Od rođenja modernizma prije više od jednog stoljeća, etos “manje je više” – moto koji je slavno usvojio njemački arhitekt Ludwig Mies van der Rohe – postao je sinonim za sofisticiranost.

I nigdje to nije bilo očitije nego u domovima, gdje je popularnost interijera u skandinavskom i japanskom stilu odražava vrijednosti jednostavnosti, suzdržanosti i svrhe umjesto ekscesa i dekadencije. Posljednjih godina, međutim, sve veći broj dizajnera i vlasnika kuća okreće se upečatljivim bojama, uzorcima i teksturama. Odvažan, ekspresivan i ekstravagantan, ovaj maksimalizam (za razliku od minimalizma) na mnoge je načine antiteza čistim linijama i prigušenim paletama boja koje su dominirale suvremenim uređenjem doma.

A to je stil ukorijenjen u sasvim drugačijoj filozofiji: više je više. Iako se izraz pojavio tek kao reakcija na moderni minimalizam, ima korijene u dekorativnim stilovima 17. i 18. stoljeća, kada su Europom ‘harali’ barok i rokoko. Često je povezivana s vrlo bogatima, a estetika ekscesa dolazila je i izlazila iz mode, ponovno se pojavljujući u viktorijanskom dobu i kasnije ispreplićući se s pokretima kao što su Art Nouveau i Postmodernizam.

Možda inspiriran usponom društvenih medija i protivljenjem štedljivosti iz doba recesije, čini se da se ovaj stil vraća. Nova knjiga ‘Living to the Max: Opulent Homes & Maximalist Interiors’ odaje počast maksimalizmu kroz objektiv gotovo 30 projekata — uglavnom privatnih domova, te pričama, utjecajima i kreativnim procesima ljudi koji stoje iza njih . Od raskošnog milanskog stana modne dizajnerice Rosite Missoni do glamuroznog i teatralnog holivudskog doma ikone burleske Dite Von Teese, sjajni naslov pokazuje da maksimalizam često ne definiraju postavljena pravila, već ekscentričnost i eklekticizam stanovnika.

Dizajn kao samoizražavanje

Kuća dizajnera interijera Matthewa Williamsona na Mallorci primjer je toga. Bogata pastelnim nijansama i cvjetnim printovima, vrvi lusterima, ogledalima s pozlaćenim okvirima i zidovima od maurskog mozaika koji odražavaju bujan, radostan pristup dizajnu vlasnika.

“Mislim da sam uvijek bio maksimalist u srcu”, rekao je Williamson. “Oduvijek su me privlačile stvari koje imaju uzorak, patinu, zanimljivu teksturu ili boju i predmeti koji kao da pričaju priču. U konačnici, naši domovi jesu, ili mogu biti, odraz naše osobnosti i našeg ukusa”, dodao je.

Za dizajnericu nakita Solange Azagury-Partridge, čija je koliba u Somersetu u Velikoj Britaniji također prikazana u knjizi, maksimalizam je medij za samoizražavanje. “Minimalizam zahtijeva pridržavanje strogog načina gledanja i življenja. To je snažno i hrabro gledište, ali koje ne dopušta kaos ili odstupanje. Nije li vaš dom mjesto gdje se osjećate najslobodnije da se izrazite? Zato maksimalizam tako dobro funkcionira i uvijek će biti relevantan”, poručila je.

Mnogi od dizajnera predstavljenih u knjizi rado se pridržavaju i povezuju svoj rad s maksimalističkim pokretom. No neki, poput dizajnera iz Edinburgha Sama Buckleya, izbjegavaju etiketu, iako prihvaćaju dio etosa koji predstavlja. “Iako cijenim da neki od mojih dizajna mogu dotaknuti neke osjećaje povezane s maksimalizmom, to nije nešto o čemu sam prije stvarno razmišljao”, rekao je Buckley za CNN. Dodao je da traži inspiraciju u toliko različitih stvari da mu je teško svoj rad označiti bilo kojim stilom, osim možda radikalizma.

Zabavan, razigran i sofisticiran, Buckleyjev dom u Edinburghu spaja njegovu opsežnu zbirku umjetnina s namještajem iz različitih razdoblja i neobičnim ukrasnim predmetima. Nasuprot tome, stan koji je kreirao za dizajnericu igrica Miss Carey crpi inspiraciju iz američke ‘supergrafike’ iz 1960-ih. Iako su dva doma estetski različita, oba karakterizira Buckleyjevo neustrašivo korištenje boja.

“Iako više volim uočenu jednostavnost minimalizma, ono što ga često iznevjeri je korištenje boja. Mislim da je maksimalizam odličan protuotrov za često viđene, dosadne sive ili bež sheme boja koje vladaju minimalizmom. Ali, ne vidim zašto ne bismo mogli imati više minimalizma s boljom upotrebom boja, a to je ono za što se stvarno zalažem”, zaključio je.