Stručnjakinja za odnose NATO saveza i Rusije te profesorica na briselskom sveučilištu Vrije Vira Ratsiborjnska nakon završetka summita u Madridu govori kako će zaključci tog sastanka utjecati na rat u Ukrajini, ali i na odnose država članica Saveza s Rusijom i Kinom
Države članice NATO saveza su prošlog tjedna u Madridu donijele povijesnu odluku kojom se otvara put prema članstvu Finskoj i Švedskoj u toj vojnoj organizaciji. Nakon što su uspješno okončani pregovori između Turske i ostalih država članica te je uklonjena potencijalna blokada članstvu dvjema skandinavskim državama, NATO je iz Madrida poslao poruku Vladimiru Putinu i Rusiji da je ova organizacija danas ujedinjenija nego što je bila uoči ruske invazije na Ukrajinu koja sada traje više od četiri mjeseca. O aktualnoj situaciji u Ukrajini i odlukama donesenim u Madridu Nacional je razgovarao s profesoricom na briselskom sveučilištu Vrije, Virom Ratsiborjnskom. Ukrajinka rođena u Kijevu u nekoliko je navrata bila gošća na Zagrebačkom sigurnosnom forumu, na kojem će ponovno gostovati i u listopadu ove godine. Vira Ratsiborjnska na sveučilištu Vrije predaje na kolegiju koji se bavi NATO savezom i transatlantskim pristupima sigurnosnim i globalnim politikama, a uža specijalnost su joj odnosi između NATO saveza i Rusije. U razgovoru za Nacional govori o budućnosti NATO saveza nakon pristupanja Finske i Švedske i ruskom odgovoru na članstvo tih dviju skandinavskih država u ovoj organizaciji.
NACIONAL: Što konkretno za NATO znači dogovor s Erdoganom i otvaranje vrata Finskoj i Švedskoj za ulaz u Savez?
Za NATO je jako važno da ove dvije države postanu članice zbog različitih geopolitičkih i sigurnosnih razloga. Nakon što je Erdogan u Madridu pristao na kompromis, jasno je da je neka vrsta dogovora postojala duže vrijeme i taj je dogovor u Madridu samo potvrđen. To je vrlo važan geopolitički potez i od presudne je važnosti bilo da Turska pristane na dogovor jer se ovako pokazuje jedinstvo Saveza koje je presudno u ovom trenutku. To zajedništvo nije važno samo iz deklarativnih razloga, već je važno jer države članica samo zajedničkim naporima mogu odgovoriti na rusku prijetnju te razmjenom informacija mogu u pojedinim trenucima ocijeniti koliko je ozbiljna pojedina prijetnja.
‘Nakon što je Erdogan u Madridu pristao na kompromis, jasno je da je neka vrsta dogovora postojala duže vrijeme i taj je dogovor u Madridu samo potvrđen. To je vrlo važan geopolitički potez’
NACIONAL: Govorite o razmjeni informacija i procijeni prijetnji, jesu li to područja na koja će ulazak Finske i Švedske prvo utjecati i kako će njihov ulazak u NATO utjecati na Rusiju?
Sigurno je da će na ove stvari imati utjecaj, ali jednako tako ulazak Švedske i Finske ojačat će i obrambenu strukturu Saveza, pogotovo jer su ove dvije države vrlo interoperabilne i njihovi obrambeni mehanizmi su već postavljeni na NATO standardima. Kada je u pitanju Rusija, trenutno je u opticaju puno različitih informacija o tome kako je Rusija prihvatila ovaj potez. Iako uvijek postoji opasnost, u ovom trenutku bih kao odgovor izbacila nuklearnu prijetnju, dok smo s druge strane svjedoci povećanih hibridnih prijetnji, odnosno povećanog broja kibernetičkih napada iz Rusije na razne ciljeve u državama članicama NATO saveza. Međutim, to možda nije povezano samo s posljednjim odlukama iz Madrida jer povećanje broja takvih napada bilježimo još od početka agresije na Ukrajinu. Moramo shvatiti ruske ciljeve i trebamo zajedničkim naporima pokušati shvatiti iduće ruske poteze jer ćemo tako povećati obrambenu spremnost u državama članicama NATO saveza.
NACIONAL: Smatrate li da će do određene osvete ruske strane doći prije svega prema Švedskoj i Finskoj ili i ostalim članicama Saveza?
Mislim da su otvoreni svi scenariji jer je Putin do sada koristio razne alate u ovom sukobu. Iz primjera krađe ukrajinske pšenice vidimo kako koristi hranu u vojne svrhe, militarizirao je i pitanje energetike, a postoji opasnost od korištenja migrantskih valova za izazivanje nestabilnosti u Europi. Ključno je da u odgovoru na ove prijetnje sve države rade zajedno jer će se tako najbolje moći pripremiti na sve moguće scenarije u budućnosti. Vjerujete da većina ljudi nije ni svjesna na koje sve načine Rusija danas može ugroziti sigurnost cijele Europe, ali i svijeta. Nisu svi ni približno vidljivi kao što je to vidljiva agresija na Ukrajinu i baš je to razlog za dodatan oprez.
‘Ulazak Finske i Švedske mogao bi imati vrlo važnu ulogu u odgovoru na kinesku politiku jer te dvije tehnološki vrlo razvijene države svojim inovacijama mogu pomoći napretku Saveza’
NACIONAL: Kako se može odgovoriti na te prijetnje?
Ne postoji baš jednostavan odgovor na ovo pitanje, ali prvo što se treba napraviti je izvršiti dobru pripremu. Kada je u pitanju energetika, onda se treba što prije okrenuti obnovljivim izvorima energije kako bismo postali što manje ovisni o ruskoj nafti i ruskom plinu. Kada je u pitanju hrana, onda se treba odrediti koju hranu treba skladištiti i čuvati ako slučajno dođe do nestašice. Naravno, ovo nisu potezi koji će već sutra imati vidljive učinke, nego se danas trebaju napraviti kako bi se spremno dočekala nova kriza i novi pokušaj ruske destabilizacije europskog kontinenta.
NACIONAL: Koliko će u pronalasku tih rješenja za NATO biti važna činjenica da je zbog ruske agresije danas ujedinjeniji nego što je to bio prije godinu dana, a što je i potvrđeno na samitu u Madridu?
Sigurno će pomoći, ali postoji još puno prostora za napredak kada je u pitanju međusobna suradnja država članica Saveza. Izuzetno mi je drago da je došlo do napretka kada je u pitanju shvaćanje geopolitičke situacije i da dolazi do povećanja izdvajanja sredstava za obrambenu politiku. S druge strane, mislim da još nije dovoljno osviještena opasnost koju za NATO predstavlja sve agresivnija kineska politika koja bi uskoro za Savez mogla postati puno veća prijetnja od Rusije. Baš bi ulazak Finske i Švedske mogao imati vrlo važnu ulogu u odgovoru na kinesku politiku jer te dvije tehnološki vrlo razvijene države svojim inovacijama mogu pomoći napretku Saveza.
NACIONAL: Koliko je bitno povećanje financijskih sredstava za obranu u državama članicama?
To je ključno pitanje u ovom trenutku jer vodimo bitku na dva fronta. Jedan protivnik je Rusija, a drugi Kina. Vrlo je važna ekonomska sigurnost jer smo svjedoci kako baš preko ekonomije Kina širi svoj utjecaj i koristi to što je pozornost usmjerena na sukob u Ukrajini. Zato bi NATO trebao širiti mrežu partnera te bi trebao širiti svoju mrežu saveznika širom svijeta. Smatram da je i iz ovih razloga samit u Madridu povijesni jer se na njemu raspravljalo baš o ovim stvarima i pokazalo se da su države članice svjesne svih geopolitičkih i sigurnosnih problema koji prijete Savezu.
NACIONAL: Kako vidite budućnost Ukrajine nakon samita u Madridu i što NATO treba napraviti kako bi se što prije okončao rat u toj državi?
Ukrajina treba raditi na tome da pobijedi što je prije moguće i zato će od NATO saveznika trebati dobiti pomoć prije svega u naoružanju, ali mislim da je to uglavnom svima jasno. Ono što mene zabrinjava je umor i tu prije svega mislim na umor u glavama ljudi kojima je već dosta tog rata i više ne obraćaju toliko pažnju na ono što se događa u Ukrajini. Govorimo o ratu koji je počeo krajem veljače i ljudi su u početku bili jako angažirani oko njega, ali sada se već primjećuje zamor i to ne samo kod običnih ljudi, već i kod političara. To se zajedničkim naporima svih država članica mora spriječiti i moramo biti spremni da će rat potrajati mjesecima, a možda i godinama. Ključno je da svi shvate da se Ukrajini mora pomoći i zato je važno da se spriječi taj zamor od rata i da se Ukrajini pruži ekonomska i vojna podrška, ali se isto tako sve one koje rat direktno pogađa treba spremiti na činjenicu da bi on mogao potrajati jako dugo.
‘Borba na polju informiranja jednako je važna kao i ona na terenu jer do ruskih državljana trebaju doći informacije o tome koliko njihovu državu košta rat u Ukrajini i kako taj rat utječe na njihovu kvalitetu života’
NACIONAL: Postoje li taj umor i zamor i na drugoj strani?
Za Rusiju je ovo također jedan vrlo težak trenutak jer se počinju otvarati neka vrlo neugodna pitanja. Prije svega pitanje je koliko dugo Rusija može financirati ovakav rat, a drugo je pitanje koliko dugo će Putin još izdržati na vlasti. Istovremeno, otvara se i pitanja morala u vojsci koji je na vrlo niskim razinama, ali i pitanje koja je ruska strategija u Ukrajini i je li ona postojala na početku invazije. Naravno i u Rusiji postoje nedoumice oko dužine trajanja sukoba i oko toga što će se dogoditi ako sukob ubrzo ne završi. Pitanje je kakva će biti sudbina Vladimira Putina, ako rat potraje još nekoliko godina bez vidljive ruske pobjede. Zato bi Zapad stanovnicima trebao slati više informacija i trebao bi ih informirati o tome što se događa u Ukrajini. Zato je i borba na polju informiranja isto tako jednako važna kao i ona na terenu jer do ruskih državljana trebaju doći informacije o tome koliko njihovu državu košta rat u Ukrajini i kako taj rat utječe na njihovu kvalitetu života. Uz rastuće troškove života, tu bi se trebala spomenuti i politička izolacija Rusije koja također utječe na moral ljudi u Rusiji. Nažalost, iz različitih razloga, plasiranje takvih informacija u Rusiju nije jednostavno čak niti danas, kada na raspolaganju imamo nevjerojatnu tehnologiju koja bi nam to trebala omogućiti.
NACIONAL: Koliko su takvoj situaciji važne ekonomske sankcije protiv Rusije i to prije svega kada su u pitanju nafta i plin?
To je izuzetno važno pitanje, pogotovo u situaciji kada vidimo kako neke države kalkuliraju sa sankcijama jer se boje rasta cijena života. Naravno da su građani vrlo zabrinuti zbog cijele situacije jer cijene rastu. Ono što vidim da neke države članice NATO-a rade je da se pripremaju na različite scenarije te da pozivaju građane na smanjenje potrošnje energije. Neke države se okreću ugljenu, neke nuklearnoj energiji, a neke obnovljivim izvorima. Možda će zvučati previše patetično, ali mislim da se i u ovim problemima trebamo držati zajedno jer je riječ o borbi za demokraciju protiv jednog autokratskog režima. Za građane je ovo vrlo težak trenutak, ali zato bi države u dijalogu s građanima trebale objasniti kako se treba spremiti na krizu koja dolazi. To je cijena koju trebamo platiti u kratkom razdoblju kako bi nam svima u budućnosti bilo bolje. To je nešto što ja volim nazvati strateškim razmišljanjem u kriznim situacijama.
‘Ono što smo naučili iz ove situacije jest da se više trebamo oslanjati na obavještajnu zajednicu jer su informacije uoči početka ruske invazije bile jako precizne i svi se sjećamo kako su Rusi ismijavali najave njihove invazije’
NACIONAL: Nekoliko ste puta bila gošća Zagrebačkog sigurnosnog foruma na kojem se raspravlja o hibridnim prijetnjama, je li Rusija od početka agresije na Ukrajinu koristila neke nove, do tada nepoznate, aspekte hibridnog ratovanja?
Uvijek se može naučiti nešto novo kada je u pitanju hibridno ratovanje, ali meni je puno zanimljivija činjenica da su neke države članice NATO saveza tek nakon početka ruske agresije i prvih hibridnih napada počele ozbiljnije shvaćati i pripremati se za ovu vrste prijetnji. Neke od njih su vjerovale u diplomatska rješenja i nisu vjerovale da bi mogle biti meta ruskih hibridnih ili kibernetičkih napada.
No danas je svaka svjetska država i rekla bih svaki naš informatički sustav meta ruskih botova i vrhunskih hakera i u tom pogledu granice doista više ne postoje. Ono što smo naučili iz ove situacije jest da se više trebamo oslanjati na obavještajnu zajednicu jer su informacije uoči početka ruske invazije bile jako precizne i svi se sjećamo da su obavještajne službe danima prije upozoravale na skori početak invazije, što je ruska strana pokušala ismijati. Zato bi obavještajnu zajednicu trebalo iskoristiti kako bismo što prije i preciznije shvatili zašto je Putin promijenio taktiku u Ukrajini te kako Rusija koristi energetski sektor, hranu i migracije za destabilizaciju cijelog kontinenta.
Komentari