Među onima koji su prošle subote u Kninu sa suborcima proslavili Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja bio je i pukovnik Vinko Kovačić, predsjednik Savjeta za ratne veterane SDP-a, bivši povjerenik za branitelje predsjednika Ive Josipovića i bivši savjetnik ministra branitelja Freda Matića.

Vinko Kovačić je dragovoljac i istaknuti sudionik Domovinskog rata. Bio je pripadnik Vukova, specijalne postrojbe 4. gardijske brigade, Postrojbe za posebne namjene Glavnog stožera HV-a i specijalne postrojbe MORH-a Bojne Zrinski. Sudionik je akcija Ljeto, Bljesak, Oluja, Maestral i brojnih drugih, a s Prvim gardijskim zdrugom prošao je sva ratišta. Ratni je vojni invalid i nositelj brojnih vojnih i državnih odlikovanja, između ostalog i Reda Nikole Šubića Zrinskog. Nakon završetka Domovinskog rata bio je pomoćnik zapovjednika za sigurnost SP MORH-a Bojne Zrinski i 1. hrvatskog gardijskog zdruga, a do 2001. bio je djelatnik za stručnu izobrazbu u centru za SIS. Na vlastiti zahtjev umirovljen je 2001. u činu pukovnika. U SDP se učlanio 2005. godine, a u politiku je, prema vlastitim riječima, ušao zbog izjave Ljube Ćesića Rojsa „Tko je jamio, jamio je“. Od 2012. do 2015. bio je povjerenik za branitelje predsjednika Republike Ive Josipovića, a od 2015. do 2016. savjetnik ministra branitelja Freda Matića. Osnivač je i predsjednik Savjeta za branitelje Samobor, od prosinca 2017. predsjednik Savjeta za branitelje SDP-a i od ožujka 2018. predsjednik Savjeta za ratne veterane SDP-a.

NACIONAL: Svake godine dolazite na proslavu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, što taj dan znači za vas bez obzira na to koliko se politika miješala i svojatala ga?

Točno, idem svake godine, od 1995. do danas, u Knin. Od 5. kolovoza 1995. kada sam, kao pripadnik 1. gardijskog zdruga, među prvima sa svojim suborcima ušao u Knin, a potom kao savjetnik predsjednika Josipovića pa ministra branitelja Freda Matića, nisam propustio nijednu proslavu pobjedonosne operacije Oluja. Za mene taj dan znači pobjedu koju su izvojevali hrvatski branitelji i koja predstavlja vrhunac Domovinskog rata. Uvijek dolazim u svojoj ratnoj uniformi, sa svim odličjima koje s ponosom nosim. I te 1995. godine ta je ratna uniforma bila na meni. To je ta razlika između nas ratnih veterana i političara kao što je, naprimjer, bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja nikada prije, a ni poslije svog predsjedničkog mandata nije vodila brigu o ratnim veteranima niti dolazila u Knin. Osim u razdoblju kada je od toga imala direktnu političku korist. Na takve se ne treba obazirati, već se trebamo sjećati 241 hrvatskog branitelja i pripadnika MUP-a poginulih u vojno-redarstvenoj akciji Oluja, kao i svih ostalih ratnih veterana, te biti podrška njihovim obiteljima.

NACIONAL: Vi niste bili u protokolu?

Naravno da nisam. Uvijek se pitam zašto ja, takav kakav jesam, ne mogu doći na proslavu Oluje u uniformi s odličjima, već moram stati iza ograde i čekati da protokol prođe kako bih položio vijenac svojim suborcima. Pa zato što je predsjednik Vlade rekao da može što hoće i to i provodi.

NACIONAL: Vrijeđa li vas ta situacija da su branitelji obično u drugom planu, da u prvim redovima sjede premijer i njegovi ministri, koji nikakve veze ni s Olujom, ni s Domovinskim ratom, ni s pobjedom nisu imali. Osim, dakako, Krstičevića

Nimalo me ne vrijeđa. To je njihova sramota. Zoran Milanović, kakav je da je, dok je bio premijer dolazio je u Knin i dopuštao da mu zvižde, dok se Plenkoviću ništa ne smije ni dobaciti. No ništa mu to ne pomaže. On može osigurati sterilne uvjete, ali kod branitelja nema prolaza. Odnosno, ima kod onih koji su kupljeni sinekurama, kod „izvođača radova“, kako ih ja zovem. No, 80 posto ratnih veterana je izvan toga.

Pukovnik Vinko Kovačić, predsjednik Savjeta za branitelje SDP-a, proteklog vikenda bio je s delagacijom SDP-a u Kninu. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Upotrebljavate izraz „ratni veterani“ koji se rijetko čuje u javnom prostoru jer svi uvijek govore o braniteljima. Vi kažete da branitelja više nema?

Nema, jer branitelji su obranili ono što su trebali – granice Hrvatske. A kada je rat prestao, prestali smo biti branitelji i postali smo časni ratni veterani. To je svuda u svijetu tako. Na kraju krajeva, u Saboru imamo Odbor za ratne veterane, predsjednik Republike ima savjetnika za ratne veterane i udruge gardijskih brigada imaju ratne veterane. A i ja sam predsjednik SDP-ova Savjeta za ratne veterane. Međutim, politika HDZ-a ne dopušta da se koristi taj naziv zato što oni očito imaju zadaću držati ratne veterane kao „čuvare revolucije“ iako oni više ništa ne brane.

NACIONAL: HDZ već 30 godina uzima sve zasluge za Domovinski rat, dok se u javnosti ne zna da je, naprimjer, u vladi Zorana Milanovića bilo više ratnih veterana nego u bilo kojoj vladi HDZ-a. Kako im onda uspijeva prodati tu priču? 

Da, u vladi Zorana Milanovića osmorica ministara bili su branitelji. Ranko Ostojić, Rajko Ostojić, Tihomir Jakovina, Fred Matić, Tonino Picula, Ante Kotromanović, Željko Jovanović i Orsat Miljenić. Oni su imali više dana u borbenom sektoru nego sve vlade HDZ-a zajedno. Neka me isprave ako griješim, ali osim Krstičevića i Medveda nijedan član HDZ-a, sudionik Domovinskog rata, nije obnašao dužnost ministra. To se ne zna u javnosti, ali to dobro znaju ratni veterani i oni kojima se mi obraćamo na terenu. A mediji o tome nisu nikada previše pisali jer su uglavnom pod šapom HDZ-a, koji je privatizirao sve institucije, pa i HRT. Sigurno me neće nitko s HRT-a zvati da dam neku izjavu u povodu Dana pobjede. Oni znaju da im ja ne bih tamo govorio o nekim zemljovidima i pravcima borbe, što je već prožvakano, a o čemu govore svi koji su bili i nisu bili i napisali knjigu o tome.

NACIONAL: Sudionik ste Oluje, kakva su sjećanja na tu akciju? Je li to doista teklo brzo i glatko kao što je ostalo u legendi?

‘Ajmo mi razbiti par mitova koji postoje o Oluji. Iako je to bila fenomenalna vojno-redarstvena akcija koja se proučava na američkim vojnim učilištima i iako je nominalno trajala 84 sata, mora se znati da se Oluja pripremala tri godine. Prije pokretanja Oluje trebalo je zavladati Livanjskim poljem, visovima oko Dinare, Šatora, Velike i Male Golije, Vitoroga. Sve su to bile pripremne radnje i borbe o kojima se malo govori i zna. Uvijek se govori samo o tome tko je zabio zastavu na tvrđavu. A druga stvar, Oluja nije završila u Kninu 5. kolovoza, već je završila 8. kolovoza na Baniji. Svi zaboravljaju, i to namjerno, na generala Petra Stipetića i predaju 21. kordunskog korpusa, što je bilo prvi put da se nešto takvo dogodi nakon Drugog svjetskog rata. Ne samo što se predao cijeli korpus s kompletnim naoružanjem, bez prolivene kapi prvi, bio je jedinstven i način na koji se predao – uz čestitke neprijatelja, pukovnika Čede Bulata, generalu Stipetiću i hrvatskoj vojsci na pobjedi. Taj događaj trebalo je glorificirati i učiti o njemu djecu, ali budući da general Stipetić nije popularan u HDZ-u, redovito se zaboravlja na taj kraj Oluje i njegovu ulogu. No koliko god ga nastojali zatajiti, on i dan danas uživa golem ugled u narodu.

NACIONAL: I među hrvatskim ratnim veteranima? 

Apsolutno. Jer istinski veterani nisu potkupljivi. Većina ih nije ni u udrugama ni u jednoj političkoj stranci.

NACIONAL: Još jedan mit o Oluji kaže da su za Oluju i njenu strategiju zaslužni Amerikanci. Kako vi to komentirate?  

Što se tiče Amerikanaca – da, bez daljnjega, oni su napravili pripremu s časnicima koje su podučavali, pomagali su nam i informacijama, slično kao što danas rade u Ukrajini. Ali nijedan Amerikanac nije nogom kročio na hrvatski teren. U konačnici, Srbi mogu zahvaliti Amerikancima zato što danas imaju državu. Zaustavljanjem naše vojske na ulasku u Banja Luku, Srbija je opstala kao država. Jer da se dogodilo da su izbjeglice iz Banje Luke došle u Srbiju, pitanje je kako bi to danas izgledalo kod njih. Prema tome, ni Srbi se ne bi trebali previše buniti protiv Amerikanaca.

NACIONAL: General Markica Rebić, bivši pomoćnik ministra obrane i bivši ravnatelj SIS-a, posljednjih dana digao je dosta prašine svojim intervjuom Jutarnjem listu, u kojem se obrušio na mnoge bliske suradnike Franje Tuđmana. Optužio je i Francuze i Britance da su željeli omogućiti pobjedu Srbije, odnosno, ulazak Mladića u Bihać i natjerati Hrvatsku da s njima ostane u nekoj vrsti zajednice. Kako to komentirate?

Po onome što pričaju Markica Rebić i Mate Granić, pitam se jesam li ja uopće bio tamo. Vidite dokle smo mi došli. Počeli smo s Olujom, a opet smo na politici i završili smo na Markici Rebiću. Najprije, ne znam čime je uopće bio ponukan izaći u javnost jer to od njega nije profesionalno. Vjerojatno je na njega izvršila pritisak ova kaljuža HDZ-ova, koju dobro poznajem. On je sebe opisao kao „kvalificiranog svjedoka“.

NACIONAL: Kao osnivača Vojne sigurnosno-obavještajne agencije…

Što je on osnivao? A što su prije njega bili Perković, doktor Dodig i Međimurec? Gdje je Rebić bio u toj priči dok su oni organizirali službe? On je bio jedan od šefova, to je točno. Ali kada? Kada je došao famozni Ivić Pašalić i počeo sve kontrolirati. Politika se uvijek miješala u tajne službe, pa i dan danas. Pašalić je doveo Markicu Rebića, Gugića i Brzovića. Dakle, Rebić je u doba Pašalića bio jedan od šefova. Sada Rebić govori protiv Hebranga i Granića, a Hebrang protiv Rebića. Hebrang njemu govori da je skidao križeve sa zidova dok je bio u Komunističkoj partiji, a ovaj Hebrangu da je obnovio bolnicu u Vukovaru sa Srbima. Čemu to služi u ove dane? Ne znam. Ali znam da to hrvatski ratni veterani nisu zaslužili.

NACIONAL: Kako tumačite činjenicu da se Rebić tako žestoko sukobio s Hebrangom i optužio Gregurića, Jarnjaka, Šarinića, Granića i Hebranga da su se borili za vlast nakon Tuđmana? 

A što ja mogu o tome reći? Nema se tu što dodavati, Rebić je rekao što je rekao. No moram reći da i Hebrang o sebi voli govoriti u superlativima i tvrditi, naprimjer, da je osnivač ratnog saniteta. Ja nisam s njim surađivao i nismo se viđali na terenu, ali znam da to nije istina. Znate li vi tko je general doktor Ivo Prodan? On je osnovao vojni sanitet u Domovinskom ratu i bio njegov zapovjednik. U tom ratnom sanitetu bio je, doduše, Hebrang, ali ne kao osnivač. Doktor Prodan je uveo ratne veterane u međunarodne federacije, a Hebrang sebi prisvaja njegove zasluge. A u cijeloj toj priči najveća je istina i najveći problem bio animozitet Šuška i Granića, čemu sam svjedočio. To je javna tajna, Šušak je bio dominantan i imao je veliki animozitet prema Graniću. Zanimljivo, na 25. obljetnicu Šuškove smrti, na komemoraciji, Granić je bio u prvim redovima, s ljudima koji Šuška valjda nisu vidjeli ni na slici. A oni koji su mu bili suradnici nisu ni pozvani. Eto, to vam je HDZ. U jednoj rečenici – to je u stvari bitka za bolju prošlost.

NACIONAL: Zašto u ovom trenutku Rebić izlazi s takvim pričama?

Rekao sam da mi nisu poznati razlozi. Tko zna, možda se namjerava aktivirati, vidite da hvali Plenkovića.

NACIONAL: Rebić je napao i predsjednika Republike Zorana Milanovića zato što nije prihvaćao premijerova kandidata Miju Validžića za ravnatelja VSOA-e. Sada su se navodno dogovorili oko brigadnog generala Ivana Turkalja, ali uz uvjet da se u paketu imenuju kandidati na 15-ak upražnjenih vojnih pozicija. Tko je u pravu – premijer ili predsjednik Republike? 

U krivu su obojica jer nisu poslušala predsjednika Ivu Josipovića kada je on u svojoj kampanji govorio o načinu reguliranja ustroja Hrvatske vojske između Ureda predsjednika i Vlade. Niti ga je tko tada slušao niti je koga bilo briga. HDZ-u je tada bilo važno tko će staviti pršut na čelo, a Kolinda je govorila o plaćama od osam tisuća eura. I onda je pobijedila. A danas smo došli do toga da nisu regulirani odnosi i tu nema nevinog u ludnici. A onda postoji i druga stvar, koju su možda ljudi zaboravili. Plenković je na početku svog mandata govorio o tvrdoj kohabitaciji s predsjednikom Republike, a sad je ima.

NACIONAL: Ljagu na ovu pobjedu u pravednoj i oslobodilačkoj akciji bacili su zločini nad srpskim civilima, o kojima je prvi progovorio kardinal Franjo Kuharić još u kolovozu 1995., a za koje još uvijek nitko nije osuđen. Zašto je došlo do toga, tko je odgovoran, zašto Hrvatska nije odmah procesuirala svoje ratne zločince?

Sjećate li se da je jedan od postulata HDZ-a devedesetih bio da se u obrambenom ratu ne može počiniti ratni zločin? To je, naravno, nonsens, a zbog toga su najviše platili generali, koji su optuženi po zapovjednoj odgovornosti, zato što nisu procesuirani kokošari. Mi nismo imali ni vremena raditi zločine, išli smo dalje prema BiH, a iza nas su išli „psi rata“ i osvećivali se i naplaćivali odštetu. Krimen je naše tadašnje vlade da to tada nije procesuirala – a mislim na konkretne ljude. I onda su cijenu platili generali, koji nisu ni znali da se to događalo. Kako će znati Gotovina što su mu radili iza leđa? No zločini su se dogodili. Neki ljudi su zbog toga osuđeni, ali to nikako nije dovoljno i nije dobro. Međutim, Srbima to ne može biti isprika za mantru da je to bio genocid nad srpskim narodom. Petina države bila je okupirana i mi smo je morali osloboditi.

NACIONAL: Predsjednik Josipović uvijek je u svojim govorima u Kninu spominjao i nevine srpske civile koji su pobijeni i izražavao zbog toga žaljenje. Zašto Zoran Milanović to ne radi? 

Možda zato što se boji da se neće svidjeti svojim sadašnjim partnerima i obožavateljima.

NACIONAL: S krajnje desnice?

Da.

NACIONAL: Što biste mu vi u tom smislu preporučili?

Ja bih mu preporučio da se sjeti sudbine SDP-ova gradonačelnika Splita Ive Baldasara. On je imao deal s famoznim Markom Skejom kojemu je napravio spomenik 9. bojne HOS-a Vitez Rafael Boban. To je bilo za vrijeme naše, SDP-ove vlasti. I Skejo ga nije napadao. Međutim, kada je došlo do sljedećih izbora, Baldasar je u cijelom Splitu dobio 800 preferencijalnih glasova. Nit’ je Skejo glasao za njega, a bogami ni oni koji su ga doveli na vlast – dakle, birači SDP-a. Tako da bi predsjednik Milanović mogao razmisliti o tome. Ipak, ako Milanović bude kandidat na predsjedničkim izborima, ja ću sigurno poginuti za njega. No ovo mu je moj savjet. To sam mu rekao više puta. Zato mu nisam previše drag, ali što ću mu ja.

NACIONAL: Kako stoji predsjednik Republike među veteranima?

A, stoji. Problem je u tome što nije konzistentan. Jedan dan viče da bi bacio ploču s pozdravom „za dom spremni“ jer je to protuustavno i HOS ne valja. Drugoga dana odlikuje pripadnike HVO-a optužene za ratne zločine. Jedan dan s jednima, drugi dan s drugima. Mislim da je njemu najvažnije imati mir od ratnih veterana. I ima ga. Sjetimo se da svojedobno nije mogao ući u Vukovar jer su mu zviždali i gađali ga kamenjem. Sada se to više ne događa. I neće se događati. Ali hoće li dobiti glas, to ćemo tek vidjeti.

NACIONAL: Na proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana branitelja državni vrh se uspješno izbjegavao. Plenković, Jandroković i Milanović ne komuniciraju i konstantno su u javnoj svađi. Pitaju li se ratni veterani – jesmo li se za to borili? 

Još prije 15 godina u jednom od rijetkih intervjua postavio sam upravo to pitanje – jesmo li se za to borili? To je žalosno, ali je tako. Nema slike, nema tona. Jer bez obzira na animozitete koji među njima postoje, oni imaju dužnost koju obnašaju. No ne budimo pesimistični. Imamo svoju državu, mi ratni veterani pošteno smo odradili svoj posao i nemamo se čega stidjeti. A ovo dalje su preuzeli političari, ljudi koje su građani izabrali u demokratskom procesu. I zato imam poruku: dolaze izbori, birajte one koji će vas najbolje zastupati, one koji će staviti naglasak na zaštitu prava manjina i najslabijih, koji će inzistirati na socijalnoj pravednosti i jednakosti, na jednakim šansama za sve. One koji će prije svega razriješiti korupciju i nepotizam koji nas razaraju. A ako građanke i građani Republike Hrvatske žele da im i dalje bude ovako, onda će im biti ovako.