IZLOŽBOM U MUZEJU REALNOSTI UNICEF OBILJEŽAVA 70 GODINA RADA

U povodu 70. godišnjice djelovanja UNICEF-a, 12. prosinca zagrebački Muzej iluzija ponovno će se pretvoriti u Muzej realnosti, koji će na tjedan dana „oživjeti“ nerijetko potresnu stvarnost u kojoj žive mnoga djeca u svijetu. UNICEF će u Muzeju realnosti i ove godine prikazati stvarnost najugroženije djece. Ulaskom u Muzej realnosti posjetitelji će tako imati priliku ući u UNICEF-ov vremeplov i upoznati se s postignućima za djecu u posljednjih 70 godina, s Ewanom McGregorom posjetiti selo u Keniji, kročiti u rudnik zlata u kojem rade djeca, zaigrati računalnu igru za slijepe i prolistati foto-album vjenčanja djevojčica mladenki. Moći će otvoriti i vrata sobe gladi, pogledati kako izgleda škola nakon uragana i čuti svjedočanstva o traumama koje je teško zaliječiti.

O svemu tome, ali i o trenutačnim i budućim aktivnostima UNICEF-a te o najvećim izazovima za djecu širom svijeta, za Nacional govori Valentina Otmačić, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.

NACIONAL: Što je Muzej realnosti?

Muzej realnosti je inovativan način predstavljanja nerijetko potresne zbilje u kojoj žive najranjivija djeca u Hrvatskoj i u svijetu. Građanima omogućuje da svoju percepciju stvarnosti oblikuju na temelju neposrednih iskustava.

NACIONAL: UNICEF obilježava 70 godina djelovanja. Kako odolijeva izazovima suvremenog svijeta?

Prije 70 godina nitko nije ni pomislio da će UNICEF 2016. još uvijek postojati i biti potreban. I mi se mijenjamo sa svijetom i pri tome koristimo suvremene znanstvene spoznaje i podatke koji usmjeravaju naš rad. Uz suradnju s vodećim znanstvenicima svijeta, kontinuirano učimo iz iskustava koja se stječu u provedbi različitih programa. Ostvarivanje društvenih promjena u korist najranjivijih skupina djece, složen je posao koji uključuje veliki broj donositelja odluka, suradnika, partnera, roditelja, skrbnika i djece. Posljednjih godina pojačana su ulaganja u inovacije, ali i u evaluacije koje usmjeravaju programske aktivnosti koje provodimo.

NACIONAL: Koje su skupine djece trenutačno najugroženije i kako UNICEF pomaže?

Gotovo svako četvrto dijete na svijetu trenutačno živi u području koje je zahvaćeno nekim sukobom ili prirodnom katastrofom. U takvim situacijama djeca su iznimno ranjiva. Više od 50 milijuna djece u svijetu moralo je napustiti svoje domove i sada su migranti ili izbjeglice. Samo u Siriji pola milijuna djece trenutačno živi u 16 opkoljenih područja, potpuno odsječeno od humanitarne pomoći i skrbi. U Afganistanu gotovo polovica djece osnovnoškolske dobi ne ide u školu, a velik udio čine djevojčice. Iako smo u posljednjih 16 godina uspjeli smanjiti ekstremno siromaštvo, nejednakost među ljudima raste, a posljedice toga najviše trpe djeca. U humanitarnim krizama UNICEF pomaže u potrepštinama poput hrane, lijekova, pitke vode ili higijenskih potrepština. Zahvaljujući distributivnim centrima možemo u 48 sati dostaviti pomoć u bilo koji kraj svijeta.

Istovremeno, ulažemo veliki trud u zagovaranje svih prava djece kako bi ih donositelji odluka diljem svijeta stavili na prvo mjesto. U većini zemalja nastojimo utjecati na svijest i ponašanja prema djeci i taj je posao najdugotrajniji te zahtijeva veliku upornost i domišljatost. Naime, promjene ukorijenjenih društvenih normi poput genitalnog sakaćenja, rane udaje djevojčica ili podržavanja tjelesnog kažnjavanja djece, ne događaju se preko noći.

NACIONAL: Kako se UNICEF Hrvatska uključio u obilježavanje sedam desetljeća rada?

UNICEF u Hrvatskoj doista ima dugu i bogatu tradiciju koja počinje 1947. s prvom donacijom hrane i higijenskih potrepština, a nastavlja se ulaganjima u otvaranje prvih mljekara, tvornica penicilina te iskorjenjivanje malarije. Prije 25 godina UNICEF je bio prva agencija Ujedinjenih naroda koja je otvorila svoj ured za pomoć djeci i prije međunarodnog priznanja Hrvatske. Danas je UNICEF jedna od najprepoznatljivijih organizacija koje djeluju u Hrvatskoj – čak 99% građana u Hrvatskoj je čulo za UNICEF i povezuje ga s radom za djecu. Veliki broj građana podržava rad UNICEF-a mjesečnim donacijama koje omogućuju kontinuitet ulaganja u djecu. Oni su istinski čuvari djetinjstva za brojnu djecu u Hrvatskoj i svijetu. Nazivi akcija poput “Prve 3 su najvažnije!” ušli su u hrvatski jezik te ih jednako koriste i stručnjaci i roditelji.

NACIONAL: Koja su djeca u Hrvatskoj u najvećoj ugrozi i kako im UNICEF Hrvatska pomaže?

To su djeca koja žive u siromaštvu i udaljena od usluga kao što su vrtić ili zdravstvena skrb, djeca s teškoćama u razvoju, romska djeca, djeca žrtve ili svjedoci kaznenih djela i djeca koja odrastaju u institucijama. UNICEF pomaže osiguravajući stručnu te materijalnu pomoć. Primjerice, u protekle dvije godine smo u suradnji s Ministarstvom pravosuđa opremili sve veće kaznene sudove opremom za uzimanje iskaza djece žrtava ili svjedoka nasilja te smo paralelno educirali suce i sve koji ispituju djecu koja su doživjela teške traume, najčešće od bliskih članova obitelji. Slično smo postupili u dogovoru s Ministarstvom zdravstva i u jedinicama neonatalne intenzivne skrbi – opremili smo ih materijalnim dobrima koja omogućuju tzv. klokansku njegu i boravak majki i očeva s prijevremeno rođenom djecom te smo uložili u edukaciju osoblja kako bi nov način skrbi o prijevremeno rođenim bebama zaživio.

NACIONAL: Na kojim projektima radite i što je u planu?

U tijeku je niz programa za najranjiviju djecu u Hrvatskoj i izvan nje. Evo nekoliko primjera. U suradnji s Državnom upravom za zaštitu i spašavanje te Crvenim križem jačamo nacionalne kapacitete za podršku djeci u humanitarnim krizama i ulažemo u materijalne resurse koji mogu pomoći djeci kada dođe do krize. Istovremeno zaključujemo programe koji su omogućili uspješnije uključivanje romske djece u osnovnoškolsko obrazovanje u Slavonskom Brodu i Sisku, a uskoro počinju regionalne edukacije o korištenju tehnologija za potpomognutu komunikaciju za djecu s različitim oblicima komunikacijskih poteškoća. Podržavamo integraciju djece tražitelja azila koji su u Hrvatskoj pronašli svoj novi dom. Posebno nam je drago što su naša iskustva i neki modeli razvijeni u Hrvatskoj, poput “Stop nasilju među djecom”, prepoznati i u drugim zemljama.