Posljednjih nekoliko godina Virginie Efira jedna je od najpopularnijih francuskih glumica. Ova 44-godišnjakinja najpoznatija je po ulogama u komedijama, a vrhunac je doživjela s komedijom „Doviđenja idioti“ koja je osvojila nagradu Cesar (francuski ekvivalent Oscaru) za najbolji francuski film 2020. godine. Ipak, prošle godine Virginie Efira najčešće se spominjala zbog uloge u filmu „Benedetta“ slavnog nizozemskog redatelja Paula Verhoevena, poznatog po filmu „Sirove strasti“. Film je premijerno prikazan prošle godine na festivalu u Cannesu te je odmah izazvao raznolike reakcije. Ništa čudno jer i u ovom filmu Verhoeven provocira miješajući seks, moć i religiju. Temelj filma „Benedetta“ je knjiga Judith C. Brown „Immodest Acts: The Life Of A Lesbian Nun In Renaissance Italy“ iz 1986. godine koja je temeljena na istinitim događajima iz drugog dijela 17. stoljeća koji su se odigrali u Italiji. Sestra Benedetta (Virginie Efira) koja se želi dočepati vlasti u crkvenim krugovima, manipulira tvrdnjama da je u svojim vizijama povezana s Isusom te se zbližava sa sestrom Bartolomeom. Ulazi u sukobe s crkvenom vlašću kojom dominiraju muškarci te započinje seksualnu vezu sa sestrom Bartolomeom. Vrhunac toga je drveni kip Djevice Marije čiji donji dio Bartolomea izrezbari i pretvara ga u dildo koji koristi u seksualnim igrama s Benedettom.

Film je izazvao kontroverze gdje god se prikazuje, u Americi se počeo prikazivati pred Božić te su pripadnici konzervativnih udruga demonstrirali pred kinima tražeći zabranu prikazivanja zbog blasfemije. U Rusiji je ministar kulture zabranio prikazivanje ovog filma. U Hrvatskoj se film počinje prikazivati 10. veljače u kinima, a tim povodom razgovarali smo s Virginie Efira ekskluzivno za Nacional. Iako je Virginie Efira Belgijanka koja je s 21 godinom počela raditi kao TV voditeljica na belgijskoj televiziji, vrlo brzo je počela dobivati uloge u TV serijama a zatim i na filmu. Od 2009. godine glumi u francuskim filmovima, 2016. dobila i francusko državljanstvo i od tada za sebe govori da je francuska glumica.

NACIONAL: Što se pomislili kada ste pročitali scenarij za film „Benedetta“?

Oh, bila sam strašno uzbuđena. Svaka scena filma bila je velika, važna, istovremeno vrlo duboka, ali i zabavna. Svake dvije stranice morala sam se zaustaviti i razmisliti o onome što sam upravo pročitala. To je nevjerojatno remek-djelo naracije, načina na koji je tema filma opisana. S jedne strane scenarij je dubok i filozofski, dok je s druge strane napisan u pjesničkom stilu.

NACIONAL: Film je pun groteske, jeste li to osjetili dok ste čitali scenarij ili ste to shvatili tek kada ste pogledali film?

Odgovorit ću vam kroz jedan primjer. Tijekom snimanja filma došli smo do scene u kojoj Benedetta u halucinacijama upoznaje Isusa. U trenutku kada moram skinuti haljinu sa sebe i kažem „Oh, Isuse, dolazim ti“, znam da su se neki ljudi u publici smijali, ali kada sam to glumila bila sam mrtva ozbiljna. Vjerovala sam u Isusa, moraš, koliko god to bilo čudno.

NACIONAL: Jeste li glumili Benedettu kao osobu koja vjeruje u Isusa ili ste je glumili kao varalicu?

Benedetta je vjernica. Ne vjerujem da će manipulator reći za sebe da dobro manipulira ljudima. No Benedetta je vjernica koja čuva tajnu. Mogli bismo pomisliti da ona laže, iako ja mislim da ne laže, ali ipak radi neke stvari jer je opijena moći. Razmišljala sam o njenim halucinacijama, o tome kako će se to razviti, kako je seksualnost odjednom čini posve sigurnom u sebe, kakve joj ideje izaziva to u glavi.

NACIONAL: Jeste li bili svjesni da će film izazvati kontroverze, kako zbog opisa religije tako i zbog scene s dildom u obliku Djevice Marije?

Prije nego što smo počeli snimati film pomislila sam o toj mogućnosti, ali sada nisam sigurna u to. Nakon premijere filma na festivalu u Cannesu razgovarala sam s novinarima koji su vrlo otvorenog načina razmišljanja, ali sam razgovarala i s ljudima koji su katoličke vjere. Benedetta u svojim mislima i emocijama miješa svoj libido sa svojom vjerom. Ona voli Isusa i pri tom je zaokupljena ljubavlju i moći. Ne mislim da je to nekome provokativno, jedino ako će se neke stvari vaditi iz konteksta.

NACIONAL: Što ste pomislili kada ste vidjeli da scenarij sadrži scene lezbijskog seksa? Još od filma „Adelin život“ koji je pobijedio na festivalu u Cannesu 2013. godine govori se da redatelj, kada snima scene lezbijskog seksa, koristi glumice kao seksualne objekte. Jeste li o tome razgovarali s Paulom Verhoevenom prije snimanja tih scena?

Nisam, jer se nisam ničega bojala. Znala sam otprije za Verhoevenove filmove jer, osim što sam glumica, ja sam i velika ljubiteljica filmova , naročito volim njegov film „Showgirls“. Tijekom snimanja scena seksa, scene kada doživljavam orgazam, pomislila sam da će izgledati kao scena iz filma „Showgirls“. No to mi se dopalo. Verhoeven ima svoj stil snimanja takvih scena. On neće reći da se ponašamo kao da to radimo u svojoj kući. Ne, on je vrlo precizan, u pripremi snimanja tih scena on ih je nacrtao. Istovremeno, prihvaćao je sugestije koje smo Daphne Pataki i ja davale. Dao nam je slobodu improviziranja, iako su te scene bile vrlo dobro koreografirane. Te intimne scene su metafora, kada Daphne Pataki zaroni među moje noge to na neki način izgleda kao porađanje. Moram vam nešto priznati, a to je da mi je bilo teško razumjeti što je to puritanizam. Možda zato što puritanizam nije ukorijenjen u Francuskoj. Na jednoj večeri tijekom snimanja filma netko je pitao Verhoevena bi li ovaj film mogao snimiti na engleskom jeziku. Odgovorio je da ne bi jer ovu ulogu može odglumiti samo francuska glumica, samo Virginie Efira to može. Shvatila sam to kao kompliment, ali on je zapravo želio reći kako ni jedna glumica s engleskog govornog područja ne bi prihvatila ovu ulogu.

‘Verhoevenove heroine nisu snažne žene, već kompleksne. Zbog svojih požuda ne osjećaju krivicu’. FOTO: Press

NACIONAL: Kako je bilo snimati intimne scene s Daphne Pataki?

Bilo je vrlo lako. Naš odnos na snimanju bio je odličan, ona se uopće nije bojala tih scena, vjerovale smo jedna drugoj. Član ekipe filma rekao nam je da nikada nije vidio da nakon dvodnevnog snimanja scena lezbijskog seksa glumice zahvaljuju redatelju.

NACIONAL: Film se, zapravo, suprotstavlja puritanizmu i konzervativnom načinu razmišljanja. Jeste li ponosni zbog toga?

Da, jesam.

NACIONAL: Mislite li da film „Benedetta“ govori o modernom društvu?

Paul Verhoeven je sjajan redatelj pa tako, kada govori o stvarima od prije nekoliko stoljeća, on govori o današnjem društvu. Sve se ponovo odvija. Sve te priča o religiji, vjeri i politici spadaju u povijest ljudske vrste. Na snimanju filma, a to je bilo prije početka pandemije koronavirusa, ljudi su bili opsjednuti s dvije stvari, a to su ovaj film i Donald Trump.

NACIONAL: Možemo li na film „Benedetta“ gledati kao na feministički film?

Da, naravno. Svi Verhoevenovi filmovi, od početka njegove redateljske karijere, feministički su. Njegove heroine nisu toliko snažne žene koliko su kompleksne. Zbog svojih požuda ne osjećaju krivicu. Posjeduju dozu kontroverze kao Sharon Stone u „Sirovim strastima“, Isabelle Huppert u „Elle“ ili Elizabeth Berkeley u filmu „Showgirls“. U slučaju filma „Benedetta“ imamo religioznu političku instituciju koja nastoji žensko tijelo zatvoriti u kavez a Benedetta se, kao žena, želi osloboditi tih okova.

NACIONAL: Jeste li vi odrastali ili bili odgajani u duhu neke od religija?

Ne, nemam nikakvo religijsko obrazovanje. No kao mnogi od nas, vjerujem u nešto što je veće od nas. Svojim srcem vjerujem da tako nešto postojim. Ujedno, vjerujem da se Bog pojavljuje kroz ljubav.

NACIONAL: U samostanu religija i seks su na suprotnim stranama, isključuju jedno drugo. No, neki smatraju da su to dva lica istoga jer se u oba slučaja na neki način traži ono uzvišeno.

Slažem se, zanimljivo je da tako razmišlja gledatelj filma. Film nam pokazuje da u onom trenutku kada Benedetta iskusi strast, njena vjera i njen libido se sudaraju. Prije početka snimanja ovog filma gledala sam film „Demoni“ s Vanessom Redgrave. Lud film o časnoj sestri koju su proglasili vješticom jer nije željela potisnuti svoju seksualnost.

NACIONAL: Vi ste već glumili u filmu Paula Verhoevena „Elle“ i on je rekao da je tada shvatio da ste idealna za ulogu Benedette. Jeste li to shvatili samo kao kompliment ili ste zbog toga osjećali pritisak?

Nisam znao da je to rekao. Prije snimanja filma „Elle“ došla sam na audiciju, a cilj mi je bio upoznati Verhoevena jer volim njegove filmove. Svoje scene u filmu snimila sam tijekom deset dana jer moja uloga nije bila velika. No, tijekom tih deset dana vidjela sam kako je radio s Isabelle Huppert koja je imala glavnu ulogu u filmu. Na neki način, osoba koju sam glumila u filmu „Elle“ bila je mala Benedetta. Vrlo religiozna, ali nema ništa protiv onog što joj suprug radi. Nekoliko mjeseci kasnije ugledala sam Verhoevena u Parizu, prišla mu i pozdravila ga, na što je on čudno pogledao. Rekla sam mu „Ja sam Virginie, glumila sam u vašem filmu“, a onda je rekao „O, da, Virginie“. Očito ga nisam impresionirala. I zato sam bila iznenađena kada je napisao scenarij za film u kojem je baš meni dodijelio glavnu ulogu. Gotovo da nisam mogla povjerovati. Uostalom, bio je vrlo tajnovit oko filma „Benedetta“.

NACIONAL: Do sada ste bili najpoznatiji po ulogama u komedijama, kako ste se prilagodili na ulogu koja je sve samo ne komična?

Glumica je osoba kojoj nude uloge, a proučavajući ulogu saznajete nešto o sebi i pronađete nešto iz te uloge u sebi. Nešto čega niste prije bili svjesni. Ponuđene uloge daju mi priliku da iskopam nešto u sebi što nisam ni znala da postoji. Benedetta je doista neobičan lik, sasvim drugačiji od onih koje sam do sada glumila. Ovo je uloga osobe koja je makjavelistički nastrojena, dok sam do sada glumila osobe prema kojima osjećate empatiju. Ne vjerujem da će im ikada ponuditi ulogu osobe koja je slična Benedetti.

Virginie Efira i Daphne Pataki igraju sestre u samostanu koje ulaze u ljubavni odnos. FOTO: Press

NACIONAL: Kakav je Paul Verhoeven na snimanju filma?

On je najpristojnija osoba koju ste ikada vidjeli. Imala sam potpuno povjerenje u njega. On zna da i glumci i tehničko osoblje ovise o njemu i stoga je vrlo odgovoran na poslu, na njega se možete osloniti, a povrh toga i tu je ta njegova pristojnost. Bila sam jako sretna kada sam pročitala jedan intervju u kojem je rekao kako je ovo snimanje bilo njegovo najsretnije snimanje nekog filma. Svi su bili sretni na snimanju filma.

NACIONAL: Kada ste već toliko oduševljeni s Verhoevenom, imate li neki njegov film koji najviše volite?

Da, imam, to je „Turkish delight“. Bizaran je, čudna je to ljubavna priča. Nakon toga najviše mi se sviđa „Showgirls“. Nakon premijere filma „Showgirls“ svi su govorili da je grozan, a onda je godinama kasnije redatelj Jacques Rivette rekao da je to sjajan film, nakon čega su u Francuskoj svi počeli pričati kako obožavaju taj film. Ono što mi se sviđa kod Verhoevena je to da i s 83 godine može provocirati javnost.