će ići na veliku koaliciju sa socijaldemokratima, ali uvjet mu je da u toj vladi nikako ne bude bivši kancelar Olaf Scholz. Što je ljepota u njemačkim strankama? Ljepota je u tome što su njemačke stranke puno demokratičnije od stranaka u Hrvatskoj. Šef stranke ne mora biti šef vlade. Postoje interni referendumi na kojima se, primjerice, podmladak socijaldemokrata izjašnjavao o ulasku u koalicijsku vladu. Poučena iskustvom nacizma, Njemačka ima izrazito dobar zakon o strankama.

NACIONAL: Donald Trump, koje je pod velikim utjecajem Elona Muska, sada traži Grenland, koji ima velike količine litija važnog u proizvodnji baterija za električne automobile. Traži i upravu nad Panamskim kanalom gdje bi zabranio prolaz kineskim brodovima te promjenu imena Meksičkog zaljeva u Američki zaljev. Kako to komentirate?

Elon Musk me podsjeća na glavnog negativca iz nekog filma o Jamesu Bondu. To bi bio tip koji ima puno novca, raspolaže visokom tehnologijom, a cilj mu je osvojiti svijet. Imao bi i neku čudnu karizmu, a gledateljima bi prepričavao svoj pakleni plan. To je jedna dimenzija. Druga dimenzija je sâm Donald Trump, koji se navikao pregovarati u biznisu tako da prvo izvrijeđa partnera, zatim dade najmanju moguću ponudu, a onda će se naći negdje na pola puta. Trump smatra da se tako vodi diplomacija i da se tako vode pregovori.

NACIONAL: Donald Trump je najavio i pregovore s Vladimirom Putinom za zaustavljanje rata u Ukrajini. Može li on te pregovore s Putinom voditi tako da Rusi zadrže teritorije koje su osvojili u Ukrajini, a da Amerika uzme Grenland, samoupravnu regiju u okviru Danske bogatu rudama važnim i za proizvodnju čipova. Trumpov sin Donald Junior prošloga je tjedna i demonstrativno sletio na Grenland.

Kod Donalda Trumpa apsurdno je nešto što prije njega nitko nije radio, a to je javno pregovaranje. Grenland ima 90 posto rijetkih metala važnih za razvoj poluvodiča i sustava umjetne inteligencije, kao i za industriju oružja. Otapanje leda sada olakšava njihovu eksploataciju. Većina tih metala nalazi se i u Rusiji i u Kini, kao i u Afganistanu u koji su sada poslovno ušli Kinezi. Ali Amerikanci već jesu na Grenlandu. Postoji njihova baza Thule, danas zvana Pituffik. Kako je i Danska članica NATO-a tako su Amerikanci, koji su rasuti po cijelom svijetu, već prisutni i na Grenlandu. Može se očekivati povećana prisutnost američke vojske na tom ledenom otoku.