Na nedavnu izjavu predsjednika Republike Zorana Milanovića da spomen-ploču poginulim HOS-ovcima kraj Novske, u koju je upisan ustaški pozdrav „za dom spremni“, treba maknuti, odnosno nekamo baciti, burno su reagirale brojne veteranske udruge, udruge dragovoljaca HOS-a, HVIDR-a, kao i ministar obrane Damir Krstičević i ministar branitelja Tomo Medved. Ocijenivši je neprihvatljivom i uvredljivom za branitelje, istaknuli su da to nije stav Republike Hrvatske. U međuvremenu se dogodio i incident na obilježavanju obljetnice akcije Bljesak, kada je predsjednik Republike napustio skup zbog provokacije s majicom na kojoj je bio natpis „za dom spremni“. Tim povodom Nacional je razgovarao s predsjednikom Savjeta za ratne veterane SDP-a Vinkom Kovačićem, koji je ujedno i autor prijedloga iza izradu programa SDP-a za ratne veterane za parlamentarne izbore 2020. Osnovan u ožujku 2018., Savjet za ratne veterane SDP-a u okviru svog djelokruga razmatra, analizira i obrađuje problematiku ratnih veterana – hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, članova njihovih obitelji te antifašističkih boraca NOB-a iz II. svjetskog rata. Splićanin o’ kolina koji već više od dvadeset godina živi u Samoboru, Vinko Kovačić dragovoljac je i istaknuti sudionik Domovinskog rata. Bivši je pripadnik specijalne postrojbe Četvrte gardijske brigade (I SHUB – Vukovi), Postrojbe za posebne namjene Glavnog stožera HV-a, kao i Specijalne postrojbe MORH-a bojne Zrinski. Sudionik je akcija Ljeto, Bljesak, Oluja, Maestral i brojnih drugih. Ratni je vojni invalid i nositelj brojnih vojnih i državnih odlikovanja, između ostalog i Reda Nikole Šubića Zrinskog. Bio je pomoćnik zapovjednika za sigurnost Bojne Zrinski i Prvog hrvatskog gardijskog zdruga, zdruga, da bi do 2001. bio zaposlen kao djelatnik za stručnu izobrazbu u centru za SIS. Na vlastiti zahtjev je 2001. umirovljen u činu pukovnika. U SDP se učlanio 2005. godine, a u politiku je ušao zbog izjave Ljube Ćesića Rojsa „Tko je jamio, jamio je“. Od 2012. do 2015. bio je povjerenik za branitelje predsjednika Republike Ive Josipovića, a od 2015. do 2016. savjetnik ministra branitelja Freda Matića. Osnivač je i predsjednik Savjeta za branitelje Samobor, od prosinca 2017. predsjednik Savjeta za branitelje SDP-a, a od ožujka 2018. predsjednik Savjeta za ratne veterane SDP-a.

NACIONAL: Predsjednik Republike Zoran Milanović napustio je komemoraciju akcije Bljesak zbog provokacije s majicom na kojoj je pisalo “za dom spremni”. Je li prvo trebao položiti vijence kako bi odao počast poginulima, a onda otići?

Budući da se držim svojih načela i profesionalnosti, nerado odgovaram na to pitanje. Predsjednik Milanović ima pravo na svoj stav i ima svog savjetnika za ratne veterane. On ima pravo mene propitivati za moj rad, ja njega nikako. Napravit ću iznimku te ću reći sljedeće: predsjednik RH Milanović, kao inteligentan političar i čovjek, nakon što je doveden u neugodnu situaciju reagirao je ispravno, državnički. To je predsjedniku Vlade RH Plenkoviću bilo jasno pa se nevoljko i nemušto izmotavao znajući da mu ovaj politički incident u konačnici šteti. I što je njemu najvažnije, neće mu se u demokratskim, briselskim krugovima blagonaklono gledati. Međutim, predsjednik Milanović i njegov tim trebali bi se bolje pripremiti na provokacije koje će iz ovih krugova biti učestalije. Naime, protokol je zadan. Po redoslijedu prvenstva predsjednik RH prvi polaže vijenac, a zadnji govori. Udomaćilo se u prigodama oko komemoracija da se prednost daje obitelji poginulih, što ima smisla. Ali obiteljima poginulih i nikome drugome. Ovdje se dogodila provokacija iz Ministarstva branitelja koji je slagao protokol. „Izvođači radova“ su isti – prosvjednici iz Savske 66. Uspjeli su ubaciti sinekurama kupljene predsjednike udruga u protokol ispred predsjednika RH. To protokol ubuduće ne smije dopustiti. Zaključno, predsjednik Milanović odlično je reagirao na situaciju u koju je upao nepripremljen. Ne slažem se s njegovom izjavom da ubuduće neće dolaziti ako mu se ne omoguće uvjeti za dolazak, i to iz dvaju razloga. Prvi, što ima instrumente da omogući uvjete u kojima će se održavati obilježavanja ili komemoracije iz Domovinskog rata. A drugi, što bi to značilo da će predsjednik RH ustuknuti i ostaviti politički prostor onima koji rade nemjerljivu štetu interesima RH.

NACIONAL: Davor Bernardić sudjelovao je na komemoraciji poginulima u masakru u Borovu naselju, a pokraj njega bila je razvijena zastava s HOS-ovim obilježjima i spornim ustaškim pokličem. On ni na koji način nije reagirao – kako to komentirate?

Iz gore navedenoga nazire se odgovor o odlasku predsjednika Bernardića na komemoraciju u Borovo naselje. Dok oznakama zakonski nije bilo mjesto na Bljesku, po široj mjeri primjene zakona u Borovom naselju to je dopušteno. Ponovimo, po odluci predsjednika Tuđmana iz ‘92. razoružani pripadnici HOS-a na obilježavanjima obljetnica bitaka iz Domovinskog rata u kojima su sudjelovali, imaju pravo isticati svoje oznake. U Bljesku nisu sudjelovali, u obrani Vukovara jesu. Dakle, držati se zakona. Ako nisu dobri, raditi na njihovoj izmjeni. SDP će, ako mu građani daju povjerenje, ići u pravcu izmjene zakona. Do tada će se SDP držati zakona ne dajući političkim provokatorima prostora za manipulaciju za dnevno-političke potrebe.

NACIONAL: Kako komentirate istupe ministra Medveda i Krstičevića s obzirom na izjavu predsjednika Milanovića o spomen-ploči poginulim HOS-ovcima? 

Očekivao sam da će oni tako reagirati. Jer ma koliko nespretna bila izjava predsjednika Milanovića, toliko je neprimjeren istup njih dvojice. Odakle ministrima pravo kritizirati instituciju predsjednika Republike odnosno vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske? Kako ministar može reći predsjedniku: ovo nije stav Republike Hrvatske? To nije u skladu ni s vojnom niti s političkom hijerarhijom, a barem bi oni morali nešto o tome znati.

NACIONAL: Je li predsjednik Vlade trebao upozoriti svoje ministre da se ne mogu tako ponašati prema instituciji predsjednika Republike?

Da. Trebao je, naravno. Ali kako će on reagirati kad su mu to glavni igrači? Pa kako je pobijedio na unutarstranačkim izborima? Izabrao je Medveda za svog zamjenika, Krstičevića za voditelja svog izbornog stožera, a tamo negdje u pozadini mu je Filipović. Plenković ne smije i nikad neće smjeti pisnuti protiv njih. To je struja koja njega drži i on je na neki način ucijenjen. Jer on s Gordanom Jandrokovićem, Božinovićem, Grlićem-Radmanom i sličnima ne može ništa u stranci i ne bi dobio izbore. Dakle, s desnima je dobio izbore, a ovima će dati pozicije.

‘Kako će premijer Plenković upozoriti svoje ministre Medvada i Krstičevića na ponašanje prema predsjedniku RH kada su mu oni glavni igrači? Plenković ne smije i nikad neće smjeti pisnuti protiv njih’

NACIONAL: Je li Zoran Milanović tu izjavu, na koju smo dugo čekali, trebao drugačije sročiti? Naime, problem su ustaški pozdrav i insignije, a ne činjenica da su pripadnici HOS-a doista poginuli boreći se u Domovinskom ratu.

Kraj mene su ginuli, ja to jako dobro znam. Predsjednik je svoju izjavu svakako trebao drugačije sročiti, no to je problem s njegovim karakterom. Moja procjena je da je improvizirao i  nije bio spreman na to pitanje. On je izuzetno pošten, elokventan, inteligentan političar, međutim, u veteranskoj populaciji nema improvizacija. Tu treba imati kirurški precizne stavove koje treba svake godine ponavljati, jednako i istim riječima. Predsjednik Milanović sklon je metaforama, koje u ovakvim situacijama ubuduće mora izbjegavati.

NACIONAL: Da nije improvizirao, ne bi trebao objašnjavati što je stvarno mislio…

Točno. Jer njegova druga izjava, odnosno objašnjenje zašto je rekao to što je rekao, bila je savršena. Ali prekasno. Sada je šteta već napravljena. On je morao odati priznanje žrtvi. Jer svaka žrtva, koja je pod bilo kojom oznakom podnesena za Hrvatsku, vrijedna je dubokog poštovanja i zahvalnosti. Dakle, trebalo je iskazati poštovanje HOS-u i njegovim poginulim borcima, a sve što je vezano uz ustaški režim – njihove insignije, pokliče, slike Ante Pavelića – najoštrije osuditi.

Oni su zaslužili spomen-obilježja, ali bez fašističkih simbola. Na kraju krajeva, imao je primjer predsjednika Josipovića – on je primao HOS-ovce, nikad se nikome nije ulizivao, on je dao odlikovanje mladom Francuzu Jean-Michelu Nicollieru koji je poginuo u Vukovaru, braneći Hrvatsku u odori HOS-a. Josipović je cijelog svog mandata više nego jasno javno osuđivao sve vezano uz ustašku ideologiju, kao i „za dom spremni“

NACIONAL: No ne postoji politička volja da se taj problem s ustaškim znakovljem HOS-a konačno zakonski riješi?

Problem je u tome što je za vrijeme Ivice Račana dopušteno udrugama da se registriraju pod insignijama HOS-a, dakle oni po zakonu imaju pravo na barjak i na svoje oznake, kod privatnih pokopa. Dok se to ne riješi i Zakon ne promijeni, to im se ne može zabraniti, ali se mora zabraniti ustaške pokliče i insignije u javnom prostoru. Ako tu netko vikne „za dom spremni“ treba ga zakonski sankcionirati.

NACIONAL: Treba li predsjednik Milanović ići u Tezno, kao što je najavio? 

Kad je već izjavio što je izjavio, više ne bi trebao nikamo ići. On je sebi ovom izjavom jako zakomplicirao život i pitanje je hoće li se toga riješiti do kraja mandata. Naravno, predsjednik može živjeti bez podrške veteranske populacije, ne mora ići na komemoracije, kao što nedavno nije išao na obljetnicu Četvrte brigade. A nije išao zato što bi ga izviždali. Kao izaslanik predsjednika Josipovića išao je na sve obljetnice, a kroz Ured je u njegovu mandatu prošlo preko 4000 ratnih veterana.

NACIONAL: Kakav je bio odnos Franje Tuđmana prema HOS-u?

Ratovao sam rame uz rame s HOS-ovcima. Tu treba biti potpuno precizan i reći da pripadnici HOS-a nikada nisu bili dio Hrvatske vojske. HOS je bio paravojna postrojba Hrvatske stranke prava. Zbog karaktera te vojske, insignija pod kojima se borila, kao i zbog činjenice da Hrvatsku nikada ne bi međunarodno priznali da je imala dvije paralelne vojske, Franjo Tuđman je 1992. donio zapovijed da se pripadnicima HOS-a omogući prelazak u Hrvatsku vojsku. Sva prava koja su ostvarili i koja danas imaju, bivši HOS-ovci ostvarili su kao pripadnici Hrvatske vojske. Osobno sam jako dobro upoznat sa zapovijedi predsjednika Tuđmana o razoružavanju pripadnika HOS-a.

NACIONAL: Milanović očito ide iz krajnosti u krajnost – onaj sastanak s Klemmom i šatorašima mnogi mu do danas ne mogu oprostiti. Kako vi gledate na tu epizodu i je li se mogla spriječiti?

Moj stav tada bio je da se nema zašto sastajati ni s Klemmom niti s ljudima oko njega. Međutim, ja sam tada bio Josipovićev savjetnik, a Milanović je imao svoje savjetnike, koje sada neću imenovati, a koje je slušao. Trebao se držati principa koji smo mi uspostavili u Uredu predsjednika i koji se sada nalazi u izbornom programu SDP-a za ratne veterane – nama su udruge partneri za razgovor, ali ne i za pregovore. To je osnovna razlika između SDP-a i HDZ-a. U Josipovićevu Uredu uvijek smo ih primali zbog određenih problema s kojima su se suočavali. Na primjer, Udrugu nestalih zbog nestalih ili udruge ratnih vojnih invalida zbog problema s liječenjem ili protezama. A ne zato što su imali primjedbu na rad HRT-a ili zato da bi se miješali u kurikularnu reformu, program HAVC-a ili dnevnu politiku. To veteranska priča nije.

NACIONAL: Milanović i Plenković imaju sličan problem među veteranskom populacijom – naime, ni jedan ni drugi nisu sudjelovali u Domovinskom ratu…

A gdje je bio Škoro? Ili Kolinda? Milanović je u tom smislu najpošteniji od njih – nikada se nije busao u prsa i pozivao na neku svoju ulogu u Domovinskom ratu. Za razliku od Plenkovića, za kojeg biste, da ne znate tko je, mislili da je bio general. To je taj problem. HDZ je privatizirao Domovinski rat.

NACIONAL: Često ste u svojim javnim nastupima isticali da HDZ uporno svojata Domovinski rat, kao i da su dvostruko više braniteljskog staža imali SDP-ovi ministri u Milanovićevoj vladi od sadašnjih HDZ-ovih ministara?

To su činjenice. Kotromanović, Fred Matić, Rajko Ostojić, Ranko Ostojić, Željko Jovanović, Tihomir Jakovina… svi su sudionici Domovinskog rata, i to u borbenom sektoru. Da ne kažem da samo u Zagrebu preko 800 ratnih veterana ima članske iskaznice SDP-a. No SDP to nikada nije previše isticao. I onda smo došli u situaciju s prosvjedima u Savskoj, kada je izgledalo da se nas nekoliko bori protiv cijele veteranske populacije. Garantiram da se novi šator više ne može dogoditi. Sljedeći put mi imamo spreman odgovor. Postavit ćemo svoj šator pa da vidimo čiji su argumenti jači. Uostalom, vidjeli smo kako je završio šator. Medved je postao ministar, Deur je postao savjetnik predsjednice, a Glogoški glavni savjetnik u Ministarstvu branitelja. Oni su sebe namirili, ali pitajte ostale kako su prošli.

‘Ma koliko nespretna bila izjava predsjednika Milanovića, toliko je neprimjeren istup ministara Medveda i Krstičevića. Odakle im pravo kritizirati instituciju predsjednika i vrhovnog zapovjednika?’

NACIONAL: Prije dvije godine postali ste predsjednik Savjeta za ratne veterane SDP-a. Zašto inzistirate na terminu veterani, a ne branitelji?

Veterani su vojnici koji su ratovali za svoju domovinu i tako se nazivaju svugdje, i u Americi i u Europi. To je častan naziv koji točno opisuje njihovu ulogu. Većina udruga iz Domovinskog rata nosi veteranski predznak, a Hrvatski sabor ima Odbor za ratne veterane. Branitelji su branili i obranili zemlju. Kad rat jednom završi, oni više nemaju što braniti. Međutim, dio onih koji i dalje žele profitirati na toj svojoj ulozi, inzistira na nazivu branitelji. Oni još uvijek nešto brane i smatraju da su, valjda, novi čuvari revolucije. To je inače i bitna razlika između HDZ-a i SDP-a. SDP-u je prioritet ratni veteran – pojedinac, dok su HDZ-u fokusu predsjednici malobrojnih, ali grlatih braniteljskih udruga. To su „izvođači radova“, kako ih ja zovem, a koji kupljenim sinekurama nemaju legitimitet ni među svojim članstvom, a kamoli da predstavljaju ukupnu veteransku populaciju. Moramo znati strukturu veterana – prema podacima, ima ih živih 440 tisuća, a njih predstavlja 1300 udruga. Tko daje pravo Josipu Đakiću da nas sve zastupa u HVIDR-i? Tko njemu daje placet da i mene zastupa, a ja sam ratni vojni invalid? Kad se zbroje članarine koje se plaćaju, u udrugama nema više od 40 tisuća članova. A gdje je ostalih 400 tisuća? SDP se upravo njima obraća. Jer najveći postotak veterana, a osobito dragovoljaca Domovinskog rata, nije ni u jednoj udruzi. Problem SDP-a do sada bio je u tome što mu veteranska populacija nije bila ciljna skupina, što je možda i logično 30 godina nakon rata. Uz dužno poštovanje nama, ratnim veteranima, koji smo onim šatorom i plinskim bocama u Savskoj najviše na ugledu izgubili, mi ne možemo biti tema dnevne politike.

NACIONAL: U ime Savjeta za ratne veterane napisali ste svoj prijedlog programa za parlamentarne izbore 2020. U njemu, između ostalog, stoji i da ćete prekinuti ostvarivanje novih statusa ratnih branitelja?

Naravno, jer je donošenjem novog Zakona, protiv kojeg smo se pobunili, Hrvatska 25 godina nakon rata dobila još najmanje 2000 novih branitelja. Odnosno, ne znamo koliko ih je dobila jer je Registar branitelja sada zatvoren za javnost. Dakle, dobila ih je onoliko koliko ministar Medved kaže. On je to napravio da bi se odužio prosvjednicima iz Savske koji su dali svoj doprinos u dolasku HDZ-a i biše predsjednice na vlast. Velika većina njih bili su pripadnici HVO-a. Nemam ništa protiv toga da HDZ to radi iz sredstava svojih članarina, ali ne i nauštrb velike većine veteranske populacije i državnog proračuna. Apsurdno je da je prema tom Registru, koji je objavljen u vrijeme Milanovićeve vlade, utvrđeno da je Hrvatska imala 505 tisuća branitelja. Priznavanjem braniteljskog statusa HDZ je kupovao glasove i time potpuno obezvrijedio borbeni sektor. Prema mojoj procjeni, dragovoljaca, koji su najpodcjenjeniji, bilo je oko 20 tisuća. A sve skupa je kroz rat, prema riječima Franje Tuđmana, prošlo između 150 i 200 tisuća branitelja. Mi Registar želimo ponovo učiniti javno dostupnim, u okvirima zakonskih mogućnosti, jer porezni obveznici imaju pravo znati čije mirovine plaćaju. Sada se Vlada HDZ-a vadi na Zakon o zaštiti osobnih podataka i zato ne želi dati uvid u taj popis. No siguran sam da postoji način da to postane dostupno javnosti i bez kršenja tog zakona.

NACIONAL: Poznato je da HDZ sinekurama osigurava glasove veteranske populacije. No budući da desno krilo stranke nije zadovoljno vodstvom Andreja Plenkovića, može li on računati na njihove glasove? 

Ne može. Ti glasovi ići će Škori. To je sada i problem HDZ-a. Ovi plaćeni sinekurama i krajnje desni idu Škori. Iako je Plenković spreman njima dati koliko god novca žele, samo da se ne bave politikom. Što košta da košta. Ali se oni žele baviti politikom. SDP-u će otići glasovi onih poštenih domobrana koji nisu ni tražili ni dobili ništa, koji su obranili domovinu, vratili se svom životu i radili svoj posao. Mi se njima obraćamo, radimo na terenu. Desni će otići Škori, tako da će ih tek manji dio glasati za HDZ.

NACIONAL: U Vukovaru su održani prosvjedi protiv „neučinkovitosti institucija“ kojima su na čelu bili gradonačelnik Ivan Penava i isti oni organizatori dviju kolona u Vukovaru 2013. Među prioritetnim ciljevima vašeg programa stoji učinkovito rješavanje problematike nestalih. Kako biste, ako dođete na vlast, to ubrzali? 

Tako da bismo vratili one koji su u tome bili uspješni. Za mandata pukovnika Ivana Gruića, koji je bio na čelu Uprave za zatočene i nestale i u vladi Zorana Milanovića, otkriveno je 149 masovnih grobnica, 1354 pojedinačnih grobova, a riješeno je 4115 sudbina nestalih osoba. Predsjednik Milanović, nažalost, ne zna na tome poentirati. Nestale koje su pronašli za vrijeme ove vlade može se nabrojati na prste. Što radi Ministarstvo branitelja s Medvedom na čelu? Pronalazi grobnice sa žrtvama iz Drugog svjetskog rata, s naglaskom na ustaške. I onda organizira komemoracije i krivotvori povijest. Time daje doprinos povijesnom revizionizmu koji je uzeo maha od Karamarka naovamo. Gruić je pitanje nestalih tretirao kao humanitarno, a ne političko pitanje. Između ostalog i zato što je među nestalima oko 40 posto Srba. Ova vlast je to pitanje maksimalno ispolitizirala i zato Srbi s njima ne žele ni razgovarati. HDZ se bavi posljedicama, a ne uzrocima. Ne žele reći da je Franjo Tuđman potpisao aboliciju i da se zbog toga danas slobodno šetaju neki silovatelji ili možda čak i ubojice. Mi nismo pobijedili u Domovinskom ratu. Mi smo se obranili od velikosrpske agresije. Pobjeda je ono što je postigao Petar Stipetić kada mu se predao Čedo Bulat. Prilikom mirne reintegracije Podunavlja i istočne Slavonije mi smo prihvatili uvjete koje je nametnuo general Klein i potpisali ih u Sporazumu, između ostalih i uvjet o kvoti optužbi za ratne zločine. To su javno potvrdili Šeks, gospođa Škare-Ožbolt, Hebrang, Kostović, Miljavac… A nije ih  potpisao Račan nego Tuđman. I toga se sada moramo držati. Je li nakon onog Penavina prosvjeda u Vukovaru netko od ratnih zločinaca procesuiran? Nije. Neće ni biti ako je istina što su navedeni javno izjavili.

‘Vidjeli smo kako je završio šator u Savskoj 66. Medved je postao ministar, Deur savjetnik predsjednice, a Glogoški savjetnik u Ministarstvu branitelja. Oni su se namirili, a pitajte ostale kako su prošli’

NACIONAL: U vašem programu ističe se i da SDP želi staviti težište na zapošljavanje veterana i na njihovo uključivanje u društvo?

Željeli bismo nastaviti s razvojem braniteljskih zadruga. Deset tisuća ljudi u njih je uključeno, a svi ti ljudi rade, zarađuju, brinu se za svoje obitelji i nemaju vremena za šatore i prosvjede. Njima se ne može politički manipulirati. Imali smo podršku međunarodne zajednice u osnivanju mješovitih braniteljskih zadruga u BiH, s članovima pripadnicima HVO-a i Armije BiH. To je program koji je zaživio tijekom vlade Zorana Milanovića i predsjednika Josipovića.

NACIONAL: U programu SDP-a za ratne veterane je i skrb kroz osnivanje veteranskih centara. Zar nije to već pokrenuto?

Kao i u svemu, tako je i ovdje HDZ dao velika obećanja, koja su stala s postavljanjem ploča na fasade bolnica u Kninu i Zaboku. Veteranski centri trebali bi postojati u svakoj županiji, kako bi veterani tamo mogli dobiti savjet,  potrebnu medicinsku skrb i ne bi morali plaćati smještaj dok vrše specijalističke preglede. To nisu veteranske bolnice, za koje Hrvatska nema novca ni potrebe. No za takve centre novca bi se našlo da se manje troši na, na primjer, autobuse za Bleiburg ili da se manje daje Đakiću za bakanalije na braniteljskim sportskim igrama u Zadru i slično. Trebalo bi napraviti preraspodjelu unutar Ministarstva branitelja, surađivati sa županijama i potruditi se oko sredstava EU-a.

NACIONAL: U program je upisan i afirmativan odnos prema antifašizmu, što je nespojivo s desno orijentiranim veteranskim udrugama…

To je, između ostalog, i posljedica teze koju HDZ godinama provlači – Republika Hrvatska stvorena je u Domovinskom ratu. To nije točno. Ona je obranjena u Domovinskom ratu u svojim granicama, a stvorena je u antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu, na temelju odluka ZAVNOH-a. Savjet ratnih veterana SDP-a ima izuzetno afirmativan odnos prema antifašizmu, što ne znači i prema komunizmu. A HDZ ta dva pojma često namjerno poistovjećuje. Antifašizam danas više nije ideološko, već civilizacijsko pitanje. Kada govore o osudi totalitarizama, onda treba reći da se osuđuju komunizam i fašizam. Što znači da su zabranjeni svi fašistički i nacistički simboli i pozdravi, ali ne i zvijezda petokraka. Treba zabraniti zvijezdu sa srpom i čekićem, što je simbol Staljinova režima, a ne zvijezdu, jer pod njom se nisu borili samo antifašisti u Hrvatskoj, već i drugdje u svijetu.

NACIONAL: Kako će se Savjet za ratne veterane SDP-a uključiti u predizbornu kampanju?

Prije dvije godine počeli smo raditi na terenu, no prekinula nas je epidemija koronavirusa. Program smo promovirali na stranačkoj razini, planirali smo organizirati i tribine, ali pitanje je hoćemo li u ovoj situaciji u tome uspjeti. To je SDP-u važna, ali ne i prioritetna tema. Naše teme su gospodarstvo, obrazovanje, zdravstvo, socijalna država, borba protiv klijentelizma i korupcije. U SDP-u ne želimo poentirati na veteranima koristeći ih kao monetu za potkusurivanje, ali želimo individualnim pristupom veteranskoj populaciji poručiti da im želimo osigurati skrb i mjesto u društvu koje su zaslužili. Davor Bernardić dobro prolazi kod veterana, između ostalog i zato što je njegov otac bio jedan od njih. Nije nevažno da je osnovao Savjet za ratne veterane, da nas uvažava i poštuje naše mišljenje. Pokazali smo da nas ima u SDP-u, ali i da se u Domovinskom ratu nismo borili ni za jednu stranku, već za Hrvatsku.