Usred rasprave o novoj rekonstrukciji vlade Andreja Plenkovića, u javnosti je eksplodirala afera vezana za ministra zdravstva Vili Beroša, pa se najavljuje i njegov odstrel iz Vlade. Sve to zbog činjenice da je vrijedan posao izrade, kako se kasnije pokazalo, problematičnog softvera za kampanju „Cijepi se“, povjerio navodno svom znancu Vinku Kojundžiću i njegovoj informatičkoj tvrtki Cuspis, što je latinski naziv za srčani zalistak. U Beroševo ministarstvo ušao je USKOK provjeriti o kakvim je mutnim poslovima bila riječ u toj kupnji problematičnog softvera, a Nacional je tim povodom razgovarao i s Vinkom Kojundžićem, jednim od glavnih likova u toj aferi.

Četrdesetdevetogodišnji Vinko Kojundžić informatičar je s diplomom sa zagrebačkog FER-a, a kasnije je, sredinom 2000-ih, uzeo i diplomu postdiplomskog MBA studija na prestižnoj britanskoj poslovnoj školi London Business School. I kada je 2005. godine odlazio na postdiplomski studij u London, bio je ispraćen aferom objavljenom u listopadu iste godine u Nacionalu.

Tada je Kojundžić na vlastiti zahtjev napustio položaj savjetnika u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. U ovoj novoj aferi, koja se još ne stišava, Kujundžić tvrdi da njega iz USKOK-a i DORH-a još nitko nije zvao na razgovor. Govoreći o tom poslu u kojem mu je kao jedan od krimena objavljeno da je u njegovu cjeniku iz ponude za softver „Cijepi se“ bilo predviđeno da je u 12 radnih dana pet djelatnika trebalo izraditi softver radeći 112 sati dnevno, Kojundžić tvrdi da je ta računica bila pogrešna. Kaže da je rađena na krivim podacima. U razgovoru za Nacional rekao je da je bio naveden točan ukupan broj od 6750 deklariranih radnih sati za cijeli taj posao. Pogrešan je trebao biti samo podatak o radu pet djelatnika. Toliko djelatnika je samo bilo deklarirano u ponudi, ali ne i u kasnije sklopljenom ugovoru. Kujundžić tvrdi da je ukupno bilo angažirano 24 stručnjaka, a ne samo pet informatičara kako je bilo objavljeno. No i u tom slučaju izračun je pokazao da je svaki od djelatnika trebao raditi gotovo 24 sata dnevno, bez spavanja da bi se posao mogao odraditi u 12 dana.

‘Nije istina da je Cuspis počeo poslovati s Ministarstvom zdravstva kada je Beroš došao na dužnost pomoćnika ministra. Naša suradnja počela je ranije, još 2004., a obnovljena je 2017.’, kaže Kojundžić. FOTO: Marin Tironi/PIXSELL

Evo i dijela citata o Kujundžiću koji je u listopadu 2005. objavio Nacional najavljujući njegov odlazak u London po MBA diplomu. Cijena za kompletni MBA program na London Business School bila je tada 420.000 kuna, a dodaju li se tome i troškovi smještaja mjesečno mu je trebalo i do 27.000 kuna.

„Ovih će dana zagrebačka tvrtka Docte, koja se bavi ‘savjetovanjem i razvojem informatičkih sustava’ dobiti dio višemilijunske isplate za poslove na informatizaciji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na ključnom projektu koji će digitalizirati zdravstvene kartone hrvatskih pacijenata. No Nacionalovi izvori u HZZO-u sumnjaju na korupciju pri dodjeli posla, te tvrde da je tajni vlasnik ove tvrtke Vinko Kojundžić, čovjek koji je ujedno kao konzultant za informatizaciju u HZZO-u toj tvrtki i dodijelio posao. Prema navodima, formalna vlasnica njegove tvrtke Docte, koja čeka isplatu iz HZZO-a njegova je zaručnica Maja Graholski. Da je to samo prikladna maska, vidi se i iz činjenice da je Maja Graholski inače administrativna djelatnica u prodaji jedne hrvatske tvrtke koja se bavi proizvodnjom odjeće“, objavljeno je u listopadu 2005. u Nacionalu.

Tada je Nacional objavio i da je „Kojundžić kao vrhunski informatičar bio jedan od ključnih ljudi pri uvođenju digitalnih studentskih iskaznica, takozvanih IKSICA. Kao konzultant sudjelovao je i u informatizaciji Agrokora, ali je diskretno otpravljen krajem 2003. godine“. Kao aktivan u politici Kojundžić je sredinom devedesetih godina prvi posao dobio u informatičkom odjelu Ministarstva obrane kada je ministar bio Gojko Šušak. Kao perspektivni informatički kadar, sudjelovao je i u izradi prve internetske stranice HDZ-a, a za to je bio angažiran stranački pomladak, Mladež HDZ-a.

NACIONAL: Ministar zdravstva Vili Beroš pod velikim je pritiskom javnosti baš zbog poslovne suradnje Ministarstva zdravstva s vašom firmom Cuspis. Prodali ste im problematični softver „Cijepi se“ za kampanju cijepljenja protiv epidemije koronavirusa. S tim se softverom niste proslavili. Je li ministar Beroš vaš prijatelj?

Cijelo se vrijeme konstruira ista pogrešna priča. Ministra Beroša nisam poznavao prije nego što je došao u Ministarstvo zdravstva. Prije dolaska u Ministarstvo nikad ga nisam vidio, a ni čuo za njega. Prvi sam ga put sreo na jednom od sastanaka u Ministarstvu 2018.

NACIONAL: Jeste li tada postali prijatelj s ministrom Berošom?

Nismo postali prijatelji. Drugo, nije istina da je Cuspis počeo poslovati s Ministarstvom zdravstva kada je Beroš došao na dužnost pomoćnika ministra. Naša suradnja počela je ranije, još 2004., a obnovljena je 2017. kada Beroša uopće nije bilo u Ministarstvu. Tada smo se javili na natječaj s Ericssonom Nikola Tesla, ali mi nismo bili nositelji tog posla. Tek je poslije Beroš postao pomoćnik ministra. Točno je da smo počeli dobivati isplate kada je on postao pomoćnik ministra zdravstva, ali ne zbog suradnje s njim osobno. Posao možete naplatiti tek kada ga napravite, tako da je čista slučajnost da je uplata Cuspisu bila izvršena kada je i on bio u Ministarstvu zdravstva. Posao smo ugovorili godinu dana ranije, pa je trebalo i vrijeme da ga izvršimo.

‘Kad smo se javili na natječaj za e-lijekove, krenula je ova medijska lavina dan za danom. Poslali su mi i posrednika koji mi je savjetovao da ‘budem pametan’. Nisam pristao i nakon toga su krenuli negativni tekstovi’

NACIONAL: Jesu li vas zvali iz USKOK-a na očitovanje zbog toga, kako se u javnosti objavljivalo, sumnjivog posla Cuspisa s Ministarstvom zdravstva?

Nitko me nije zvao na razgovore.

NACIONAL: Iako kažete da niste poznavali ministra Beroša prije no što je došao u Ministarstvo zdravstva, radili ste prvi internetski portal predsjedniku Franji Tuđmanu i prvi hrvatskoj vladi. Pretpostavljam da onda poznajete i odnose u HDZ-u. Je li to netko iz HDZ-a preko vas podmeće ministru Berišu da bi ga se eliminiralo u budućoj rekonstrukciji Vlade?

Ne radi se o tome. Podmetanja jesu, ali ne ministru Berošu nego mojoj firmi. I nije prvi put. Zašto? Zato što smo predali najpovoljniju ponudu na jednom EU financiranom natječaju koji je raspisao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Kad smo se javili na natječaj za e-lijekove, krenula je ova medijska lavina dan za danom. Ministar Beroš u tome je samo kolateralna žrtava. Poslali su mi i posrednika koji mi je savjetovao da „budem pametan“. Nisam pristao, a sutradan je krenula lavina negativnih članaka po medijima.

NACIONAL: Zbog čega mislite da je ta ponuda Cuspisa bila povoljnija u odnosu na vaše konkurente?

Izračunao sam koliki mi je trošak, koliki je rizik da će se posao odužiti i koliko ću zaraditi. U isto vrijeme sam procjenjivao kakva bi mogla biti struktura i cijena ponuda konkurencije. Pretpostavljao sam da će se biti još minimalno dvije ponude, a dobro sam procijenio i cijenu jedne ponude gotovo u 100.000 kuna. Procjenjivao sam da će njihova ponuda biti 7,9 milijuna kuna, a bila je 7,8 milijuna kuna. Moja ponuda bila je najjeftinija u iznosu od 4 milijuna kuna, a treći takmac bio je blizu meni s ponudom od 5 milijuna kuna. To govori i u prilog tezi da sam ponudio realnu cijenu. Sve su te cijene bile bez PDV-a. Dva sata nakon objave zapisnika o otvaranju ponuda nazvao me je posrednik i zatražio sastanak.

NACIONAL: Zašto ste se sastali s tim, kako kažete, posrednikom?

Poznavao sam tu osobu jer smo nekada surađivali, pa sam se našao s njim. Rekao mi je: „Budi pametan i povuci ponudu“. Predložio je da se sutra ponovo nađemo. Da dođem s odgovorom. Više se s njim nisam sastao, ali ponudu nisam povukao. Prekosutra je novinarska ekipa došla u obilazak moje kuće koju sam kupio u Lukšićima, ispod crkve u Šestinama. Tu derutnu kuću u Zagrebu iz 1982. legalno sam kupio u veljači 2020. te dokupio dodatnu parcelu u prosincu 2021. od petnaestogodišnje ušteđevine. To je i jedina nekretnina u mom vlasništvu u Hrvatskoj. Kupio sam je tek nedavno, a živim u njenom suterenu, jer je preuređujem. Druga nekretnina u mom posjedu je u Londonu. Za nju još uvijek otplaćujem kredit. Mali je to stan od četrdesetak kvadrata, ali je u centru Londona. Blizu Baker Streeta, nedaleko muzeja voštanih figura Madame Tussauds. To su i jedine dvije nekretnine u mom posjedu, a stan u Londonu kupio sam u vrijeme kada sam bio na postdiplomskom MBA programu u London Business School.

‘Kriva je predodžba da se programsko rješenje sastojalo samo od internetske stranice ‘Cijepi se’ pa je na kraju u javnosti sve palo na leđa Cuspisa’, kaže Vinko Kojundžić. FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL

NACIONAL: Kažete to su vam jedine dvije nekretnine, ali u vašoj imovinskoj kartici vjerojatno to nije jedina imovina.

Imam slike koje sam naslijedio od djeda i to je sve. Radim i štedim. Ne dižem kredite, a dovoljan mi je ovaj kredit za stan u Londonu koji ću otplaćivati još sedam godina. Mogu vam reći i kako sam kupio taj stan u Londonu. Kada sam bio polaznik MBA, otvorio sam i firmu u Londonu. Došao sam u banku s dobivenim projektom za summer internship. Zajedno s Belgijancima pronašao sam projekt zbog kojeg sam i otvorio tu firmu. Ta moja firma i danas djeluje u Londonu. U svibnju 2005. u banci sam gospođu pitao mogu li podignuti kredit. Sutradan sam u banku odnio poslovni plan moje tvrtke, a nakon toga dobio sam kredit da bih kupio stan.

NACIONAL: O čemu je bio taj vaš poslovni plan prihvatljiv i banci u Londonu?

U tom poslovnom planu bio je već uračunat dobiveni projekt za definiciju strukture buduće baze osiguranika republičkog fonda za zdravstveno osiguranje (RZZO) u Srbiji. Tada još nisu bili kompjuterizirani. Dodatno u planu je bio i razvoj poslovanja nakon tog prvog projekta. U siječnju 2005. prijavili smo se za taj posao. Taj sam kredit digao kao student. Ljudi mi danas ne vjeruju, a moje kolege s London Business School tada su dizali kredite da bi platili školarine, a ja za kupnju stana.

NACIONAL: I kada ste odlazili na MBA London Business School, bili ste ispraćeni s aferom. Kao konzultant u HZZO-u, kako je tada bilo objavljeno u Nacionalu, iz Zagreba ste otišli zbog izdašne isplate tvrtki Docte, koja se bavila “savjetovanjem i razvojem informatičkih sustava”. Formalna vlasnica te tvrtke bila je Maja Graholski, vaša tadašnja zaručnica. Kako to komentirate? Jesu li afere vaše prokletstvo?

U London na MBA sam otišao u kolovozu 2004., a tek godinu poslije sam upoznao Maju radeći kao konzultant u HZZO-u te moj odlazak u London nema veze s njom jer je tada nisam ni poznavao. Objave u Nacionalu iz tog vremena rezultat su, isto kao i danas, plasiranja netočnih informacija konkurencije. Možda sam trebao ranije izaći u medije i razjasniti stvari. Ovo je prvi put da dajem intervju nekom mediju u 18 godina koliko se dugo bavim poduzetništvom.

Uvijek sam se vodio devizom da se ne bavim naklapanjima, već poslom i da će vrijeme pokazati što je istina, a što ne. Vrijeme je pokazalo da radim svoj posao dobro, a moje je prokletstvo da smetam konkurenciji te se onda svaki put iznova izmišljaju afere o nekim istragama, a mene nikad oko nijedne od tih navodnih afera koje su se spominjale u medijima nijedno državno tijelo nije zvalo na razgovor. Svaki put se pokazalo isto: konkurencija pošalje anonimku, plasira medijima priču i na kraju od svega toga bude ništa.

NACIONAL: Softver za platformu „Cijepi se“ prodali ste kada je Beroš bio u Ministarstvo zdravstva. Korisnici koji su se pokušavali prijaviti za cijepljenje preko tog vašeg sustava bili su razočarani pa su žalili, a prozivali su Cuspis i vas.

Percepcija u medijima je da to nije bio dobar softver. Međutim, tvrdim da je Cuspis taj posao odradio kvalitetno i dobro.

NACIONAL: Ako ste vi nevini i dobro ste odradili taj posao, a program se pokazao neuspješnim, tko je onda bio krivac? Je li to Ministarstvo zdravstva kao naručitelj, koje je očekivalo od vas gotov proizvod?

Cijeli sustav radile su četiri firme. Kriva je predodžba da se programsko rješenje sastojalo samo od internetske stranice ‘’Cijepi se’’ pa je na kraju u javnosti sve palo na leđa Cuspisa. Mi smo radili samo dio programa, prijavu pacijenata za cijepljenje, grupiranje za naručivanje, slanje zahtjeva za naručivanje i slanje e-mailom dobivenih termina. Zavodi za javno zdravstvo kada su imali otvorene termine naručivali su ljude za cijepljenje po nekom kriteriju, primjerice kronično oboljeli pacijenti iznad 65 godina, a to nije bio dio našeg posla. Dobili smo termine, a mi smo ih onda prosljeđivali e-mailom prijaviteljima. Softver je slao e-mailove pacijentima, pa ako je bio naveden krivi datum, onda ga je naš softver preuzeo. Nije ga sam kreirao. Dobivali smo datume od drugog softvera, pa ako taj podatak nije bio točan onda to nije bio tehnološki problem Cuspisa. Mi smo samo prenosili informaciju, ali kako smo bili frontmeni i radili stranicu za ‘’Cijepi se’’, postali smo glavni krivci za sve. Nikada do sada nisam javno govorio tko je što radio na tom poslu.

‘Državna revizija samo kaže da ‘nije vidljivo u kojem je opsegu i razdoblju rađeno’ na projektu. Oni ni u jednom trenutku ne spominju pet stručnjaka koji su radili na projektu, što je objavljeno u javnosti’

NACIONAL: Želite li reći da se ne osjećate krivim za probleme u programu „Cijepi se“?

Ne. Želim reći da je dio koji je radio Cuspis dobro radi. Imali smo i nadzor AZOP-a, Agencije za zaštitu osobnih podataka, jer su se navodno gubili podaci. Imamo zapisnik AZOP-a da je kod nas bilo sve u redu. Govorim samo o našem tehničkom dijelu. U tom su poslu sudjelovale četiri firme. Ericsson Nikola Tesla, In2, MCS Grupa i Cuspis. Kada je nekome bio određen dan za cijepljenje, primjerice, utorak u 14 sati, to je odrađivao softver In2. Mi smo od njih dobivali podatke o terminima, a nismo mogli znati kako su ti datumi bili izračunati. Te smo podatke samo prosljeđivali ljudima koji su se naručivali za cijepljenje.

NACIONAL: Je li onda bio problem samo u percepciji korisnika koji su se naručivali za cijepljenje?

Bilo je raznih situacija. Svaki konkretan slučaj je bio drugačiji.

NACIONAL: Funkcionira li danas sustav „Cijepi se“? Možda za njega više nema potreba jer se ublažavaju epidemiološke mjere, pa smo možda i prošli vrhunac epidemije.

Sustav funkcionira i danas. Kako je krenula medijska priča o problemu u sustavu „Cijepi se“, svaki put je rastao broj prijava. Pokazalo se da uvijek kada se medijski otvarala priča o sustavu „Cijepi se“, bila ona pozitivna ili negativna, rastao je broj prijava. Ne želim reći je li to bilo korisno ili ne, ali pokazalo se da to ima neke veze. I kada se loše pisalo o portalu „Cijepi se“, ljudi su se više prijavljivali za cijepljenje. Uvijek je bio porast prijava zainteresiranih, a tako je i danas.

NACIONAL: Je li ministar Beroš ipak naručio taj softver od Cuspisa, vaše firme?

Nije naručivao ministar Beroš osobno. To su radile stručne službe, koje pišu specifikacije.

NACIONAL: Tko je konkretno bio zadužen za taj dio posla, s kim ste u Ministarstvu poslovno surađivali?

U Ministarstvu postoji uprava za e-zdravstvo i ona vodi informatičke projekte. Svaki projekt ima tim u Ministarstvu koji ga prati, a voditeljica uprave za zdravstvo je Tanja Bedovec.

NACIONAL: Jeste li onda s Tanjom Bedovec dogovarali posao?

Nisam s njom dogovorio posao. U Ministarstvu zdravstva svi se ugovori rade na isti način kroz postupak javne nabave, a u našem slučaju svi su bili putem otvorenog javnog postupka na koji se svatko mogao javiti. Jedan je fiksni iznos za softver koji se plaća za održavanje, a drugi dio se odnosi na dorade. Kada se predaje ponuda, ne zna se kakve će dorade biti potrebne. Tijekom izvršenja ugovora ako postoji potreba za novim funkcionalnostima, kupac šalje zahtjev za analizu, pa se radi analiza koja se onda može prihvatiti ili ne prihvatiti.

NACIONAL: Državna revizija je otkrila ozbiljne nelogičnosti u poslovanju Cuspisa s Ministarstvom zdravstva. Tako je za vaših 6750 deklariranih radnih sati za izradu softvera posao odrađivalo 5 djelatnika u razdoblju od 12 dana. Izračunato je da je svaki vaš djelatnik trebao raditi radio 112 sati dnevno. Kako to objašnjavate?

Ne, to nije utvrdila državna revizija. Novinar koji je lansirao ovu aferu izvukao je priču da je na tom poslu radilo pet ljudi, a ta priča nije točna. Bila su spomenuta dva natječaja u tom nalazu državne revizije. Jedan je natječaj bio CUS, centralni upravljački sustav. U tom javnom natječaju tražili su minimalno devet osoba, ali od tih devet osoba samo se pet djelatnika bodovalo. Mi smo u samoj ponudi ponudili još veći projektni tim od traženog, a i poslije smo ga dodatno proširili.

‘U zadnje 4 godine iz državnog proračuna s pozicije Ministarstva zdravstva Cuspis je uprihodio 19,3 milijuna, a u istom razdoblju In2 ostvario je 96,9 milijuna kuna, Ericsson Nikola Tesla 62 milijuna’

NACIONAL: Zašto je broj, kako kažete, bodovanih bio manji od broja stvarno angažiranih djelatnika? U čemu je tajna?

To je po zakonu tako definirano. Naručitelj, Ministarstvo zdravstva određuje koliko stručnjaka hoće bodovati. Po novom Zakonu o javnoj nabavi iz 2016. naručitelj uzima u obzir cijenu i kvalitetu, pa u tom kontekstu odlučuje koliko će stručnjaka bodovati.

U drugom natječaju, gdje se također bodovalo pet stručnjaka, natječajem se tražilo 13 stručnjaka koliko smo i ponudili, a poslije smo i dodatno proširili. Dakle, u oba natječaja neovisno o bodovanim stručnjacima bio je predviđen angažman značajno većeg broja članova projektnog tima. Tako je i ona izvedena računica o 112 sati rada dnevno po djelatniku posve pogrešna.

NACIONAL: Jesu li bile upitne i vaše reference da radite softvere za zdravstvene sustave?

Od 2004. radimo u zdravstvu u Hrvatskoj. U zadnjih par godina, od 2017. Cuspis je sudjelovao na natječaju Ministarstva zdravstva s Ericssonom, a Vili Beroš na dužnost pomoćnika ministra zdravstva došao je 24. siječnja 2018. To je dokaz da sam radio s Ministarstvom zdravstva puno prije nego što je Beroš došao u Ministarstvo. Nisam s njim došao. U zadnje 4 godine, od 2018. do 2021., iz državnog proračuna s pozicije Ministarstva zdravstva Cuspis je uprihodio 19,3 milijuna, a u istom razdoblju In2 ostvario je 96,9 milijuna kuna, Ericsson Nikola Tesla 62 milijuna, a manje od nas ostvarila je samo MCS grupa, 3,36 milijuna kuna. Napokon, još u ožujku 2004. napisao sam analizu „Poslovni procesi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, prijedlozi za poboljšanjima korištenjem informatičke tehnologije, te savjeti za vođenje informatičkih projekta“. Još tada sam radio na konzaltingu za HZZO, a možemo pričati i o ugovorima.

NACIONAL: O kakvim ugovorima govorite?

Dio dokumentacije nemamo, jer je više nismo bili obvezni čuvati, ali evo jednog dokaza da odavno poslujemo sa zdravstvenim sustavima. Evo ugovora iz 2009. između HZZO-a i Matičnjaka, kako se prije zvao Cuspis. Kada se zadnji put pričalo o aferama Cuspisa, na kraju se sve ispuhalo. Pokazalo se samo da su bila dva mala propusta. Zaboravili smo platiti porez na dobit na vrijeme, pa smo platili kamate na zakašnjenje i jedan putni nalog nije nam bio priznat. Sve ostalo je bilo apsolutno čisto. Tu je i ugovor HZZO-a i Cuspisa iz 2011., kada smo počeli raditi sa softverima. Imamo ugovor i s Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi iz 2010.

NACIONAL: Zbog čega je onda tolika razlika u bodovanom broju djelatnika u natječajima i kasnije u ugovorima po nekoliko puta većem broju angažiranih ljudi u projektima? Nije li to onda ugovorna prijevara da bi se ostvario ekstraprofit?

Ukratko, priča o petoro ljudi nije postojala. U samom natječaju se tražilo puno više članova projektnog tima. Mi smo ponudili i više od toga, a onda dodatno proširili tim. Definirali smo dodatne ljude koji će raditi na tom projektu.

NACIONAL: Ako je tako kako tvrdite, zašto je onda i državna revizija uputila prigovor Ministarstvu zdravstva?

Ne znam što je od dokumentacije Ministarstvo zdravstva dalo državnoj reviziji, ali se u njenom nalazu nigdje ne navodi ova priča o pet stručnjaka koji su radili 112 sati dnevno. Državna revizija samo kaže da „nije vidljivo u kojem je opsegu i kojem razdoblju rađeno“ na projektu. Oni ni u jednom trenutku ne spominju pet stručnjaka koji su radili na projektu, što je objavljeno u javnosti. To je bilo izvučeno samo iz podatka o broju stručnjaka koji su u tom projektu bili bodovani. Natječaji su bili otvoreni i svatko i danas može vidjeti da se na jednom tražilo minimum 9 ljudi, a na drugom minimum 13. Mi smo ponudili više, a nakon toga smo timove nadopunili. Osim na nas u Hrvatskoj i članove zajednice ponuditelja oslanjali smo se, što smo i naveli u ponudi, na kapacitete drugih Cuspis firmi, ne samo na ove u Hrvatskoj.