Europski parlament je početkom ožujka usvojio Rezoluciju o vanjskom uplitanju u sve demokratske procese u Europskoj uniji, uključujući dezinformiranje. Rezolucija se temelji na izvješću Posebnog odbora Europskog parlamenta (INGE), čija je izvjestiteljica Sandra Kalniete.

U Rezoluciji je, između ostalog, konstatirano kako su diljem svijeta pokušaji vanjskog uplitanja sve češći i sve sustavniji i sofisticiraniji, uz raširenu upotrebu umjetne inteligencije i smanjenu mogućnost pripisivanja odgovornosti. Navodi se i kako postoje dokazi da zlonamjerni i autoritarni strani državni i nedržavni akteri, poput Rusije, Kine i drugih, pribjegavaju manipulaciji informacijama i drugim sličnim potezima radi uplitanja u demokratske procese u EU-u.

Tim se napadima, koji su dio strategije hibridnog ratovanja i predstavljaju kršenje međunarodnog prava, obmanjuje građane i utječe na njihove odluke na biralištu, pojačavaju se razdorne rasprave, dijele i polariziraju društva te iskorištavaju njihove ranjivosti, promiče govor mržnje, pogoršava položaj ranjivih skupina za koje je vjerojatnije da će postati žrtve dezinformacija, narušava se integritet demokratskih izbora i referenduma, potiče nepovjerenje u nacionalne vlade, javna tijela i liberalni demokratski poredak. Cilj im je destabilizirati europsku demokraciju te stoga predstavljaju ozbiljnu prijetnju sigurnosti i suverenosti EU-a.

Taktike koje se koriste za vanjsko uplitanje su raznolike i uključuju dezinformiranje, suzbijanje informacija, manipuliranje platformama društvenih medija i njihovim algoritmima, a uključuju i prijetnje novinarima, istraživačima, političarima i članovima organizacija civilnog društva i njihovo uznemiravanje, ali i prikrivene donacije i zajmove političkim strankama i kampanjama u korist određenih kandidata, organizacijama i medijskim kućama, osnivanje fiktivnih medijskih kuća i vrbovanje i kooptiranje elita, zloporabu povijesnih, vjerskih i kulturnih narativa, pritiske na obrazovne i kulturne institucije, preuzimanje kontrole nad kritičnom infrastrukturom, instrumentalizaciju migranata i špijunažu, čega građani uglavnom nisu svjesni.

‘U Rusiji je za većinu ljudi televizija glavni izvor informiranja, a TV-postaje su pod kontrolom države. tamo, nažalost, postoji masa ljudi koja je pretvorena u zombije. I to kroz svakodnevne televizijske programe u kojima favoriti režima opsesivno ponavljaju iste manijakalne koncepcije i laži i ljudima ispiru mozak’, kaže Violeta Simeonova Staničić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s Violetom Simeonovom Staničić, dugogodišnjom voditeljicom Ureda za informiranje Europskog parlamenta u Zagrebu. Bugarka porijeklom, Violeta Simeonova Staničić novinarka je po struci, s magisterijem političkih znanosti na Sveučilištu Northeastern u Bostonu. Po povratku u Bugarsku bila je urednica u brojnim medijima i dopisnica američkog časopisa Time iz Sofije. Od 2007. godine stalna je zaposlenica Europske unije te je u Sofiji četiri i pol godine vodila Ured za informiranje Europskog parlamenta. Nekoliko mjeseci prije ulaska Hrvatske u EU, zbog dobrog poznavanja lokalnih prilika odabrana je da osnuje i otvori Ured u Zagrebu, kojem je na čelu od 2013.

Od početka ruske agresije na Ukrajinu posebno je aktivna na društvenim mrežama i pozorno prati propagandni rat koji se vodi putem ruskih medija. Naime, Violeta Simeonova Staničić dobro govori ruski jezik, s obzirom na to da je svoj diplomski rad pisala unutar programa razmjene studenata na jednom od prestižnih fakulteta novinarstva Sveučilišta u Moskvi. Prisjetila se kako je za taj diplomski radila istraživanje javnog mišljenja o ruskim medijima u doba perestrojke i glasnosti, kada su ruski mediji imali potpunu slobodu i bili daleko ispred bugarskih. Priznaje da je šokirana time što se sada događa, jer je to povratak u staljinizam.

NACIONAL: Na prošloj plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu usvojena je Rezolucija Posebnog odbora za uplitanje u sve demokratske procese u Europskoj uniji, uključujući dezinformiranje (INGE). Koliko su u borbi protiv takvih pojava važni mediji?

INGE je vrlo dobro definirao probleme na koje se Europski parlament mora usredotočiti i u kojima Europska unija mora imati vodeću ulogu. Prije svega, to su javno financirani, široko dostupni i pluralistički mediji, kao i pružanje potpore neovisnim novinarima i istraživačkom novinarstvu. Dakle, novinarstvu koje provjerava činjenice, jer je to jedan od najvažnijih europskih frontova. Europska demokracija ne može se zamisliti bez slobodnih medija. U samoj Rezoluciji postoje vrlo konkretni prijedlozi za kreiranje fondova kojima bi se podupiralo kvalitetno, profesionalno, neovisno novinarstvo. Ured Europskog parlamenta u Zagrebu jako puno radi s hrvatskim medijima i pomaže im, što izravno što neizravno. Inače, moram napomenuti da je INGE 23. ožujka priveo kraju prvi mandat te da je – s obzirom na okolnosti – Parlament odlučio produljiti djelovanje Odbora dodatnih 12 mjeseci. Među njegovim članovima i u novom mandatu je zastupnik Tonino Picula, prije toga su bili on i zastupnica Glavak. Osim toga, osnovana su dva nova posebna odbora. Jedan će se baviti zloporabom špijunskog sustava Pegasus, a drugi će analizirati iskustva stečena kroz pandemiju covida-19. Naime, ono što se događalo tijekom pandemije zapravo je postalo baza za definiranje najproblematičnijih trendova dezinformiranja i načina na koji to utječe na zdravlje i sigurnost europskih građana.

NACIONAL: Međutim, u širenje dezinformacija uključeni su različiti akteri i organizacije, kako se EU protiv toga namjerava boriti?

U ovoj ekstremnoj situaciji rata i prijetnje njegova širenja, Europska unija posegnula je za izvanrednim mjerama, poput sankcija i suspenzije dozvola organizacijama koje šire zlonamjernu državnu propagandu Kremlja. Među njima su i državno sponzorirani ruski mediji koji su bili sveprisutni i u EU-u i izvan EU-a, diljem cijelog svijeta, poput ruske „novinske“ agencije Sputnik ili televizije Russia Today – RT. Oni se predstavljaju kao mediji, a zapravo su alati propagande s ogromnim proračunom od više od 1,2 milijarde eura, iza kojeg stoji ruska država. Njihova je uloga širiti službeno gledište Kremlja i ruskog režima. Postali su instrumenti za vođenje rata protiv Ukrajine i zato im je u svim državama članicama EU-a onemogućeno emitiranje. To je odluka bez presedana koja će biti privremena. Trajat će dok se ne ispuni nekoliko uvjeta, a najvažniji je završetak agresije na Ukrajinu. Ali, osim medija, postoji i niz organizacija koje se predstavljaju kao dio civilnog društva ili kao političke alternative u članicama EU-a, a zapravo ih sponzoriraju strane države.

NACIONAL: Postoji veliki strah od prelijevanja sukoba i na Zapadni Balkan. Kako Rusija utječe na javno mnijenje u zemljama regije, osim preko političara. Naime, nije tajna da je Milorad Dodik Putinov čovjek, da je stranka Demokratski front u Crnoj Gori izrazito proruska, kao i da je Vučić pod ruskim utjecajem?

U Rezoluciji o vanjskom uplitanju u demokratske procese, uključujući i dezinformiranje, a koju je Europski parlament izglasao 9. ožujka, bila je prilično istaknuta uloga propagandnih kampanja i upletenost Rusije, Kine i Turske u procese na Zapadnom Balkanu. Navedeno je i nekoliko primjera – recimo, upletenost Rusije tijekom postupka ratifikacije Prespanskog sporazuma između Sjeverne Makedonije i Grčke. Europska unija jako dobro razumije da su potrebni posebni napori za suzbijanje takvog vanjskog uplitanja. Ako netko pažljivo pročita tu Rezoluciju, koja ima više od 45 stranica, vidjet će da se u njoj ozbiljno upozorava i na ulogu Pravoslavne Crkve, konkretno: zabrinutost zbog pokušaja Pravoslavne Crkve u zemljama kao što su Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, a posebno u njezinu entitetu Republici Srpskoj, da promiče Rusiju kao zaštitnicu tradicionalnih obiteljskih vrijednosti i učvršćuje odnose između države i crkve. Zastupnici su detektirali i pokušaje Moskve da iskoristi postojeće probleme na Zapadnom Balkanu kako bi raspirila sukobe i podijelila zajednice, što bi moglo dovesti do destabilizacije cijele regije.

NACIONAL: Kako je s medijima u tim zemljama? Koliko u njih prodire ruska propaganda?

Do unatrag nekoliko tjedana u Srbiji je bio posebno aktivan Sputnik, a i RT, za Crnu Goru nisam sigurna, ali tamo su mnogi ruski oligarsi ulagali, kupovali nekretnine i dobivali državljanstvo. Uključujući i jako poznatu rusku novinarku Ekatarinu Andrejevu, koju smo svi vidjeli kao urednicu vijesti na ruskoj državnoj televiziji, kada se iza nje u programu uživo pojavila Marina Ovsjanjikova s proturatnim transparentom. Ekatarina Andrejeva, koja je omiljeno Putinovo TV lice i na neki način simbol medijske neslobode, državljanka je i počasna građanka Crne Gore.

NACIONAL: Prošloga tjedna hakiran je portal Slobodne Dalmacije i ubačeni su tekstovi koji šire rusku propagandu. Treba li očekivati da će takvih incidenata biti sve više?

Unija je jako zabrinuta za pitanje kibernetičke sigurnosti. Realno je očekivati kibernetičke napade usmjerene protiv svih država članica, a to uključuje i njihove institucije i medije. Inače, ima jedna europska služba koja se bavi suzbijanjem ruskih dezinformacija i propagande. Došla je do podatka da svake godine postoji oko 1400 stranica koje isključivo služe za dezinformiranje europskih građana. I pri tome zarađuju oko 65 milijuna eura od reklama i oglasa. Nije li nevjerojatno da takve stranice ostvaruju toliko veliki prihod koji se onda, naravno, vraća u taj mlin za dezinformiranje?

NACIONAL: Koliko takvi članci i stranice nailaze na plodno tlo među europskim građanima, koliko im ljudi vjeruju u doba društvenih mreža i velikog broja slobodnih medija?

Apsolutno nailaze na plodno tlo. Oni su taj nevidljivi dio medijskog spektra koji izaziva podjele u društvu i zbog kojeg dio ljudi dovodi u sumnju sve informacije vezane uz Europsku uniju. Za vrijeme pandemije te su iste platforme negirale i sve znanstvene činjenice i istraživanja vezana uz covid-19, cijepljenje i slično. Provedeno je istraživanje koje pokazuje da se ozbiljni postotak antivaksera preklapa s onima koji danas prihvaćaju rusku propagandu i podržavaju Putina. Očito postoji plodno tlo, koje je u različitim državama različito zastupljeno.

NACIONAL: U Srbiji su prilično uspješni, tamo su nekoliko puta održane proruske demonstracije.

Nažalost, jesu, u Srbiji, ali i u nekim državama članicama EU-a, kao što je moja prva domovina Bugarska. I tamo je bilo prosvjeda koje je organizirala nacionalistička stranka Vazraždane kao znak potpore Rusiji, ali društvo se ipak masovno diglo na anti-Putinove demonstracije. U Hrvatskoj je situacija potpuno drugačija i većina ljudi razumije bit onoga što se događa, kao i razloge za sankcije. Građani ovdje pokazuju divno razumijevanje za ukrajinske izbjeglice i imaju im potrebu pomoći.

NACIONAL: Javnost vjerojatno nije ni svjesna toga da su ruskim kapitalom financirane mahom radikalno desne stranke u različitim zemljama članicama, kao i da se različitim dezinformacijama formiralo javno mnijenje u Velikoj Britaniji i utjecalo na Brexit?

Za vrijeme referenduma o Brexitu, Europska unija suzdržavala se od bilo kakvog sudjelovanja i komuniciranja svojih stavova jer je smatrala da bi to bilo miješanje u unutarnje političko pitanje o kojem trebaju odlučivati britanski građani. Međutim, kroz Rezoluciju INGE-a detektirano je da su ruskim novcem financirane različite političke stranke u državama članicama i zato je jedna od preporuka da se takvo inozemno financiranje stranaka strogo zabrani.

U Rezoluciji su navedene i konkretne stranke, poput austrijskog FPÖ-a, francuskog Rassemblement Nationala i talijanske Lige koja ima sporazum o suradnji s Ujedinjenom Rusijom ruskoga predsjednika Vladimira Putina i sada je suočena s navodima medija o prihvaćanju političkog financiranja iz Rusije. I druge europske stranke, kao što su njemački AfD, mađarski Fidesz i Jobbik te stranka Brexit u Ujedinjenoj Kraljevini, navodno su imale bliske kontakte s Kremljem, a AfD i Jobbik djelovali su i kao takozvani „izborni promatrači” na izborima u područjima pod kontrolom Kremlja, na primjer u Donjecku i Lugansku u istočnoj Ukrajini.

‘Ekatarina Andrejeva, omiljeno Putinovo TV lice i na neki način simbol medijske neslobode, državljanka je i počasna građanka Crne Gore’, rekla je Violeta Simeonova Staničić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Problematične veze imaju i brojni bivši političari na visokim funkcijama, pa INGE preporučuje da se zabrani vrbovanje takvih od strane vanjskih kompanija…

Da, Europski parlament jasno se zalaže za posebno stroge provjere različitih lobističkih aktivnosti. Postoji tzv. „revolving door“ problem, kada se visoki dužnosnici europskih država, nakon kraja mandata i po odlasku iz politike, zapošljavaju u velikim lobističkim tvrtkama koje su nositelji ruskog financijskog i političkog utjecaja. U rezoluciji su ti bivši političari pobrojani imenom i prezimenom. Primjerice, bivši njemački kancelar Gerhard Schroeder, bivši finski premijer Paavo Lipponen, obojica zaposleni u Gazpromu, gdje su bili angažirani oko ubrzanja postupka odobrenja Sjevernog toka 2. Spomenuta je i bivša austrijska ministrica vanjskih poslova Karin Kneissl, koja je plesala s Putinom na svom vjenčanju te je imenovana za članicu Uprave Rosnjefta. Tu su i bivši francuski premijeri: François Fillon, kao član upravnog odbora Zarubežnjefta, i Jean Pierre Raffarin, koji promiče kineske interese u Francuskoj. Spominje se i bivši češki povjerenik Europske komisije Štefan Füle koji radi za tvrtku China Energy, bivši finski premijer Esko Aho, koji je bio član Upravnog vijeća Sberbanka, i tako dalje. Navedeni su još mnogi bivši visokopozicionirani političari. Neki od njih posljednjih dana dali su ostavke u upravnim odborima.

NACIONAL: Prema ocjenama većine analitičara, Zelenskij je dobio informacijski rat, odnosno, Ukrajina je u tom ratu pobijedila. Zelenskij odlično komunicira, uvjerljiv je, sjajno se koristi društvenim mrežama. Je li to dovoljno i za stvarnu pobjedu?

Morali bismo biti precizniji. Zelenskij je sasvim sigurno dobio informacijski rat među civiliziranim zemljama, u kojima vladaju liberalna demokracija i sloboda informiranja i javnih medija. Budući da intenzivno pratim različite medije, uključujući i one u Rusiji, mogu reći da ga nikako nije dobio u Rusiji jer tamo jako dobro funkcionira ruska državna propaganda. U Rusiji je za većinu ljudi televizija glavni izvor informiranja, a TV postaje su pod kontrolom države. Nakon svega sve što pratim, mogu zaključiti da tamo, nažalost, postoji masa ljudi koja je pretvorena u zombije. I to kroz svakodnevne televizijske programe u kojima favoriti režima opsesivno ponavljaju iste manijakalne koncepcije i laži i ljudima ispiru mozak. I zato je velika većina ruskih građana uvjerena da njihova vojska brani rusku manjinu od bombardiranja i genocida koji nad njima vrše Ukrajinci. Obični ljudi misle da ruska vojska u Ukrajini zapravo oslobađa svoje sunarodnjake od nacizma. To je ujedno i polazna točka ruske propagande – naime, svaki drugačiji nacionalni i geostrateški izbor, svaki drugačiji politički put definira se kao nacizam.

NACIONAL: Dakle, može se zaključiti da je ruska propaganda u Rusiji vrlo efikasna, pa i sofisticirana?

Efikasna je zato što je potpuno sinkronizirana. U tom smislu su sofisticirani, jer na svim platformama i na svim medijima možete čuti i čitati potpuno iste stavove. Postoji nekoliko lidera u stvaranju javnog mnijenja, a među njima je i nekoliko žena, na primjer Margarita Simonjan, šefica televizije Russia Today, i Maria Zakharova, glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova, koje imaju ogroman auditorij. „Briljira“ i TV propagandist Vladimir Solovjov, kojemu su sankcije sjele na tri vile na jezeru Como. Svi oni drže paralelnu liniju s Kremljem i plasiraju iste teze kojima kroz sate i sate programa „hrane“ obične građane.

NACIONAL: Ima li Europski parlament neki plan kako doprijeti do ruske javnosti, koja je u potpunoj informacijskoj blokadi?

Parlament je uvijek radio sve što je mogao kako bi iskazao svoju potporu slobodi medija i govora u Rusiji. Jedan od dokaza je i činjenica da je dodijelio godišnju nagradu za ljudska prava „Saharov“ Alekseju Navaljnome, ruskom oporbenom vođi koji je nedavno osuđen na dodatnih devet godina strogog zatvora. Trenutačno je komunikacija u Rusiji jako limitirana, nestali su i europski slobodni mediji koji su svi zatvorili svoje urede i dopisništva jer je situacija postala preopasna za njihove novinare. Naime, kao što je poznato, u Rusiji postoji novi zakon o tzv. lažnim vijestima, prema kojem se korištenje izraza rat za ono što se događa u Ukrajini kažnjava s 15 godina zatvora. U Rusiji vlada teror protiv bilo kakvog pokušaja prosvjeda protiv službene, militarističke, anti-ukrajinske linije režima. U Rusiji su, osim toga, službeno blokirane i društvene mreže – Facebook, Twitter, Instagram – do kojih usprkos svemu neki Rusi imaju pristup kroz tzv. VPN – tehnički sustav kojim se izbjegava geolociranje. Neki građani na svoje profile hrabro stavljaju antiratni sadržaj i ja ih pratim. Među njima ima i manji broj ruskih sportaša koje inače ruski režim masovno upotrebljava za svoju propagandu u svijetu.

NACIONAL: Europski parlament predlaže formiranje zajedničke strategije za borbu protiv takvih pojava, a u to bi trebale biti uključene i organizacije civilnog društva koje bi podizale građansku svijest…

To je već, na neki način, počelo. Svjedočimo jednom neformalnom pokretu građana u različitim europskim zemljama u kojima ruski oligarsi i njihove obitelji drže svoj prljavo stečeni novac. Ljudi su demonstrirali u Londonu, ispred rezidencija Olega Deripaske ili pokćerke Sergeja Lavrova. Nekoliko puta aktivisti su okupirali i vile bivše gospođe Putin i njezine kćeri u francuskom Biarritzu. Ogromnu ulogu u tome imaju mediji i nevladine organizacije, a jedna od njih je Fond za borbu protiv korupcije Alekseja Navaljnoga. Oni su na YouTubeu objavili neka od najboljih istraživanja i razotkrili korupciju Putina i njegovih oligarha, pokazali sve te palače i jahte koje su stekli nelegalnim putem. I hrvatski mediji identificirali su nekretnine koje pripadaju ruskim oligarsima bliskim Putinu.

NACIONAL: Na prošloj plenarnoj sjednici razgovaralo se o odluci Suda EU-a o odbacivanju žalbi Mađarske i Poljske i potvrdi Uredbe o proračunskoj uvjetovanosti i vladavini prava. Jesu li zbog ruske invazije problemi s vladavinom prava i slobodom medija u Mađarskoj i Poljskoj pali u drugi plan?

To je novi mehanizam u Europskoj uniji. Morat ćemo sačekati sljedeću fazu tog postupka i vidjeti koje će korake poduzeti države članice. S druge strane, svi smo svjesni koliko veliku ulogu u prihvaćanju i zbrinjavanju više od dva milijuna ukrajinskih izbjeglica igra Poljska. Poljska je otvorila širom svoja vrata i tako demonstrirala svoju europsku solidarnost na način koji je bez presedana. To stavlja Poljsku u centar zajedničke reakcije EU-a na jedan pozitivan način. Svjedočili smo velikoj solidarnosti svih država članica, od kojih nijedna nije odustala od oštrih sankcija prema Rusiji iako će te sankcije biti jako bolne za samu Europu. To je doista bez presedana.