Bila je to klasična sačekuša, ćelija francuskog Pokreta otpora dobila je obavijest da će 26. travnja 1944. Citroën Traction Avant, u kojem su Violette Morris i suradnici iz zloglasne jedinice za ispitivanje iz Rue Lauriston, krenuti iz Normandije prema Parizu

Bomba je zaustavila automobil Citroën Traction Avant, partizani iskočili iz zasjede i izrešetali automobil i šestero putnika u njemu, od čega dvoje djece. Tako je završio nevjerojatan život ‘Gestapove hijene’, vjerojatno najzloglasnije osobe u čitavoj povijesti automobilskih utrka.

Ta je grozna, nesretna priča počela 18. travnja 1893. kad je rođena Violette Morris, najmlađa od šest sestara. Od ranih će dana otvoreno pokazivati lezbijske sklonosti, kao i zavidne atletske sposobnosti. Između dva svjetska rata gotovo da nije bilo sporta u kojem nije ostavila trag…

Bacala je disk i kuglu, igrala nogomet, tenis i vaterpolo, utrkivala se biciklima, motociklima, automobilima i avionima, boksala, hrvala se, bavila streljaštvom, konjičkim sportom, ronjenjem i dizanjem utega. Osvojila je, pojedinačno i ekipno, više od 20 titula i 50 medalja u različitim sportovima.

Njen neortodoksan način života, koji je uključivao javno obznanjivanje biseksualnosti, pušenje nekoliko kutija cigareta dnevno i iznimnu količinu psovki u vokabularu zgrozio je francusku javnost, ali i sportske institucije, pa joj atletska federacija nije dozvolila nastup na Olimpijskim igrama 1928. godine.

Nju to nije previše pogodilo, jer je sport u kojem je bila najbolja, utrke automobila, činilo se, bio mnogo liberalniji…

Kad je osvojila utrku 24 sata Bol d’Ora 1927., nadmašivši pritom sve muške vozače, odlučila se ozbiljnije posvetiti tom sportu, u kojem je povremeno pobjeđivala još od 1922.

Ozbiljnost Violette Morris bila je nevjerojatna i išla preko granica društveno prihvaćenog, i u to vrijeme, a vjerojatno i danas. Kako bi lakše stala u uske kokpite malih trkaćih automobila poput Benjamina s kojim je pobijedila na Bol d’Oru dala si je kirurški odstraniti grudi!

To je barem bilo službeno objašnjenje razloga operacije. Ipak, sljedeće su joj godine donijele manje uspjeha u utrkama, a mnogo naslovnica francuskih novina zahvaljujući sudskoj tužbi protiv Francuske ženske sportske federacije.

Tada počinje najkontroverznije poglavlje njene nevjerojatne biografije. Neki izvori smatraju da ju je njemačka tajna služba unovačila još sredinom 1930-ih, kao i da je bila posebna gošća, primljena sa svim počastima, na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936.

Povezuju je i s odavanjem tajni i slabosti Maginotove linije Nijemcima, kao i planova francuskog tenka Somua S35. Ni za što od toga nema konkretnih dokaza, a neka novija istraživanja dovode u sumnju i ono po čemu je ostala zapamćena kao ‘Gestapova hijena’: navodnu poziciju najzloglasnije pariške mučiteljice Gestapa, posebno poznate po iživljavanju nad zatočenim ženama.

Njena uloga u ratu možda nije posve razjašnjena, sigurno je tek da je dobro živjela tijekom okupacije i na ovaj ili onaj način profitirala od nje, makar i samo švercerskom aktivnošću na crnom tržištu.

No nemilosrdnost njene egzekucije navodi nas na to da ipak više vjerujemo konvencionalnijim izvorima, koji je opisuju kao sadističku mučiteljicu i špijunku. No i kao vrlo talentiranu vozačicu, koja je pobijedila na najmanje šest utrka i jednom reliju, dokazavši kako žene mogu biti uspješne i u tom dominantno muškom sportu.