U kampanji za iskorjenjivanje dječjeg rada u Kolumbiji u posljednja tri mjeseca otkriveno je gotovo pet tisuća slučajeva djece koja su bila radno eksploatirana, uključujući ih više stotina iz ekonomski pogođene Venezuele, priopćila je u utorak kolumbijska vlada.

Iako je stopa dječjeg rada u Kolumbiji posljednjih godina u padu, procjenjuje se da oko 850 tisuća djece u dobi od 5 do 17 godina radi, a ne pohađa školu u punoj satnici ili uopće.

Od pet tisuća slučajeva dječjeg rada, više od trećine otkrile su vladine mobilne jedinice na poljoprivrednim imanjima i ulicama, dok ih je nešto manje od pola prijavljeno putem besplatne telefonske linije, navode iz Kolumbijske agencije za zaštitu djece (ICBF).

Prema kolumbijskom zakonu djeca do 15 godina ne smiju raditi, a niti jedno dijete ne može biti angažirano na poslu koji predstavlja rizik za zdravlje ili život.

“Pronašli smo djecu koja rade na tržnicama, na javnim mjestima, semaforima, kao i u ruralnim područjima”, izjavio je u utorak medijima voditelj ICBF-a Karen Abudinen.

Agencija je utvrdila da je od ožujka 350 djece iz Venezuele bilo žrtvama dječjeg rada u Kolumbiji, osobito u onim pokrajinama koje dijele granicu s Venezuelom.

U kolumbijskom sjevernom pograničnom gradu Cucuti mogu se vidjeti tinejdžeri iz Venezuele koji rade kao ulični prodavači, kao i mala djeca koja sa svojim roditeljima prosjače na pločnicima.

Prema vlastima, u Kolumbiju je od 2015. godine, što legalno što ilegalno, prešlo oko 672 tisuće Venezuelaca, a bježeći od gospodarskog previranja i ozbiljnih nestašica hrane i lijekova.

Agencija Ujedinjenih naroda za pomoć izbjeglicama (UNHCR) napominje da su oni koji su se preselili u Kolumbiju bez putovnica i radnih viza posebno ranjivi na radnu eksploataciju.

Uz siromaštvo, na stope pristunosti dječjeg rada utječu i lokalni kulturni stavovi i običaji. Pritom, rad se promatra kao poželjan u izgradnji karaktera, normalan dio razvoja, kao i u vidu dijeljenja odgovornosti djece za kućanstvo.

Abudinen je to nazvao “kulturnim problemom koji ne možemo ignorirati”.

Javna kampanja za podizanje svijesti o dječjem radu započela je u veljači, a za cilj ima i poticati ljude da prijavljuju slučajeve dječjeg rada.

“Dječji rad proizvodi nejednakost jer djeca koja rade ne posjeduju iste prilike i mogućnosti kao ona koja idu u školu”, ističe Abudinen.

Na globalnoj razini, 152 milijuna djece u dobi od 5 do 17 godina žrtve su prisilnog rada, pokazuju podaci Međunarodne organizacije rada (ILO).

Djeca teško rade kod kuće, kao i u rudnicima, tvornicama i na poljima, nose teške terete, rade mnogo radnih sati, pri čemu pate i od izloženosti pesticidima, kao i drugim toksičnim tvarima, a njihovi životi mogu biti u opasnosti, poručuju iz ILO-a.

Navode da najnovije brojke pokazuju da od 2012. do 2016. godine nije postignut gotovo nikakav napredak u smanjenju rada među najmlađom populacijom od 5 do 11 godina, dok se broj male djece na opasnim poslovima povećao.