Objavljeno u Nacionalu br. 782, 2010-11-09

Uvid u svakodnevni život u vrhu jedne od najmoćnijih tvrtki na svijetu Nacionalovoj novinarki pružio je Zagrepčanin Boris Debić, visoko pozicioniran u Googleu

S preko 597 milijuna pojedinaca i više od tri milijuna tvrtki diljem svijeta koji svakodnevno koriste njihove usluge, Google je jedna od najmoćnijih korporacija na svijetu. Ukupna vrijednost tvrtke je 169 milijardi dolara, treće tromjesečje ove godine završila je s prihodima od 7,29 milijardi dolara, cijena jedne dionice je 625 dolara, a iako u Googleu rade za simboličnu naknadu od jednog dolara godišnje, osobno bogatstvo njegovih osnivača, 37-godišnjih Larryja Pagea i Sergeja Brina, procjenjuje se na 15 milijardi dolara. Google ima 23.331 stalnog zaposlenika u stotinama ureda diljem svijeta.

U sjedištu Googlea od 2005. radi i Zagrepčanin Boris Debić i spada među osam posto zaposlenika s najduljim stažem. On je svjedočio godinama najvećeg uzleta Googlea, uživajući pri tom sve prednosti Googleplexa, kako se naziva sjedište tvrtke u Mountain Viewu u Silicijskoj dolini. Zaposlenici imaju besplatnu hranu cijeloga dana u jednom od 17 vrsnih restorana, imaju besplatan prijevoz od kuće, ako odluče doći automobilom, on im za radnog vremena može biti opran i popravljen, mogu koristiti besplatne usluge pranja odjeće, masaže, frizera, satove yoge i pilatesa, na jednom od igrališta u svakom trenutku mogu zaigrati odbojku ili košarku sa čelnim ljudima tvrtke, razonoditi se igrajući stolni tenis, biljar ili plivajući u bazenu.

Kroz kampus se najčešće kreću koristeći tvrtkine šarene bicikle, a u sklopu radnog vremena imaju 20 posto rezerviranih za rad na svojim projektima. Boris Debić je u Silicijsku dolinu stigao na Božić 1996. godine s, kako sam kaže, 50 dolara i kreditnom karticom koja nije radila, prethodno odbivši unosnu ponudu IBM-a da im se pridruži u Massachusetsu. Kompjuteri su ga počeli zanimati i prije no što je u Zagrebu diplomirao fiziku.Na prvim je kompjuterima počeo raditi u Multimedijskom centru Sveučilišta u Zagrebu još za vrijeme školovanja u srednjoj Tehničkoj školi gdje je pohađao isti razred s Davorom Gopcem i Lukom Rajićem. U drugom srednje je od oca dobio Apple računalo, kako sam kaže, i posljednje koje je dobio, sva ostala je sam zaradio. “Još uvijek čuvam uplatnicu kojom sam plaćen u Vinogradskoj bolnici za kompleksno programiranje ultrazvučnog doppler uredjaja. Kako su imali vlastiti AOP koji je radio plaće, nisu me mogli platiti kao programera, a najskuplji suradnički posao bio je pranje mrtvaca. Neki čuvaju prvi zarađeni dolar. Ja čuvam potvrdu za pranje mrtvaca”, dodaje Debić.

U GOOGLEU JE počeo raditi nakon ozbiljne cjelodnevne runde intervjua. Ta tvrtka naime ulaže velike napore u traganje za najvećim stručnjacima iz cijeloga svijeta, pa je tako već u legendu prerasla priča o njihovom jedinom oglasu za zapošljavanje koji su svojedobno postavili na jumbo plakat na cesti koja od San Francisca vodi kroz Silicijsku dolinu. Na njemu je pisalo: (prvih deset znamenki koje nalazimo u matematičkoj konstanti e).com. Oni koji su znali odgovor i upisali 7427466391e.com došli su do web stranice s još težim matematičkim zadatkom a, ako su i to riješili, dobili su poziv iz Googlea za intervju za posao. “Nakon nekoliko tjedana grupnog odlučivanja dobio sam ponudu za rad u timu koji osigurava odvojenost koda kritičnih sistema od inženjera koji rade na njima. Drugim rječima, nemoguće je napraviti promjenu u produkcijskom kodu AdWordsa, koji obrće velike količine novca dnevno ili dostupa privatnim podacima korisnika, a da ja nisam direktno uključen u taj proces”, pojašnjava Boris Debić. Jedan od prvih zadataka bio mu je i poprilično neobičan i nadasve tajan: pronalaženje lokacije za smještaj Googleova data centra, odnosno 400.000 kompjutora koji sadrže indeksnu bazu pomoću kojih Google pretražuje web.

Zahvaljujući PageRank tehnologiji, Google u četvrtinki sekunde pretraži milijarde web indeksa u svojoj bazi i pronađe najrelevantnije rezultate za traženi upit. Stoga ni ne čudi da danas malo tko zna da je Google ime dobio prema pojmu “Googol” što je matematički izraz za brojku jedan sa sto nula. Naime, guglanje postalo sinonim za traženje informacija na internetu, čak je i Oxfordov riječnik “google” službeno uvrstio kao glagol 2006. godine. “Za Google data centre sam izvodio lokacijska istraživanja kao član Global Infrastructure grupe”, škrto će i danas Boris Debić. Riječ je o projektu koji je pod tajnim imenom “Project 02” 2006. započeo u Oregonu gdje su na površini veličine dva nogometna igrališta u najvećoj tajnosti izgradili tri četverokatnice za smještaj i hlađenje stotina tisuća procesora i diskova spojenih, na googlovski način čičak trakama.

OPISUJUĆI SVOJE prve dane u Googleplexu, Boris Debić kaže da se prvih šest mjeseci osjećao kao da je opet na fakultetu. “Google troši znatan novac na moju poziciju. Ako ja imam više vremena za obavljanje svog primarnog posla to je bolje za Google u ekonomskom smislu. Često se i ošišam na poslu premda su frizeri u Americi toliko loši da bih najradije pustio kosu do ramena. Lidija u Zagrebu je tri puta brža i neusporedivo talentiranija i preciznija. Bez obzira na restorane u Googleu volim sam kuhati, to je algoritamski proces sa dozom umjetnosti kao i programiranje, to znaju prijatelji s kojima podijelim recepte pokojne bake Barbare ali i kolege u Googleu koji podijele svoje.” Boris Debić je u Googleu radio na inženjerskim projektima, globalnoj infrastrukturi, inžinjerskom mentorskom programu, prvoaprilskim nestašlucima i promotivnim igrama, te numeričkoj analizi interne kulture. U Googleu je zadužen i za suradnju sa sveučilištima, član je komisije za dodjelu Anita Borg stipendija, domaćin je znanstvenim i tehnološkim predavanjima, a i promotor je Hrvatske unutar Googlea. Njegov dan u Silicijskoj dolini započinje ustajanjem u sedam ujutro uz čaj s mlijekom, nakon čega vozi sina u školu i sjeda na Goggleov shuttle koji ga vozi do Googleplexa. Ondje doručkuje i radi na kodiranju, testiranju kodova i održava sastanke sve do ručka oko pola sata iza podneva. “Obično ručam u najbližem cafeu Charlie’s koji je nazvan po bivšem kuharu Charlieu Ayersu, koji je prije toga kuhao za rock grupu Grateful Dead”, kaže Boris Debić. Nakon ručka koji se obično sastoji od omiljene mu ljuto-kisele juhe, indijske hrane i salate, vraća se stastancima na kojima odlučuje hoće li pustiti u promet određeni kod ili mu treba dorada, potom sastanči s inženjerskim grupama. Između tri i četiri popodne uhvati 20 minuta sna u napping podu, a potom opet radi. Petkom u pola pet popije pivo ili sok od naranče s čelnicima kompanije, Larryjem Pageom, Sergejem Brinom i Ericom Schmidtom. Na poslu potom ostaje do šest kad shuttleom odlazi kući. U sedam večera s obitelji, suprugom Helenom Haberstock-Debić koja je znanstvenica u biotehnološkoj startup kompaniji i djecom Sarom i Filipom. “Oboje su rođeni u Silicijskoj dolini, Sara u Santa Clari, sjedištu Intela i Yahooa, a Filip u bolnici sveučilišta Stanford u Palo Altu, ali oboje govore hrvatski i obožavaju duga ljetovanja u Hrvatskoj s bakama i djedovima”, govori Boris koji je i tijekom večeri stalno na mailu što zbog posla, što s prijateljima na facebooku, a sat vremena prije ponoći stavlja na uši slušalice jer je veliki glazbeni fan, čita knjigu i zaspe oko ponoći. Kao zaposlenik Googlea, osim onih u samom kompleksu, Boris Debić i njegova obitelj imaju brojne povlastice u sklopu ugovora koji su svi individualno krojeni. Naime, kad je riječ o financijskim uvjetima, Google nema klasičnu korporacijsku vertikalu ni menadžerske ugovore već shvaćaju značaj svojih inženjera te ih sukladno tome i financijski stimuliraju. “To je točno, Google je izrazito tehnološka kompanija i većina ključnih funkcija je u rukama ljudi koji su se visokom tehnologijom bavili kroz cijelu svoju karijeru. Struktura kompanije je izrazito flat s obzirom na svoju veličinu”, pojašnjava Boris Debić.

GOOGLE SVOJE zaposlenike financijski stimulira i na humanitarne donacije udvostručujući im donirani iznos do visine od tri tisuće dolara, oni ih potiču na posvajanje djece dajući im pet tisuća dolara za pravne i birokratske troškove. Kod posvajanja roditelji imaju iste beneficije porodiljnog za majke i za očeve kao i mladi biološki roditelji. Da u Googleu vole svoje newglere pokazuju i pomalo bizarnim povlasticama za mlade roditelje poput one od pet tisuća dolara troškova koje dobiju za takeout hranu tijekom prva tri mjeseca nakon rođenja ili posvajanja djeteta. “Nisam koristio mnogo ovih beneficija, dok su klinci bili mali supruga je ostala s njima doma po vlastitom izboru. Zdravstveno za sada gotovo da i ne koristimo, da kucnem o drvo, osim za djecu”, kaže Boris ali dodaje: “Iskoristio sam pravo na matching donacije, pa redovito uplaćujemo donacije za lokalnu školu, ali i za UNICEF, organizaciju s kojom sam imao prilike blisko surađivati za vrijeme Domovinskog rata.”

USPOREĐUJUĆI GOOGLE od prije pet godina i danas, on navodi: “Kompanija se u međuvremenu povećala desetorostruko. To je dobro, to je indikator da neke stvari radimo ispravno i da su korisnici i kupci usluga njima zadovoljni. Način rada se umnogome zakomplicirao, ali pomaže nam konstantni razvoj alata kojim prevazilazimo scaling barijere. Primjerice, prije mnogo godina smo razvili interni sistem za postavljanje pitanja u kojem je omogućeno glasanje te se tako pojedinim pitanjima diže rang i postaju automatski pitanja na koja će netko dati relevantan odgovor. Ovaj sistem je potao popularan i izvan Googlea pod imenom Google Moderator a koristi ga s vremena na vrijeme i Bijela kuća.” Boris ipak ističe da je sasvim drukčije bilo raditi u doba kad je osamdeset posto tvrtke bilo u Mountain Viewu za razliku od danas kada je više od polovice kompanije smješteno izvan sjedišta. “Dovijamo se na sve moguće načine da približimo Googlere jedne drugima. Ono što je dobro, mnoge od tih problema imaju i druge kompanije, pa tako proizvodi koji su razvijeni iskljčivo za internu upotrebu brzo nađu uptrebu izvan Googlea. Google talk i video chat samo su neki od primjera”, zaneseno će Boris. On svojih 20 posto radnog vremena koje može trošiti na vlastite projekte koristi u suradnji s NASA-om. Svemirska istraživanja su strast koju dijeli s osnivačima Googlea, Pageom i Brinom. Oni su među inim, u sklopu Google LunarXPrizea raspisali nagradu od 30 milijuna dolara onome tko prvi spusti robota na Mjesec i emitira HD signal. Sergej Brin je k tome 2008. uložio četiri i pol milijuna dolara u tvrtku Space Adventures čime si je platio depozit za mjesto na turističkom letu u svemir u 2011. godini. Boris Debić je pak više na Mars. “Surađujem s grupom u NASA-i koja se bavi istraživanjem na koji način pronaći ostatke fosilnog života ako oni postoje. Chris McKay iz NASA-e je moj dobar prijatelj i suradnik. Simulacije koje izvodimo u pustinjama Mojave i države Utah će imat direktan utjecaj na dan kada misije s ljudskom posadom krenu u njegovo osvajanje.”

OSIM BORISA DEBIĆA još je desetak Hrvata zaposlenih u sjedištu Googlea, i još desetak u Europi. “Ova brojka, gledana relativno u odnosu populacije Hrvatske u omjeru na ukupnu populaciju, upućuje da su Hrvati kvalitetni i da ih ima natprosječan broj u Googleu. Nažalost to mi ne pomaže da skupim dovoljno ljudi za dobru tekmu. Blizak sam sa Dankom Zlokapom, Jelenom Oertel i Želidragom Hornungom, koji podržavaju program suradnje sa Sveučilištem u Zagrebu i s kojima sam često na ručku. Danko je Java guru u Checkout grupi, Jelena je lingvistica koja pokriva nekoliko jezika i radi na infrastrukturi za prevođenje, a Želidrag vodi grupu koja radi na razvoju Chromea. U suradnji sa prof. Srbljićem sa Zagrebačkog FER-a, a koji je i sam veteran Silicijske doline gdje je proveo sedam godina, pokrenuli smo program u kojem dovodimo pretežno znanstvene novake i talentirane diplomante na 4-6 mjeseci na istraživačke i razvojne projekte u Google. Bjelovarčanin Ivan Gavran je prvi probio led, i osigurao pozitivne reakcije domaćina projekata. Slijedeći Googleovu filozofiju većeg rada sa ženama i manjinama – zbog njihovih talenata ali i specifičnih iskustava – uspjeli smo ugostiti Melitu Mihaljević, a prije nekoliko dana poziv za intervju dobila je još jedna kandidatkinja.” Govoreći o suradnji zagrebačkog FER-a i Googlea, Debić pojašnjava: “Ona podrazumijeva rad na najnovijim tehnologijama i znanstvenim projektima, za ilustraciju, Miroslav Popović i Daniel Skrobo napisali su prve varijante koda koji se koristi za strojno prevođenje s hrvatskog na engleski i druge jezike i obratno. Marin Silić je – da tako kažem – rasturio u Google Appsima u spreadsheet grupi. Dejan Škvorc i Ivan Žužak napisali su prvu varijantu intra gadget komunikacijskog protokola. Svi naši stažisti promaknuli su viziju Hrvatske, o kojoj se, budmimo realni, relativno malo zna u Silicijskoj dolini, kao mjestu na kojem postoje talentirani pojedinci koji se mogu uhvatiti ukoštac sa bilo kojim složenim problemom u kompjuterskoj znanosti.”

OSIM POSLOVNIH, Boris uspijeva održavati i prijateljske odnose s rodnim Zagrebom. I dok je svog bivšeg školskog prijatelja Davora Gopca zadnji put vidio prije nekoliko godina, a kolegu iz razreda, Luku Rajića nije sreo zadnjih 12 godina, njegov zagrebački krug prijatelja je širok i stalno su u kontaktu. “Pjer Žardin me često nasmije svojim statusim na Facebooku, Davor i Anka Slamnig uvijek pošalju dobar komad glazbe ili pak raspravljamo o srednjem uhu kao savršenom spektralnom analizatoru. Naš stručnjak za računalnu sigurnost Lucijan Carić upozorio me na političke nestašluke, a s kolegama s FER-a razmjenjujem tehnološke vijesti. Kolege s fizike vidim ili u Zagrebu ili u Americi gdje su neki od njih završili.” Boris s obitelji redovito ljetuje u Hrvatskoj, samo je 2003. s dvojicom kolega jedrio Pacifikom od Havaja do Tahitija. Ljepotama Hrvatske zarazio je i predsjednika uprave Googlea Erica Schmidta koji se oduševio Dubrovnikom. Čelni ljudi Googlea, osobito Larry Page i Sergej Brin, veliki su pobornici ekologije pa Page aktivno ulaže u tvrtke koje se bave alternativnim izvorima energije poput Tesla Motorsa i promovira uporabu hibridnih električnih automobila. A u rujnu su predstavili automobil s umjetnom inteligencijom koji sam vozi pomoću videokamera i radarskih senzora. Svoje ekološki osviještene stavove implementiraju i u Googleplexu, u cijelosti prekrivenom solarnim pločama, a travnjake ne kose nego unajmljuju koze za ispašu. Političku svijest pokazali su u ožujku odlučivši ukinuti Google u Kini. Iako su isprva pristali na djelomičnu cenzuru, objašnjavajući da je za Kineze bolji bilo kakav nego nikakav pristup informacijama, nakon što su u siječnju 2010. otkrili da je hakerski napad na njihov sustav krajem 2009. izveden iz Kine i da mu je cilj bio dobivanje podataka o kineskim borcima za ljudska prava, u cijelosti su se povukli. Poslovnu dalekovidnost pokazali i 2006. za 1,6 milijardi dolara kupivši YouTube: 2004. imali su samo 3000 zaposlenih, a danas ih je 20.000 više.

NA PITANJE NA ČEMU trenutačno radi Debić nije smio odgovoriti: “Jednako je zanimljivo, ako ne i zanimljivije od stvari kojima sam se i dosad bavio. Na sistemu koji uči mnogo, i koji uči brzo.” Osim razvijanja novih proizvoda, pred Googleom je još rješavanje problema privatnosti s kojima se ponajviše susreću kroz korištenje Google Eartha kao i sustavno unapređivanje besplatne i otvorene mobilne platforme Android koja je na najboljem putu da ugrozi eksluzivno orijentiran Appleov iPhone. Sav dosadašnji uspjeh izgradili su rušeći krute zakone korporacijskog poslovanja. Usluge su im besplatne, ranking među rezultatima tražilice nemoguće je kupiti, a prihode ostvaruju oglašavanjem Google AdWords, ciljanim oglašavanjem koje su pokrenuli 2001. Biti odličan u nečemu za Google je početak, a ne kraj puta. “Kad je jedan od naših projektanata spoznao da pretraživanje radi dobro za ispravno napisane riječi upitao se što će biti s pogrešno napisanima. To ga je navelo da stvori intuitivan alat za provjeru pravopisa.” U Googleu smatraju da je čak i kad niste sigurni što tražite, traženje odgovora na webu njihov problem, a ne vaš.